O čemu razmišljamo dok čekamo red u menzi
Super, nema mjesta. Gdje ima soli i papra? Neću kraj tebe, djeluješ kao serijski ubojica. Sjest ću tu. Zašto nije bilo pohanog sira? Šta je ovo, koji đavo? Nije fino. Zašto sam dala 15 kn za ovo. Gladna sam ko vuk, može proći. Salata nije začinjena. Sad sam našla biti izbirljiva u vezi hrane. Nadam se da ima soli negdje. Naravno da ne. Mah, preživjet ću.
Super, nema mjesta. Gdje ima soli i papra? Neću kraj tebe, djeluješ kao serijski ubojica. Sjest ću tu. Zašto nije bilo pohanog sira? Šta je ovo, koji đavo? Nije fino. Zašto sam dala 15 kn za ovo. Gladna sam ko vuk, može proći. Salata nije začinjena. Sad sam našla biti izbirljiva u vezi hrane. Nadam se da ima soli negdje. Naravno da ne. Mah, preživjet ću.
Odlazak u studentsku menzu sastavni je dio studentskog života. Tamo se, osim jeftine hrane upitnog porijekla i kvalitete mogu često naći i velike gužve. Dok stojimo u redu za obrok, kroz glavu nam prolaze razne misli. Od toga koje ćemo jelo odabrati, preko cijena tih jela pa sve do najvažnijih egzistencijalnih pitanja sažela je blogerica Bijesna Vjeverica u svom tekstu:
Moje misli dok sam u menzi
Isuse kako sam gladna. Zašto tu ima toliko ljudi. Koji je njihov problem. Zašto se ne mičemo? Što oni misle koliko ja vremena imam. Mičemo se! Odlično. Otkud sav ovaj narod. Vjerojatno svi s faksa. O pobogu kako sam gladna. Trebala sam pojesti nešto ujutro. Ne znam što ima na meniju. Nadam se da je pohani sir. Ili lignje. Ili piletina. Nije me briga, hoću hranu. Ovo cvijeće izgleda ukusno. Opet se ne mičemo. Dobro koji je vaš problem? Još malo. Bože daj da ima pohanog sira. Di mi je iksica? Jesam ponijela iksicu? Sad je bila tu. Uf, evo je. Jel imam para? Trebala sam na bankomat prije. Još malo.
Zašto su ove tacne ovako visoko?
Uf, hrana. Što je ovo. Izgleda kao meso. Fino meso. Nope, to je vegetarijanski. Što je ovo? Sad si našao kombinirati hranu, daj se mrdni, zadržavaš red. A što je ovo? Ovo izgleda fino. Ovo izgleda finije. Di mi je iksica? Koliko je sati? Možda ima neke hrane na kraju reda. Naravno da nema. Ovo izgleda donekle jestivo. *uzme tanjur* . Trebala sam uzeti vegetarijanski. Sad mi se glupo vraćati. Jel da uzmem kolač ili puding? Neću puding. Trebala sam uzeti puding. Salata izgleda staro tri dana. Riskirat ću, zadnji put sam povrće pojela prije dva mjeseca kad sam bila doma, odmah mi je imunitet skočio, kakva gripa, kakvo šta.
DI MI JE IKSICA?
*pruži iksicu* KAKO TO MISLIŠ 15 KN, PA NI NE ZNAM ŠTO JEDEM!
Super, nema mjesta. Gdje ima soli i papra? Neću kraj tebe, djeluješ kao serijski ubojica. Sjest ću tu. Zašto nije bilo pohanog sira. Šta je ovo koji đavo. Nije fino. Zašto sam dala 15 kn za ovo. Gladna sam ko vuk, može proći. Salata nije začinjena. Sad sam našla biti izbirljiva u vezi hrane. Nadam se da ima soli negdje. Naravno da ne. Mah, preživjet ću. Zašto nož ne reže. E kunem se, počet ću nositi svoj pribor. Zašto vilica reže bolje od noža? Uznemirujuće. Šta me ti gledaš? Ne možeš ni jest u miru. Nisam ni salvetu uzela. Trebala sam uzeti sok. I puding.
Trebala sam uzeti puding.
Vjevericu možete pratiti na Facebooku.
