Najgori tipovi studenata: „Oni koji govore da nisu ništa stigli učit' i da sto posto padaju...”

– Oni koji ne dolaze redovito na predavanja i onda se noć prije ispita sjete javiti ne bi li im kolege pomogli, poslali bilješke i sl. Također nerijetko traže da ih se potpiše na predavanjima, a vama je jasno da protuuslugu nikad nećete moći tražiti jer ih nikad nema na faksu. Nemam ništa protiv pomaganja kolegama, ali doživjela sam više puta da zahtjevi ovakvog tipa ljudi prelaze svaku mjeru.

– Oni koji u grupnom radu ne rade ništa, oni koji imaju pitanja na kraju svakog predavanja, oni koji uvijek sve rade u zadnji čas pa se žale zašto imaju loše rezultate.

– Oni koji non-stop ispituju koji je raspored, u koliko sati je koji kolegij...Nakon 3 mjeseca i dalje ne znaju koji dan imaju koji kolegij! PLUS na kraju semestra im svi moraju slati skripte da bi mogli proći ispite, a hvale se kako u ta 3 mjeseca nisu slušali ni p od predavanja. Smatram da to nije u redu zbog onih koji slušaju predavanja i sastavljaju skripte danima i na kraju imaju istu završnu ocjenu iz kolegija.

– Onaj koji konstantno živi na tuđoj grbači, smatra sebe najboljim i nikad ga nema faksu, osim ako mu profesor ne zaprijeti automatskim padom.

– Oni koji su na parcijali 100 godina i nikad ne znaju ništa ni o gradivu, ni o načinu studiranja i nikome nije jasno kako ikad išta polože.

– Onaj koji je najveća flegma, boli ga briga za sve, ne uči osim kad vrijeme stisne (2 dana pred ispit) čak i tad uči koliko stigne, a na kraju se opet nekim čudom snađe i položi ispit. A da ne govorim kako daje godinu za godinom je su mu ćaća i mater njuške u gradu!

– Jedna od onih vrsta štrebera koja uči knjiga napamet i svima "soli" pamet, nabija na nos svoje znanje, ulizuje se svim profesorima na sve moguće načine, ali u praksi nema pojma primjeniti "stečeno" znanje. Obično se takvi s 5.0. prosjekom i umijećem ulizivanja zaposle prije u struci od ovih jadnika koji imaju obraza i mukotrpno ulažu u svoje obrazovanje na način da uče s razumijevanjem. P.S. obično ti bubatori gradiva na pamet ne moraju zarađivat za život putem SC-a. Iznimke postoje, ovo je samo moje iskustvo.

– Studenti koji uče subotom navečer do kasno u noć i koji ne izlaze subotom jer misle da će time pasti kolokvij ili ispit. Uz to, i studenti koji misle da su prepametni i da sve znaju i mogu. Jedno je biti uporan, a drugo umišljen.

– Oni koji govore da nisu ništa stigli učit' i da sto posto padaju kolokvij/ispit, al' ga na kraju prođu i to s bodovima koji su puno viši od prolaznog praga. Ne znam, jednostavno me živciraju takvi ljudi jer ne rauzmijem zašto ne mogu iskreno reći da su učili i da će vrlo vjerojatno proć ispit ili neka kažu da znaju dosta toga s predavanja ako već ne žele da se misli da oni, nedaj Bože, otvaraju knjige i uče kod kuće.

– Onaj koji ne želi pomoć; koji zna sve, a kaže da će dobit jedan i na kraju koji uvijek traži usluge, a nikad ništa ne da zauzvrat. 

– Oni koji će napraviti sve da se uližu profesoru, pa makar time i naštetili kolegama; oni pretjerano aktivni koji glume zainteresiranost za SVAKI kolegij, koji traze profesora da im ostane još nešto objasniti SVAKI sat...

– Oni koji sve znaju i upadaju u riječ profesoru jer su naporni i bogu i narodu.

– Nadobudni koji se javljaju ne da pitaju konstruktivna pitanja ili daju kritički komentar, već da čuju svoj glas i da preko pitanja sebe na hvale kako čitaju/nešto rade i slično.

– Škrtica, ima skripte ne želi ih podjeliti, još ako ih sam nije sastavija nego dobija, još veća gadost... Kolegijalnost ljudi.

– Onaj koji uvijek sve zna, pametuje, ne želi pomoći drugima, bitno mu je da se natječe u znanju i da u tom prednjači.

– Ljudi koji nešto polože, a znaju da ti nisi položio i onda te stalno pitaju za to: učiš li, jesi položio (a rokovi još uopće nisu došli) i sl. To baš ne volim. To je jako bezobrazno i naslađivački.