Obići ili zaobići: prednosti i nedostaci brze menze u SC-u za vrijeme pandemije

Zagrebački studentski restoran Express, popularnije poznat kao brza menza u Studentskom centru, posjetili smo već nekoliko puta otkad traje aktualna pandemija koronavirusa Ovoga puta odlučili smo napraviti kratku recenziju našeg posjeta i opisati to iskustvo svima onima koji ga tijekom posljednjih nekoliko mjeseci nisu posjetili ili već dugo nisu u ovom gradu zbog online nastave, pa žele nakratko osjetiti tu atmosferu.

Prednosti

Nije da ih nema, ali zasigurno ih je manje nego nedostataka. Najveća je prednost to što zbog koronavirusa, ali i nastave na daljinu, Studentski centar u Zagrebu sada ne vrvi studentima, pa vas neće zaboljeti glava kada zakoračite u njega i vidite da se red proteže skoro do studentskog servisa. Svaki put kada smo došli, reda uopće nije ni bilo, no za razliku od prošlog vala koronavirusa koji je bio aktualan prošle jeseni, zadnjih nekoliko mjeseci prvo će vas dočekati mjerenje temperature koje odrađuje netko od djelatnika SC-a.

Prednost je onda, logično, i to što možete birati gdje želite sjesti, ali i to što neće morati dijeliti mjesto s nepoznatim studentima jer su stolovi podijeljeni tako da za jedan mogu sjesti najviše dva studenta, a na drugi stolac ne bi trebao sjesti nitko vama nepoznat jer razmak, rekli bismo, uglavnom nije toliko velik. 

Velika je prednost i to što u hrani nismo našli nikakve strane predmete koji tu ne pripadaju poput vijaka, raznoraznih kukaca i slično, što, sudeći prema Facebook objavama na domskim grupama, i nije baš tako rijetko viđena situacija. To je manje-više to od prednosti.

Nedostaci

Pomislili biste da će vas zbog manjka studenata dočekati pregršt hrane i da gotovo ništa na bijelom A4 papiru neće biti prekriženo no to, nažalost, nije slučaj.

Naša je greška što smo došli u 14 sati, a menza radi do 15:30 (što je također jedan od nedostataka), pa smo od mesa mogli birati između dvije ili tri vrste, vjerojatno jer se ne priprema previše upravo jer ne dolazi puno studenata, dok je priloga bilo nešto više.

Neizostavni pohani sir, pomfrit, tartar umak i, po novome, cijeđeni sok od naranče nasreću bili su dostupni. Za pomfrit bi, doduše, možda bilo bolje da ga nije bilo jer, barem onaj koji je nama pripao, nije bio svjež – bio je hladan i gotovo nejestiv, a meso je bilo mrvicu žilavo, što bismo dodali na listu nedostataka. Slična stvar dogodila se i kada smo prošli put bili u menzi, ali i tada se već bližio kraj radnog vremena.

Raspored stolova s dva mjesta koji smo ranije spomenuli nekome bi mogao biti nedostatak jer ne možete doći s ekipom od 5, 6 ili više članova i očekivati da ćete moći zajedno sjediti i uživati u ručku, no to svakako zbog trenutne epidemiološke situacije nije ni preporučljivo jer bi svi zapravo trebali što prije pojesti svoj ručak i otići iz restorana kako se ne bi stvarala gužva.

Na listu nedostataka dodali bismo i to što od prosinca prošle godine nema novije obavijesti o tome da restoran Express radi prema prilagođenom radnom vremenu, odnosno do 15:30 umjesto do 21:00, pa ako ne listate dovoljno dugo po stranici SC-a ili vam ta objava promakne, mogli biste poljubiti vrata.

Obići ili zaobići?

Ako uzmemo obzir sve navedeno, u slučaju da ste baš jako gladni ili vam se ne da kuhati, a džeparac je pri kraju, pa ni dostava nije opcija, svakako je bolje svratiti u SC i provući iksicu da se najedete za malo novca. Međutim, svakako preporučujemo da to bude prije nego što se približi kraj radnog vremena jer su veće šanse da će vas dočekati veći izbor hrane i pića!