Mračna strana studentskih poslova

Sama ideja i pojam studentskog rada, ako se promatra sa strane, čini se kao vrlo dobrom. Poslodavcima se isplati ulagati u studente jer nemaju iste izdatke kao za redovnog zaposlenika, a studentima odgovara kada nisu u striktnom radnom odnosu nego imaju nešto sa strane. No vrlo rijetko stvari funkcioniraju onako kako su zamišljene. U ovom slučaju studentski poslovi kratkoga vijeka i sezone od nekoliko mjeseci pretvorili su se od lijepe prilike za zaraditi u noćnu moru. 

Luka i Noemi radili su u kontakt-centru, a u nastavku prenosimo njihova iskustva.

– Hmmm, mračna strana rada u kontakt-centru jesu ljudi. Zapravo telefonski kontakt s ljudima. Nekako su preko telefona slobodniji da ti u trenucima kada najviše nisu u pravu j... sve po spisku. To je valjda tako. Uživo ti sigurno ne bi sasuli toliku salvu bljuvotina kao preko telefona. Navikneš se. Simpatični su kad psuju. Osim toga, nisi agent (zaposlenik) u kontakt-centru baziran za probleme vezane uz proizvode i usluge svog poslodavca, već obiteljski medijator, telefonsko rame za plakanje, sudac, žena, muž, ljubavnik i ljubavnica, otorinolaringolog i sva ostala zanimanja. Većinu je vremena naporno slušati kako nečiji muž ne plaća alimentaciju ili da netko ne može iz kuće jer na svakom nožnom prstu ima kurje oko, no bude i onih rijetkih, ali simpatičnih trenutaka. – rekao nam je Luka.

Dok se on bori s ljudima koji mu otežavaju obavljanje posla za koji je zadužen, ponekad se jave i problemi s poslodavcem koji nema razumijevanja za studentske obaveze. Takvo je iskustvo s nama podijelila Noemi. 

– Moje se iskustvo sa studentskim poslom na početku činilo kao pun pogodak. Nisam ni slutila da će to biti jedan od gorih poslova koje sam do sada radila, a radim od svoje petnaeste godine. Bilo je naporno, nadređeni su bili bezobrazni skoro onoliko koliko i sami klijenti. Kako je vrijeme prolazilo sve su manje razumijevanja imali za to da sam student do te mjere da sam im, uz studentski ugovor koji je bio na moje ime, morala donijeti i potvrdu s faksa kako bi se oni uvjerili da studiram i da je to razlog zbog kojega ne mogu biti prisutna na poslu u ono vrijeme kada su si oni to zamislili. Sve u svemu, posao je bio katastrofa, spasila sam se što više ne radim tamo. 

Poslodavci traže studente za rad, a onda se iznenade kada ti isti studenti ne mogu uvijek biti na raspolaganju. Sa sličnim se problemima susrela Ana koja također nije nailazila na razumijevanje za studentske obaveze.

– Jednostavno, nije mi jasno. Zaposlili su me kao studenticu te sam radila zajedno s još nekoliko studenata s kojima sam se dogovarala oko smjena. I to je bilo u redu. Ali oni su od nas očekivali da budemo dostupni od 0 do 24h. Moja je smjena toga dana bila jutarnja i očekivali su od mene da popodne i na svoje slobodne dane visim na telefonu objašnjavajući kolegici ono što je zapravo bio njihov posao. Nalazila sam se u takvim situacijama da sam počela bježati od vlastitog mobitela jer svaki put kada bih dobila poruku ili poziv osjećala bih napetost jer sam mislila da su to oni. Dugo mi je vremena trebalo da shvatim da to nije okej i da mi uzrokuje preveliku razinu stresa na dnevnoj bazi. 

Studenti s kojima smo razgovarali ne mogu se odlučiti koji aspekt im je bio lošiji tijekom obavljanja studentskog posla – jesu li to bili ljudi ili poslodavci. Jedan od problema s kojima se Leo susreo dok je radio u trgovačkom centru kao prodavač cipela bilo je planiranje, tj. nemogućnost planiranja jer su rasporedi bili na tjednoj razini, ali ono što ga je zbilja smetalo bili su ljudi. 

Ljudi koji te gledaju svisoka, kao da si ti tu neki bijedni prodavač cipela, a ona fina gospođa i ispod časti im je uopće pričati s tobom. Onda naporna djeca (ima slatke dječice, don't get me wrong – ovo se odnosi samo na neke pojedince) koja trče po dućanu i vrište. Onda ljudi koji uzmu 150 komada odjeće/obuće i isprobaju sve živo (naravno, ništa ne kupe) i sve vrate na krivo mjesto ili pak uopće ne vrate nego samo puste u kabini ili na stolici ili negdje random. Oni ljudi koji su uvjereni da su popili svu pamet svijeta pa te sad uvjeravaju kako oni znaju kako izgleda originalni Converse i kako je ovaj fejk ili oni koji 3832923 godina s povećalom provjeravaju tenisice/odjeću sa svih strana pa nađu neku mikroskopsku sitnicu i traže popust. 

S ljudima je također imala problema Katarina koja je radila sezonski posao čistačice.

– Ako nisi gadljiva osoba, posao čistača nije težak. Mislim, fizički se iscrpiš, ali ni približno recimo poslu konobara koji odrađuje sezonu. Čišćenje pločica i sanitarnih prostorija postane ti svakodnevica, a najviše se oduševiš kad netko od cijenjenih gostiju ipak pusti za sobom vodu nakon obavljenog posla ili kad očisti tragove kočenja na školjci (ako znate na što mislim, haha). Svaki se dan iznova možeš začuditi, od g**** pod tušem do ispovraćane tuš kabine ili pak gnijezda od izmeta i okolo naslaganog papira. And I really shit you not. Gnijezdo. Od. Izmeta. Kad tako nešto doživiš, pa što je malo g****a po školjci… mala beba. Ovo su velike stvari, ispovraćane, gnijezda. To su trofeji jednostavno. To je onako jackpot koji pogodiš.  

Najveće zamjerke na studentskim poslovima jesu upravo poslodavci i klijenti tj. stranke. Ali naposljetku jednom riječju – ljudi. Studentski je rad i dalje vrlo dobra ideja i korisna stvar, no velikoj većini studenata i dalje će fakultet imati prednost nad studentskim poslom jer to u konačnici nije onaj posao kojim se žele baviti. No s ovim iskustvima, koliko god teška i mukotrpna bila, Ana naglašava kako joj je drago da radi uz školovanje jer naučila je cijeniti sva zanimanja i nikada neće biti ona osoba koja promatra svisoka čistačice, prodavače cipela, konobare, kuhare, smetlare i slična zanimanja, nego se prema njima odnosi s poštovanjem.