Ovo jutro probudila sam se u.... Istanbulu!

Destinacija zvana Istanbul se trebala naći na listi mojih putovanja kao jedna od prvih samostalnih. Bilo je to jedne ljetne večeri kad sam dobila rezultate ispita iz mikrobiologije i unaprijed najavila svima da ako dobro napišem ispit idem na vlak za Istanbul i ne vraćam se mjesec dana. Ključna riječ je TREBALA. :)

(*imate vlak koji ide iz Beograda preko Sofije za Istanbul, cijena za mlade je oko 50 eura, možete koristiti za nekoliko putovanja kroz 10 dana)  

Naime, sat vremena prije odlaska sam bacila pogled na trajektne linije do Grčke i skužila da bi ipak rađe u Grčku. I tako se Istanbul našao na listi prijeđenih gradova tek nakon odlaska u 25-30 drugih zemalja i prelaska preko stotina i stotina gradova, a danas je grad u kojem provodim više vremena nego u Hrvatskoj.

Iako je Istanbul najveći grad u Turskoj, s oko 14 milijuna stanovnika, to ga ne čini više liberalnim od ostalih. U to sam se uvjerila dva puta, jednom u Izmiru (koji se slovi kao najliberalniji grad) i jednom u gradskom autobusu u Istanbulu. Dečko me poljubio u obraz i vrat (samo običan mali poljubac koji sam uzvratila), da bi netko od putnika napao s upitima da li on poznaje osnove morala te drugi put dernjavom kako se osuđuje to napraviti ispred majke i sestre jednog od pristutnih. Nije pravilo da će se ovakvo što dogoditi, ali može. Stoga budite oprezni kako se gdje ponašate.

Nešto na što mi se malo teže naviknuti u Istanbulu je kasni doručak (kahvaltı) i obilna večera s izostankom ručka. U 99% slučajeva kad se dogovorimo s frendovima za doručak to bude iza 12 h. Da, tipično je dogovoriti se za doručak, ne ručak ili večeru. Ipak na svoje navike zaboravim nakon što vidim hranu. Pa tako se na stolu nađu: Pržena jaja sa suđukom (sucuklu yumurta... e daj, to stvarno trebate probati! Obožavam!), deset tisuća vrsta različitih sireva (dil peyniri, taze kaşar, eski kaşar, tulum, labne, örgü Peyniri, lor, Van otlu peyniri (moj najdraži), itd.), masline, maslac, kajmak (odličan u kombinaciji s medom ili čokoladnim eurokremom), džemovi, burek, simit, krastavci, rajčice, pastırma, menemen... i obavezno čaj.

Obično nakon dobrog doručka, vrijeme je i za dobru šetnju i/ili razgledavanje. Nema apsolutno nikakve opasnosti za ženu da šeta naokolo sama, dok god ne izaziva ekstravagantnim izgledom/ponašanjem ili ne luta usred noći manje turističkim kvartovima.

Najljepše mi je ploviti brodom, dok se istovremeno zabavljam bacajući kruh galebovima i promatrajući kako ga love u zraku. Kao da izvođenjem vratolomija, lepršajući krilima i natječući se jedan s drugim u hvatanju komadića kruha pripremaju malu predstavu za vas. A vi... vi dobijete priliku da gledajući njih uživate u svakom trenutku života...

Nakon što prijeđete Galata most (ako dolazite iz smjera tvrđave Galata (Galata Kulesi)) i skrenete odmah lijevo, nalazi se stanica za brod gdje odabirete između dvije ture brodom na Bosporu. Kraća tura košta 10 TL, 14:30, uživate u pogledu s broda ukupno 2 sata koji plovi do Prvog i Drugog bosporskog mosta. Duga tura u 10:35, po cijeni 25 TL, ide skroz do Crnog mora i traje u svakom smjeru 90 minuta. Na Crnom moru imate pauzu od najmanje sat vremena, taman stignete malo obići i pregristi nešto (npr. hamsi tava; jelo s malom ribom porijeklom iz Crnog mora). Nemojte nasjesti i otići na neku drugu turu, obećat će vam brda i doline, a na kraju će sve svesti na 20 minuta ture koju ste platili masno. Također postoje i javni brodovi koji voze od stanice do stanice (cijena je 2 ili 3 TL s *Istanbul kart), s njima možete otploviti i do azijske strane, da osjetite razliku od europske.

Pri povratku s plovidbe uvijek siđem na Ortaköyu, ispod Prvog bosporskog mosta pa se kasnije do centra vratim pješke ili autobusom. Tu ćete vidjeti prekrasnu neobaroknu Ortaköy džamiju, iz 1856. godine Možete se zasladiti wafflom ili krumpirom punjenim raznim povrćem i umacima (pojedinačno po cijeni od ~30 kn), dok sjedite opušteno na klupi u slobodi misli i promatrate na mjesečini to šarenilo boja bosporskog mosta...

