Petar Bogdan: „Neuspjeh je lekcija koja vodi do uspjeha!“
Petar Bogdan mogao bi poslužiti kao primjer svakoj mladoj osobi koja želi uspjeti te se izdići iznad okvira koje društvo postavlja.
Petar Bogdan mogao bi poslužiti kao primjer svakoj mladoj osobi koja želi uspjeti te se izdići iznad okvira koje društvo postavlja.
Petar Bogdan mogao bi poslužiti kao primjer svakoj mladoj osobi koja želi uspjeti te se izdići iznad okvira koje društvo postavlja.
S navršenih 27 godina i ekonomskom diplomom, suosnivač je digitalne marketinške agencije Akcija koja uspješno posluje već preko dvije godine
Priča Petra Bogdana iz Splita ne započinje Akcijom, već puno ranije. Još kao student, s ciljem poboljšanja uvjeta za studente u svom rodnom gradu, osnovao je udrugu „Studenti za studente Split“ (S4S).
Slobodno vrijeme, osim sportom i čitanjem, rado krati tragajući za talentiranim startup timovima u koje želi investirati vrijeme, znanje i infrastrukturu te ih dovesti do održivosti. Sada živi u Zagrebu gdje Akcija ima urede.
Pročitajte priču o Petrovom uspjehu, ali i savjete koji će vas potaknuti da se odvažite i slijedite svoje snove.
Jedan si od pokretača prvog studentskog prosvjeda na Sveučilištu u Splitu, jedan od osnivača udruge S4S... Smatraš li da studenti i mladi doista mogu utjecati na stanje u društvu?
Vjerujem da studenti i mladi mogu utjecati na stanje u društvu! Iskreno, čini mi se da su pali u totalnu letargiju, a društvu nedostaju radikalne promjene. Sve promjene koje smo željeli uvesti na splitskom Sveučilištu, kroz studentsku organizaciju S4S - uglavnom smo i uspijevali. Bili smo odlučni i vjerovali u nešto. I dalje vjerujem u revoluciju i studentsku snagu za stvaranjem promjena.
Suosnivač si marketinške agencije Akcija; odakle iskustvo i odvažnost za tako hrabar korak?
Pa, nekako sam oduvijek htio biti sam svoj gazda, stoga je to jedan od razloga. I naravno, splet nekih okolnosti...
Najviše iskustva dobio sam radeći u studentskoj organizaciji S4S. Radili smo i veće i manje projekte, web portale, komunicirali smo s medijima, imali smo sponzore u poslovnom svijetu, uži tim od 20 ljudi, svoj medij i još puno toga. To su sve bile stvari koje su na jedan način multidisciplinarne pa se tu stjecalo veliko iskustvo. Prvi posao i prve klijente dobio sam zahvaljujući poznanstvima koja sam stjecao za vrijeme rada u studentskoj organizaciji.
Posluje li Akcija u skladu s tvojim očekivanjima i je li naporno voditi vlastiti posao?
Da, Akcija trenutno postoji dvije i pol godine, a u Hrvatskoj smo u vrhu agencija za digitalni marketing. Uza sve to, izvozom našeg softvera FenixApps, izašli smo i na svjetsko tržište. Radimo za klijente kao što su Walt Disney, Discovery Channel, Kinder, Renault, T-Mobile, Pepsi itd.
Što se tiče vođenja vlastitog posla; mogu konstatirati da nije lako, ali je užitak jer uvijek ideš u nešto novo... Svaki radni dan je drugačiji. Nikada ne bih mogao cijeli život raditi monotoni posao koji se ponavlja.
Kako motivirati mlade u Hrvatskoj na pokretanje vlastitih poslova?
Društvo mora na poduzetništvo gledati u pozitivnom kontekstu, a mladi se trebaju osloboditi straha od neuspjeha. Kod nas se na neuspjeh gleda kao na nešto konačno, a ustvari su to samo lekcije koje vode do uspjeha. Bez pokušaja odvažnih pojedinaca nema blagostanja, radnih mjesta, a u konačnici i rasta gospodarstva. Puno je primjera uspješnog poduzetništva i u svijetu i kod nas. Sada uspješni poduzetnici nekada su propadali, ali nisu odustajali.
Uza sve ovo, moramo reformirati obrazovni sustav koji će od prvog razreda osnovne škole odgajati samostalne ljude koji će razmišljati; sve bez nepotrebnog bubanja činjenica. Smatram da bi poduzetnička motivacija trebala trajati kroz cijelo školovanje. Osim škole, važni su obitelj i društvo. Ja sam odrastao u sredini u kojoj se na poduzetništvo gleda veoma negativno. Nažalost, kada sam počinjao, nisam imao puno podrške.
Kada se prisjetiš studentskih dana, smatraš li život prosječnog hrvatskog studenta zadovoljavajućim?
Dok sam ja studirao, standard studenata bio je relativno dobar. Iako, bilo bi još bolje da je ponuda poslova bilo veća; naročito za studente koji su došli iz drugih gradova. Danas ne vidim da se studenti previše bune pa se može zaključiti da je život prosječnog hrvatskog studenta zadovoljavajuć.
Da imaš prilike, bi li se vratio u studentske dane? Koji ti dio najviše fali?
Ne bih se vratio jer smatram da je to faza koja je prošla i koju sam prerastao. Mislim da se više ne bih snalazio. Ono što mi nedostaje su revolucije koje smo pokretali kroz udrugu S4S. Bili smo stvarno dobra ekipa i najponosniji sam na taj dio studiranja jer sam se tu najviše razvijao. Kolokviji i ispiti bila su stvar koja se odrađivala, a studentska organizacija mjesto gdje sam se pripremao za život poslije faksa.
Imaš li kakvu poruku kojom bi ohrabrio studente?
Ono što često govorim u svojim fakultetskim predavanjima je da studenti moraju preuzeti stvari u svoje ruke. Može se, ali je potrebno puno rada i volje kako bi se ostvarili zacrtani ciljevi. Nemojte odustajati od svojih snova jer tada prestajete živjeti! Isplati se boriti za snove i ciljeve, ali to ne dolazi lako. U konačnici; da je lako, svatko bi to mogao, zar ne?
Uključite se u studentske organizacije i bilo kakva udruženja i radite na sebi. Sve su to znanja koja će vam nakon studija pomoći pri zapošljavanju ili otvaranju vlastite tvrtke.
