"Radite ono što vam predstavlja najveći izazov i izgradite najbolju moguću verziju sebe"
Razgovarali smo sa stand-up komičarem Goranom Vugrincem Gocom koji nam je otkrio kako gradi fore, zašto voli tremu pred nastup i ima li u Hrvatskoj kruha od stand-up komedije.
Razgovarali smo sa stand-up komičarem Goranom Vugrincem Gocom koji nam je otkrio kako gradi fore, zašto voli tremu pred nastup i ima li u Hrvatskoj kruha od stand-up komedije.
Najbolji lijek za dušu i tijelo je smijeh, a doktori koji će vam pripisati recept za to su stand-up komičari! Imali smo priliku intervjuirati jednog od najpoznatijih hrvatskih stand-up komičara - Gorana Vugrinca Goca - tijekom njegove turneje one man show eGOCentrik, no Goran nije bio nimalo eGOCentričan, stoga smo se imali priliku družiti s njime i usput ponešto saznati.
Kada, kako i zašto si se počeo baviti stand-up komedijom? Ima li od toga u Hrvatskoj kruha?
U stand-upu sam od 2009., a počelo je kao vanškolska aktivnost iz čiste dosade. Trebalo mi je nešto da mi odvrati misli s vrlo teškog prekida. Došao sam, pokušao sam i failao. No kako mi se stvarno sviđalo, zagrizao sam i valjda po prvi put u svome životu pokušao nešto napraviti. Ostalo je legenda. Sad na leđima imam više od 600-tinjak nastupa, odokativno govoreći, i to je to - otkrio sam što me u životu zaista veseli raditi.
Sve ovisi o tome kako definiraš "kruh". Ako živiš sa starcima, nemaš auto, razumno koristiš režije i nisi pretjerano rastrošan - da, moguće je. Trenutačno je stanje takvo da većina komičara uz stand-up ima i "pravi" posao, no zaista vjerujem da će se to ubrzo promijeniti. Uz dovoljnu predanost i marljivost uvijek si možeš srediti gažu ili se povezati s nekime te konstantno nastupati.
Odakle crpiš inspiraciju?
Inspiracija dođe. Kao da si se upravo sjetio nečega što si oduvijek znao, jednostavno si otkrio novu perspektivu. A sad, jednom kad imaš premisu, slijedi poigravanje s forom. Kreativan proces u kojem se igraš s mogućim potencijalnim ishodima fore iliti panča. I u tome zaista uživam. Znam se uhvatiti kako lutam pogledom, a zapravo tražim najbolji mogući izraz da opišem dio fore. Upravo to gradi i uzgaja foru. Igranje vlastitim umom i maštom.
Imaš li još uvijek, čak i nakon toliko godina rada, tremu pred nastup i kako je se rješavaš?
Naravno! To mi je zapravo i najbolji dio svega. Lijepo je svako malo naći se u situaciji u kojoj moraš napraviti nešto do čega ti je stalo. Uvijek je prisutna last-minute panika, no bez obzira na valove treme koji te udaraju, čim prođe uvod, prva fora i doleti prvi smijeh, sve postane bonaca i uživaš na vjetru aplauza.
– Našao sam nešto u čemu se vidim duže od to je to, odlučio sam, "idem u teretanu"' situacija. Sviđa mi se nasmijavati ljude i podizati im raspoloženje, u kojoj god da su fazi života. Volio bih i sve dići na viši nivo, okupiti ekipu, možda čak i samostalno pokrenuti nešto ozbiljnije i stalnije. A znate kako kažu - gdje ima volje, ima i načina. –
Stand-up komičar Goran Vugrinec Goc, FOTO: Facebook/Goran Vugrinec Goc
Pretpostavljamo da često nastupaš u inozemstvu. Kakve su reakcije i razlike između naše i inozemne publike?
Zanimljive u najmanju ruku. Priprema nastupa tu je zapravo najvažniji faktor cjelokupnog performansa. Istražiš malo ekipu prije dolaska na nastup u inozemstvu - kakva im je kultura publike, razumiju li hrvatski, koliko hrvatskog točno razumiju, pričaju li engleski možda, "mađarski-engleski" ili "5-o'clock-tea-engleski". Isto tako pogledaš malo koje su posebnosti mjesta na koje dolaziš. Publike vole kad imaš fore i na njihov račun, s time ih uvijek zagriješ i onda počneš sa svojim setom. Hrvati mogu, moram priznati, biti teška publika. Nekako odajemo vibru "ajde, nasmij me". Susjedi se, s koje god strane, vole smijati, no moraš pogoditi vibru. Srbi vole energičnost, Slovenci su vesela kazališna publika, dok će Bosanci biti malo hladni na početku, no onda se zagriju. Mađari su isto super. Ako razumiju engleski. S druge strane, Britanci vole storytelling, Južnoafrikanci brze pančeve.
Koliko su se tvoji nastupi i smisao za humor pokazali uspješnima kod žena?
Hahaha! Nisam vam ja nikakav lovac. Promašio bih jelena s pola metra, a kamoli bio uspješan nakon nastupa. A i u sretnoj sam vezi, a po silasku s pozornice više volim opuštanje uz ekipu.
Što je na kraju bilo sa Svemirskom akademijom? Još jednom čestitamo, iako su prošle tri godine
To je bila fakat super špreha! Doživio sam nešto što sam sanjao cijeli život - bio u centrifugi i osjetio 5G, upravljao zrakoplovom, upoznao Buzza Aldrina i sve u svemu stekao više od stotinu prijatelja diljem cijelog ovog malog planeta. Nažalost, nisam bio u 23 sretnika koji su na kraju dobili zlatnu pozivnicu za let u svemir, međutim, zasigurno je riječ o životnom iskustvu koje me sada čini osobom kakva jesam. A i bit će druga prilika za putovanje od 100 kilometara okomito, ima vremena, još nisam napravio ni pola stvari koje želim napraviti na ovoj planeti.
– Kroz trnje do zvijezda, ekipa! Ili, ako ćete radije, smijeh kroz suze. Da, nije lako ponekad, al' to je gušt svega toga! Svaki te izazov čini jačim, rasteš. Radite ono što vam predstavlja najveći izazov i izgradite najbolju moguću verziju sebe. Budite osoba na koju se drugi mogu osloniti i karta "good-guy" vas nikada neće izdati. Dobro se dobrim vraća. –