Mnogo mi nedostaju parkovi u Istanbulu... taj mali kutak gdje mogu leći na livadu, gledati u nebo i zaboraviti na sve... Srećom sat vremena udaljeni plovidom brodom (i sa samo par lira manje u džepu) nalaze se Prinčevski otoci, gdje osjetite miris mora i stabala. Ostavite čitav dan za posjet. Najveći je otok Büyükada (tijekom sezone su ogromne gužve pa ako ih ne volite siđite na otoku Heybeliada). Možete prošetati, iznajmiti biciklu ili se voziti u kočiji. A možete i što i moja mama. Upitala sam je što želi vidjeti kad dođe u Istanbul, na što je ona odgovorila da jedina stvar koju u Turskoj želi je – zaplivati u moru. Ha! Mislite da se zezala? Početak ožujka i eto ti nje na Prinčevskim otocima u moru. Da stvar bude bolja, more je bilo puno meduza, ali ne, što će njoj meduze, bitno je da nema morskih pasa. Dobro, ona je posebna, ona pliva i u Hrvatskoj čitavu godinu, "bila kiša, bila zima, bila oseka il' plima...". :D

Ukoliko do sada niste posjetili muslimansku državu i ne poznajete njihove običaje, zapitat ćete se kakav je to glas koji odjekuje gradom pet puta dnevno i neda vam spavati pred zoru. Odgovor leži u tome da mujezin poziva muslimane na molitvu. Najpoznatije džamije u Istanbulu su Plava džamija (Ahmedija, Sultanahmet Camii), Sulejmanija (Süleymaniye Camii) i Aja Sofija (Ayasofya).

Plava džamija (ulaz besplatan) je izgrađena tijekom vladavine Ahmeda I. (inače – prvi maloljetni sultan) u razdoblju od 1609. – 1616. god. U kompleksu džamije nalazili su se hospicij, muslimanska škola i grob utemeljitelja.

Aja Sofija ili Crkva Svete mudrosti (oko 25 TL) je prvotno izgrađena kao crkva (najveća u Istočnom rimskom, tj. bizantskom carstvu), naknadno prenamijenjena u džamiju, a kasnije u muzej. Nećete pogriješiti ako odete s vodičem unutra.

U džamiju se ulazi bez cipela, odjećom koja prekriva tijelo i s maramom da prekrijete kosu (dobijete na ulazu). Za vrijeme molitve turistima ulaz nije dozvoljen.

Nedaleko od popularnih džamija nalazi se Topkapi Saraj (ulaz 30 TL, s haremom još 15), palača koja je gotovo 400 godina (do 1856. godine) bila glavna rezidencija osmanskih sultana. Ostavite poseban dan za obilazak. Nakon obilaska spustite se u park ili sjednite na čaj u kafić ispod palače s prekrasnim pogledom na Bospor i Mramorno more.

Od 1856. palača Dolmabahçe je postala upravno sjedište Osmanskog Carstva. Dizajnirana je od strane armenijskog arhitekta Garabeta Balyana. Još je nisam posjetila, sramota.

Ako želite probati nargilu, poslije posjete palače Dolmabahçe prošetajte u smjeru Galata mosta do predjela Tophane. Cijena je bila do 20 TL po nargili (može više ljudi pušiti).

Jedna od najdražih turističkih znamenitosti mi je cisterna bazilike, odmah kraj Aja Sofije. Cijena: 10 TL (?).

Kad se zaželim shoppinga odem na Grand baazar (vanjski dio pošto je jeftiniji), baazar sa začinima (Mısır Çarşısı) ili glavnu ulicu Istiklal. Još smo u prošlom članku ("Ovo jutro sam se probudila u... Turskoj!") zaključili da je cjenkanje obavezno i što sve možete naći na baazarima. Sigurna sam da će svaka žena pronaći što želi na Grand bazaaru koji se sastoji od preko 3000 dućana.

U ulici Istiklal (proteže se od Taksima, trga gdje su često bili prosvjedi, pa gotovo do Galata tvrđave), jednako lijepoj po danu i noći, nalaze se dvije katoličke crkve, bezbroj jeftinih i skupljih dućana, restorana, kafića, klubova... Ne ustručavajte se zaviriti u manje ulice sastrane, često ćete baš tu pronaći najjeftiniju odjeću (ja sam znala platiti 5 kn za dobru majicu).

P.S. U ulici Istiklal se ne cjenkajte.

