Studenti otkrivaju koje menze izbjegavaju, a koje rado posjećuju

Jedna riječ od pet slova koja će učiniti sretnim svakog studenta. Tako je, mislili smo na menzu. Svi oni koji se odsele u drugi grad kako bi studirali, a pogotovo studenti koji žive u domovima, najčešće će topli i kompletni obrok potražiti u menzama. Osim pažljivo složenih menija, tamo nerijetko nailazimo i na riječi utjehe i ohrabrenja pred ispite uvijek šaljivih teta, a znaju nam poslužiti i kao mjesta druženja.

Zagreb, kao grad s najvećim brojem studenata u Hrvatskoj, obiluje i menzama. O jednima kruže ovakve, o drugima onakve priče, a mi smo saznali što o njima misle upravo studenti.

SD Stjepan Radić

Najveći zagrebački studentski dom ima čak dva studentska restorana, brzu menzu te popularnu Slastu. Doručak se poslužuje od 7 do 9:30, ručati možete već od 11:30 pa sve do 16:30, a večerati od 17:30 do 21:30. Brza menza svoja vrata otvara u 9:30 i otvorena je sve do 20:30 s pauzom od pola sata, a na kolače se možete zaputiti od 8 do 21 sat s pauzom od sat vremena. Iako menza prehranjuje gotovo 4000 ljudi, u redu se čeka iznimno samo vikendom, a najveći joj je nedostatak što brza i Slasta vikendom ne rade.

– Ako živiš na Savi, moraš voljeti i menzu na Savi. Doslovno ti je potrebna minuta do menze, možeš otići u pidžami, na brzinu jedeš jer nema gužve i spreman si za dalje. Tu je i brza menza u kojoj se uvijek možeš našaliti s tetama, pojesti neki fast food, a nakon toga otići na najfinije kolače i palačinke u Slastu. Ne smijem zaboraviti ni Euforiju kojoj se uvijek obradujem kad vidim da ima još bar jedna za mene. Sve je fino i na jednom mjestu pa ju zato i volim. – rekla nam je jedna od stanarki Save.

FOTO: Studentski.hr / Željka Jeličanin

SD Cvjetno naselje

Drugi po veličini studentski dom ponudom ne zaostaje puno za Savom. Zahvaljujući dvjema linijama koje poslužuju doručak, ručak i večeru, do hrane ćete u ovom domu doći za onoliko vremena koliko vam je potrebno da od sobe došećete do menze jer je red nepostojeći. Na kolače se možete, kao i na Savi, zaputiti u slastičarnicu. Jedina je mana ove menze što ručak ponedjeljkom ne poslužuje, ali s obzirom na to da su studenti usred dana većinom na fakultetima ili zauzeti drugim obvezama, a blizu su druge menze, ne možemo joj to računati kao velik nedostatak.

VEZANO

Zanima vas studiranje u inozemstvu? Evo nekoliko opcija

---

– Najveća prednost Cvjetnog: nema gužve. Kad u redu stoji 10 osoba, ekipa s Cvjetnog već negoduje jer nisu na to naviknuti. Hrana je fina, ponekad nedovoljno začinjena, ali onda samo treba potražiti sol ili papar po stolovima. Veliki plus su kolači koji su prefini. Ako jedan ne bude dosta, uvijek se može poslije menze otići i u slastu koja je pored nje. Grabe stvarno pristojne kugle sladoleda. – ispričala nam je stanarka Cvjetnog.

SD Lašćina

Studentski dom na Lašćini također ima vlastitu menzu, i to samo jednu liniju, što nas i ne čudi jer je, s obzirom na količinu stanara, jedna linija sasvim dovoljna. Ova se menza spram ostalih razlikuje što funkcionira kao brza, dakle, hrana se naruči i plati, a onda ju teta posluži. Korisnici su poprilično zadovoljni.

– Pa koliko sam bio po ostalima, stvarno je super hrana. Ima stvari koje nisu baš najfinije, ali ima izbora, naravno, ako se dođe u neko pristojno vrijeme, a ne posljednjih 15 minuta. Inače, već sam 2 godine na Lašćini i jako rijetko sam upao u gužve, koje su, realno, naspram drugih menzi jako male. Ne sjećam se kad sam čekao 15 min. – podijelio je dojmove s nama jedan od tamošnjih stanara.

Savska 

Nakon menzi u studentskim domovima, najveća je i najposjećenija ona u Savskoj, odnosno u samom Studentskom centru. Smještena na odličnoj lokaciji, u blizini velikih i brojnih fakulteta, nikad ne zjapi prazna, a svoju ponudu studentima servira na dvjema linijama i u express restoranu. Upravo zbog blizine različitih fakulteta, nerijetko se u ovoj menzi naiđe na velik red, a o kvaliteti hrane i ne kruže baš najbolje priče. To nam je potvrdila i jedna od studentica:

– Najviše sam jela u brzoj menzi u SC-u koja je udovoljavala mojim potrebama da u pauzi između predavanja pojedem nešto na brzinu. Iako je ponekad kvaliteta hrane bila lošija, a i porcije manje, još uvijek je bolja od spore menze. Tamo je, nažalost, izbor ponekad bio manji nego u brzoj menzi.

FOTO: Studentski.hr / Ivan Perkov

ZUK Borongaj

Upravo suprotno menzi u Savskoj, borongajska menza, kada se pita studente, sjedi na tronu najboljih menzi u Zagrebu. Osim što je lijepo uređena, gužvi gotovo da i nema te u njoj uživaju brojni studenti Hrvatskih studija, ERF-a i obližnjih fakulteta poput Veterine. Menza radi po principu samoposluživanja, a otvorena je svakim radnim danom od 7:30 do 16 sati. Iznimka je petak kada radi kraće – do 14:30.

– Ne bih se usudila tvrditi da je najbolja jer nisam bila u svima, ali super mi je. Ponuda je dobra, uvijek dobar izbor jela, nekoliko vrsta salate, a uglavnom se nađe i kolač neki. Tete su ljubazne, simpatične i pričljive. Ako jelo dugo stoji, dat će ti i toplije, a gužve u principu nema, osim što se nekad malo čeka, kad se odjednom pojavi hrpa studenata. – nahvalila je menzu jedna studentica.

FER-ova Cassandra

Osim što hrle u brojne SC-ove menze, među studentima je popularna i jedna privatna. Naravno, radi se o Cassandri, FER-ovoj menzi, u koju rado, izuzev domaćih studenata, dolaze studenti Filozofskog i FSB-a, ali i oni koji uče u obližnjoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Iako je menza privatna, cijene su neznatno više od onih u menzama Studentskog centra, a prema nekim mišljenjima, kvaliteta je osjetno veća.

– Prije su redovi na FER-u bili predugački, ali sada više nisu. Najdraže mi je otići tamo jer je restoran privatan i vidi se da je hrana kvalitetnija nego u drugim menzama, nema razlike između hrane za studente i za one koji plaćaju po redovnoj cijeni na drugom kraju restorana. Deserti budu bolji (često se nađe čokoladica, upakiranih kroasana, lijepih pudinga...), kao i voće kojega je usto i veći izbor nego u drugim menzama. Jedini je nedostatak što im ponekad ponuda jela nije raznovrsna. Imaju i brzu menzu koja ima odlične sendviče (kad ih jedete, znate da jedete piletinu ili puretinu, ovisno o tome što odaberete, a ne neidentificirani pohani objekt, kao što je to slučaj u nekim menzama) i ukusne pite. – oduševljenje je s nama podijelila jedna od čestih posjetiteljica.