Studentice koje imaju djecu o nastavi na daljinu: „Maštamo o trenutku dosade”
Biti majka i istovremeno izvršavati sve obveze na fakultetu težak je zadatak, još i teži kad su se fakultetske obaveze preselile u dom. Pitali smo studentice koje imaju djecu kako se snalaze u ovim kriznim situacijama.
Biti majka i istovremeno izvršavati sve obveze na fakultetu težak je zadatak, još i teži kad su se fakultetske obaveze preselile u dom. Pitali smo studentice koje imaju djecu kako se snalaze u ovim kriznim situacijama.
Vezano: Sveučilišni profesori zadovoljni online nastavom; komentirali su pitanje ocjenjivanja i kolokvija
Svi se na svoj način borimo i pokušavamo snaći u novonastaloj situaciji, pa oni bez puno obaveza izmišljaju aktivnosti za zabavu i dali bi sve da im dan bude ispunjeniji, a roditelji, osobito roditelji studenti, maštaju o trenutku dosade.
– U ovom periodu kad ne možemo izaći iz kuće guramo, borimo se, nikome nije lagano. Kad je lijepo vrijeme, nastojimo dane provoditi u dvorištu, pa sve to lakše prolazi.
Teško je, navodi druga sugovornica, ali olakšava činjenica da nije sama u svemu ovome – svima je sada isto. Drži je uzajamno poštovanje, razumijevanje i briga. Teško je, kaže, strepiti na mobitelu, osvježavati e-mail, fakultetsku stranicu i provjeravati je li stigla još jedna zadaća u nizu, ali kada ista dođe, olakšava onaj profesorov pozdrav: Čuvajte se i pazite jedni na druge ili pak želje da su studenti i njihove obitelji dobro te da je zdravlje na prvom mjestu.
– Teško je napraviti bilo što uz dijete od godinu dana koje samo vidi da je mama tu i očekuje njezinu stopostotnu prisutnost. Teško je pratiti online predavanja uz glasni plač iz druge sobe. Teško je, ali sve se može!
Vezano: Prodekan oduševio porukom „Corona naša svagdanja”
Online nastava zahtijeva puno rada iz vlastitog doma, praćenje online predavanja i izvršavanje određenih zadaća koje profesori zadaju iz tjedna u tjedan. Budući da u kući imaju i malo, zaigrano dijete, pitali smo kako su se snašle u ovom obliku nastave?
– Rad od kuće je teži nego kad sam učionici na fakultetu jer dijete ne može shvatiti da mama mora nešto napraviti, već i ono želi sudjelovati; tipkati na laptop, pisati po papiru i slično. Sve se stigne, ali moram se dignuti prije njega i kad on zaspi navečer iskoristiti to vrijeme za obaviti što treba. S druge strane, prednost online nastave je što ona traje kraće i ne moram gubiti vrijeme na odlazak/dolazak do fakulteta, premda opet, ovakva nastava nam zadaje puno više zadataka nego što ih imamo u normalnim okolnostima.
Druga studentica ističe da se ranije bojala scenarija u kojem svaki dan ostavlja dijete baki, odlazi na faks, vraća se po dijete, odlazi doma spremiti ručak i izvršava fakultetske obaveze, sada se boji do kada će ovo potrajati.
– Puno je lakše kada možeš biti 100% posvećen nečemu, odnosno kad odlazak na fakultet podrazumijeva stvarno odlazak na fakultet, a ne kad pišeš seminar, slušaš online predavanja i u isto vrijeme uspavljuješ dijete. Teško je, ali ponavljam, sve se može – uči se i piše noću dok dijete spava, a umor je izbrisan onim osjećajem zadovoljstva kad znaš da si opet uspio iako si mislio da ti to ne možeš.
– Ujutro se ustajemo u 6:30, slijedi oblačenje i ostala higijena, zatim se igramo do ručka, spavanje pa ponovno igra tijekom cijelog popodneva. Uz sve to, pokušavam slušati predavanja. Rutina djeteta nije se značajno promijenila, ono ima svoj tempo i potrebno mu je osigurati dovoljno sna i igre. Moja rutina je takva da se rano ustajem i kasnije idem spavati jer obavljam svoje fakultetske obveze dok dijete spava.
Druga majka otkriva nam kako ona i suprug surađuju, a tempo je i više nego dinamičan:
– Moj muž također mora obavljati svoj posao, ali uspijevamo se dogovoriti i preživjeti dane uz dobru organizaciju i dogovor. Jednostavno si ne možemo dopustiti gubljenje vremena; dok jedan radi, drugi je s djetetom. Ustajanje je oko 6:30. Dok tata presvlači bebu, ja pripremam doručak za oboje i kuham kašicu bebi. Dok jedan hranu bebu, drugi izvodi psa van. Nakon toga se također rasporedimo tko ima više obaveza: ja predavanja ili zadaće, on online sastanke – taj radi, drugi se igra s bebom. Od 12 do otprilike 15 h spava. Za to vrijeme skuham ručak posebno nama, posebno njoj i krenem raditi stvari za faks. Popodne se također raspodijelimo. Navečer u 20:30 stavljam ju spavati, muž izvodi psa. Nakon što zaspi, pišem diplomski do kasno.
– Moje dijete ima 2 godine i 3 mjeseca, pa mu ne mogu objasniti što se događa. Sreća u nesreći što ne zna što se događa. Muž, odnosno otac, je sretan jer sam kod kuće i pomaže koliko god može. Svi se držimo zajedno, iskorištavamo ovo vrijeme za obiteljska druženja, a uistinu nema ništa ljepše od toga.
– Moja curica ima godinu dana i zaista joj ne mogu objasniti što se i zbog čega događa.
Dok se studenti, kojima je sada možda jedina obveza fakultet, žale zbog golemog broja zadataka, pohvalna je organizacija naših majki-studentica koje žele ohrabriti ostale studente. Naša prva sugovornica kaže da poštuje sva upozorenja i želi da što više ljudi ostane kod kuće kako bi što prije mogli ići na igralište i u šetnje te se vratiti našim uobičajenim životima, dok druga sugovornica prvenstveno želi pohvaliti ljudskost koju su profesori pokazali:
– Iskoristila bih ovu priliku i pohvalila sve profesore, koji u prvi plan stavljaju razumijevanje i brigu, a potom obaveze, a kojima je zbog tehnologije ovo još veći izazov. I mi se nadamo da ste dobro i vi i svi vaši, da se čuvate i da ste doma. Znajte da i mi vas razumijemo i da se veselimo povratku u studentske klupe. Nadam se da je sada svima jasno da tehnologija nikada neće moći zamijeniti živu riječ. S druge strane, nevolje nas ujedinjuju, a tako će i ova. Neopisivo je osjećati kako dišemo kao jedno, kako podjele nestaju. Prekrasno je znati da nećeš cijeli dan provesti sam s djetetom u kući jer tata opet mora ostati duže na poslu. Usudila bih se reći: Hvala ti korono što ću napokon provesti mjesec, dva u zajedništvu sa svojom obitelji!