Negdje po sredini ulice ćete naletiti na KOSKA trgovinu s lokumom, malo je skuplji (tipa za dobar lokum barem 30ak kn po mix kutiji), no da se uvjerite koliko je dobar možete i besplatno probati. Od tradicionalnih obroka preporučam: Iskender, patlidžan kebab, pistachio kebab, juha mercimek Çorbası, tripice (iškembe, više kao juha, trebat ćete još nešto uz to), Çiğ Köfte, sarma (skroz drugačija od naše), kofte, durum, adana kebab, mantı, kokoreç, lahmacun (turska pizza), razne vrste ribe. Najbolji restorani u kojima sam jela su Konak na Istiklalu i Canim Cigerim u ulici Asmali Mescit kraj Istiklala. Pogledajte kakve sve trikove prodavači izvode dok netko kupuje sladoled. ;)

Kako do Istanbula?

U Istanbulu trenutno postoje dva aerodroma, s europske strane Atatürk, s azijske strane Sabiha Gökçen. Pogodite koje ime je Turčinima draže? Eh, ime oca njihove zemlje pronaći ćete svugdje, od najljepnica na automobilima do ogromnih fotografija na ulici. Atatürk, Atatürk i Atatürk.

Sad kad ste dobro zapamtili to ime, zapamtite da na Atatürk obično lete aviokompanije koje su skuplje ili "normalnih" cijena (oko 1500 kn iz Zg). Osobno mi je najdraža kompanija Turkish Airlines, a postaje mi još draža kada ima povratne karte za oko 700 kn iz Zagreba. Ugodno osoblje i dobra hrana (besplatno možete odabrati kakav obrok želite; ja preferiram plodove mora :). 

Prednost letova s Ataturka je da ste brzo i jeftino u centru. Najbolje je ići metroem (oko sat vremena, zavisno gdje ste smješteni).

I tu dolazimo do bitnog savjeta pri dolasku u Istanbul: Napravite Istanbul kart. 

Što je uopće Istanbul kart? To je kartica koju koristite za vožnju autobusom, metroem, tramvajem, lokalnim trajektom, a možete i taksijem. Košta 6 TL i na nju stavljate koliko želite novca (nadoplatiti možete na tramvajskim i metro stanicama ili određenim trafikama). Vožnja je ~2 TL, ako imate više vožnji u kraćem vremenskom periodu iduća vožnja je jeftinija. Po redovnim cijenama, bez kartice platit ćete duplo. Zapamtite da u Istanbulu svaku promjenu metro/tramvajske linije trebate iznova platiti. Pošto se uglavnom služim autobusom, to je do nedavno i meni bila nova, (neugodna,) nepoznata informacija.

Ukoliko ste u velikoj žurbi da uhvatite avion i prva opcija vam je taxi - dobro pazite da se gadno ne zeznete. To što ste ga platili 50 TL (ili više) ne garantira brži dolazak na aerodrom. Naprotiv, može se dogoditi da upravo taxi bude razlog zakašnjenja. U Istanbulu su gužve na cesti nepredvidljive, ali česte. Jedna prometna nesreća i eto - već čekate u koloni par sati. Iz iskustva - kad bih hvatala jutarnji avion (oko 10:10) za Zagreb, obično bih išla autom do aerodroma (oko 7 h) i tad ne bi bilo gužve. Al' isto tako imam frendove koji su zakasnili na avion.

Zato ponavljam - ako ikako možete, izaberite metro. 

Ako pak letite sa Sabihe - najbolja opcija je autobus kraj Taksima (ispred hotela Point), cijena je 14 TL, ako nema gužve na cesti potrebno je oko sat vremena s/do aerodroma.

Iduće pitanje je gdje se smjestiti? I dalje stoje preporuke za couchsurfing :). Ako baš inzistirate na drugim opcijama, onda preostaju hoteli, hosteli, apartmani, koje nisam nikad koristila. Znam da su cijene od 40 kn na više po noćenju. Smjestite se na europskoj strani. Dijelovi gradova gdje tražiti smještaj (zbog blizine znamenitosti ili dobre povezanosti) su: Beyoğlu, Sultanahmet, Eminönü, Beşiktaş i Şişli.

Ostalo:

- Istanbul nije pogodan za osobe s invaliditetom u kolicima (nije nemoguće, ali imajte na umu da mnogi toaleti nisu prilagođeni, u javnom transportu česte su gužve, na nekim turističkim lokacijama osobu treba prenijeti iz kolica, mnogi pločnici nisu ravni, Istanbul je pun nizbrdica/uzbrdica)

- 1 turska lira = ~2.79 kune

- viza za Tursku je 15 eur (20 USD) i može se napraviti online za manje od minute, ovdje: Turkish e-visa

- predivan pogled na grad je brda Pierre Loti

- obiđite armenijske i grčke četvrti kao Balat i Arnavutkoyi

- otiđite na ples derviša

U slijedećem članku čitajte koja se ostala mjesta isplati posjetiti u Turskoj te što možete raditi. Ne brinite, jednako su zanimljiva kao i Istanbul. :)

Ako imate ikakvih dodatnih pitanja, slobodno mi se obratiti na facebook stranici - Anica: This morning I woke up in?