Krenula je sezona traženja cimera: „Učim na glas pa bi bilo dobro da većinom nisi u sobi”

Objava privremenih rezultata za smještaj u zagrebačkim studentskim domovima znači samo jednu stvar: domske grupe uskoro će živnuti, a monotoniju molbi za rješavanje anketi za diplomski razbit će potraga za dobrim dušama koje bi se mijenjale za kategoriju smještaja i, naravno, potraga za cimerima i cimericama. 

Ni ove godine raznolikost objava u kojima se traži cimera nije razočarala. Dok jedni u domskim grupama pišu autobiografije u nadi da će pronaći srodnu dušu, drugi samo žele pronaći osobu koja ima donekle sličan životni ritam i ništa im drugo nije važno, a treći se nadaju da će pronaći gotovo fiktivnog cimera koji nikad neće biti u sobi. 

Već je nekoliko studentica u grupama za studentske domove napisalo da bi bilo dobro da buduća cimerica većinu vremena nije u sobi te da uči u knjižnici ili u učionici jer one uče na glas. Mnogi su istaknuli i da bi voljeli da im budući cimer ili cimerica što češće odlaze kući. 

No, takvi su zahtjevi naišli na neodobravanje sustanara domova. Mnogi su istaknuli kako svaki cimer ima pravo koristiti sobu, a dobivanjem mjesta u domu ne dobiva se ekskluzivno pravo na korištenje cijele sobe, već ravnopravno korištenje s drugim cimerom. 

Također, cimerski život, a pogotovo život u domu u malom, zajedničkom prostoru, temelji se na kompromisu. Ako jedna strana nije spremna odreći se dijela svog komfora, poput stalnog učenja na glas, kako bi druga osoba mogla također koristiti svoju sobu, njihov bi cimerski odnos mogao biti osuđen na nerijetke frustracije i sukobe.

A uz sve ostale stresne situacije koje studentski život sa sobom donosi, loš odnos s cimerom zadnje je što studentima treba.