Pitali smo studente koje su prednosti i nedostaci preseljenja iz obiteljskog doma u mjesto studiranja

Upis na fakultet kod većine studenata označava odlazak iz rodnog mjesta, boravak u novom okruženju, stjecanje drugačijih navika i samostalan način života. Iako to zvuči pomalo zastrašujuće, studentski život pun je uzbuđenja, novih prilika, izazova i raznovrsnih iskustava. Odvajanje od roditelja i prijatelja, početak novog razdoblja i prilagođavanje na novu rutinu nije lako, no s druge strane to je prilika da postanemo sam svoj majstor. 

VEZANO

Danas je Međunarodni dan studenata, evo 5 savjeta za uspješniji studentski život

---

Studente koji već nekoliko godina žive pravim studentskim životom, upitali smo što im je najviše nedostajalo kod odlaska na fakultet, a što je bilo pozitivno i uzbudljivo. Dok su nekima nedostajala druženja s obitelji, drugi nisu uopće osjećali nostalgiju za domom. Evo što nam je rekla studentica koja je iz Koprivnice otišla studirati u Osijek:

– Od kuće mi se nije bilo teško odvojiti. Veselila sam se preseljenju u novi grad i samostalnom životu. Najteže mi je zapravo bilo odvojiti se od prijatelja iz Koprivnice i mislila sam da ćemo se manje vidjeti i čuti jer sam ja upisala fakultet u Osijeku. Međutim, to se na sreću nije dogodilo! Pronašla sam odličan stan gdje živim već četvrtu godinu za redom s cimericama. Od početka faksa stalno organiziramo fešte i druženja što mi je super. Dolaskom na faks osamostalila sam se u svim područjima, naučila kuhati, sama plaćati režije te brinuti o izvršenju svojih obaveza. 

– Nedjelja je nekako uvijek bila dan za obiteljska druženja pa mi je to najviše falilo, ali s vremenom sam se navikla. S obzirom na to da sam od početka krenula živjeti sama u stanu, najteže mi je bilo voditi brigu o svim kućanskim poslovima. S druge strane, odgovarala mi je sloboda koju sam dobila jer sam sve mogla sama odlučivati, kombinirati obaveze i raspored kad ću što napraviti bez da me itko ometa u tome, a posebno su me veselila nova iskustva, upoznavanje novih ljudi i druženja. 

– Moram priznati da mi je najviše nedostajala mamina kuhinja, ali osim toga nisam previše žalio za domom. Čuo sam se redovito sa svojima i to je bilo dovoljno. Bilo je vrijeme da se odvojim, krenem nekim svojim putem i počnem se brinuti za sebe. Postao sam neovisan, mogao odlaziti kamo hoću, kad hoću i ostati do kada me volja, što mi je u početku nekako najviše bilo fora. Naučio sam baratati novcem, prati veš, postao sam uredniji i čak naučio nešto skuhati.