Studentica iz Zadra otkriva kako kombinira bavljenje cirkuskom disciplinom s fakultetskim obvezama
Dalia, studentica Sveučilišta u Zadru ima posebno zanimljiv hobi – bavi se „aerial hoopom”, cirkuskom vještinom koja bi se u svakodnevnom govoru mogla nazvati višenjem na obruču. Da se radi o nečemu puno kompliciranijem od toga otkrila nam je u razgovoru, kao i kako je ušla u ovaj sport, otvorila vlastiti klub i uskladila obveze redovitog studenta sa svime.
Dalia, studentica Sveučilišta u Zadru ima posebno zanimljiv hobi – bavi se „aerial hoopom”, cirkuskom vještinom koja bi se u svakodnevnom govoru mogla nazvati višenjem na obruču. Da se radi o nečemu puno kompliciranijem od toga otkrila nam je u razgovoru, kao i kako je ušla u ovaj sport, otvorila vlastiti klub i uskladila obveze redovitog studenta sa svime.
U još jednom u nizu članaka o našim studentima kreativcima – studentima koji se uz fakultet stignu baviti nekim zanimljivim, kreativnim i posebnim hobijem, porazgovarali smo s Daliom Barić, 25-godišnjom studenticom primijenjene ekologije u poljoprivredi na Sveučilištu u Zadru. Naša se sugovornica bavi jednom od cirkuskih disciplina, točnije aerial hoopom. Ispričala nam je kako je njena avantura počela, kako spaja studentske obveze, treninge i zabavu te kakav je zadarski studentski život.
FOTO: Dalia Barić, privatni album
– Nije baš da vas aerial hoop mazi. Nekad se nakon treninga osjećam kao da sam dan prije imala sparing, a ne plesala na obruču. – kaže Dalia.
Sve je krenulo kada je Dalia upisala studij u Splitu i krenula u prvu šetnju Marjanom s ciljem dolaska na vrh. Ali, shvatila je da za to treba puno kondicije i njena upornost i ljubav prema prirodi odvele su je prema ulasku u formu. Počela je trenirati i trčati kao potpuni početnik, s obzirom na to da se u djetinjstvu nije pronašla u nekom sportu. Nakon godinu i pol Splita odlučila je promijeniti fakultet i vratiti se u Zadar, pa je slučajno surfajući internetom pronašla fotografije neke djevojke u hoopu za koji tada nije ni sanjala da će postati i više nego sastavni dio njenog života.
– Kada sam ugledala tu fotografiju, prva misao koja mi je prošla glavom, a koju imam i danas je: Ja ovo želim, točno ovo mi treba, želim biti dobra u ovome!
FOTO: Dalia Barić, privatni album
– Vertikala se zatvorila 2017. godine Tada više nisam imala gdje trenirati (soba ne može zamijeniti dvoranu), ali na poticaj nekoliko ljudi odlučujem krenuti s vlastitom grupom. Jedini način da imam dvoranu u kojoj mogu redovno trenirati bio je da počnem trenirati druge. I tako je krenulo. U jesen 2017. pod imenom Lyra Zadar počinjem voditi svoju grupu cura i žena zainteresiranih za ovu disciplinu.
Dalia je dakle ne samo studentica i cura koja se bavi zanimljivim hobijem nego i ona koja druge uvodi u sve čari aerial hoopa. S veseljem priča koliko uživa u treniranju drugih, njihovom napretku i trudu. Tvrdi da za ovaj sport godine zaista nisu važne i da podjednako dobre mogu biti djevojčice od 10 i gospođe od 40 godina. Bitna je samo ljubav prema hoopanju.
FOTO: Dalia Barić, privatni album
– Redovni sam student, a trenutno imam i mali dodatan posao vikendom (mislim da će svi studenti razumjeti izraze totalno sam dekintirana, nemam bele i slične... jer tko bi radio da ne treba). Tu je uz hoopanje i planinarenje kojim se aktivno bavim zadnje 2 godine Moram priznati da mi je ljubav prema prirodi odmah iza one prema hoopanju...
S obzirom na sve, Dalia kaže da se ne sjeća kada je zadnji put otišla na malo dulju kavu, a što se tiče fakultetskih obveza zahvaljuje susretljivim profesorima koji su joj dosad uvijek izišli u susret kada su joj se predavanja i obveze preklapale s nekim važnim treninzima ili obukama i radionicama na koje odlazi u Zagreb.
FOTO: Dalia Barić, privatni album
– Treniram svaki dan: hoop, jogu, akrobatiku, snagu, istezanje ili vrlo statički trening koji mi pomaže ispraviti držanje. Svaki dan nešto. Kad sam slobodna vikendom idem na planinu. Sve me to ispunjava. Zapravo ne znam kako sve stižem, ali i ne znam kako bih bez svega toga, to je pomalo postao moj način života.
Za kraj kaže da je studentski život u Zadru, prije svega misleći na noćne izlaske, u velikoj krizi i da je obližnji Šibenik odavno napredniji. Za sve ostale dnevne aktivnosti ona nema vremena uz svoje obveze.
