Jinx još daleko od isteka roka trajanja
U krcatoj Tvornici kulture Jinxi su dobrih dva sata prašili s novom robom s albuma "Pogrebi & pomiriši", ali i sa starim dobrim stvarčinama.
U krcatoj Tvornici kulture Jinxi su dobrih dva sata prašili s novom robom s albuma "Pogrebi & pomiriši", ali i sa starim dobrim stvarčinama.
Bilo je baš onako kako nam je rekao Coco u intervjuu. Red starih, red novih pjesama, poput Doboš torte s debelom filom starih pjesama. Samo se on tada nije usudio reći hoće li se torta raspasti ili će se pojesti sve do zadnje mrvice. Sada kada je prošlo par dana od promocije novog albuma Jinxa Pogrebi & Pomiriši u Tvornici, možemo reći da se Dobošica pojela do zadnje mrvice te da se uživalo u svakom zalogaju.
Prvi sloj torte bio je s novog albuma pa se na samom početku našao singl Jesmo li dobro koji od prošle godine hara po radijskom eteru. Prašnjavom cestom Jinxi su prešli na pjesmu Pravo nakon čega je pala jedna od premijerno izvedenih stvari s novog albuma, a to je Continental Blue, pjesma koja je od svih novih uradaka nekako najviše catchy. Publika se Yayi i Cokiju pjevanjem pridružila za vrijeme iduće pjesme, Smijem se. Uslijedila je potom još jedna pjesma s novog albuma, Jedni za druge. Osim spomenutih, od novijih pjesama našle su se na repertoaru i Šah i statistika, Easy, Ako si rođen u pogrešno vrijeme i još neke.
Ljeto je ušlo ranije u Tvornicu nakon što je Yaya skinula sako i zapjevala Šmiramo, Ljeto, a malo kasnije i pjesmu Na plaži. Angažman publike najuvjerljiviji je bio za vrijeme hita Tamo gdje je sve po mom, tijekom koje je Yaya mogla odmoriti svoje glasnice. Malo poslije na red je došla Sve se jednom mora vratiti s albuma Second Hand iz 1997. godine Kako Queen ima svoj Bohemian Rapsody, Deep Purple Child in Time ili Led Zeppelin Starway to Heaven, tako Jinxi imaju ovu stvar. Iako nije poznata među širom publikom, prisutni na njihovim koncertima vjerojatno se redovito naježe za vrijeme ove pjesme koja se svojim orijentalnim elementima ističe u Jinxovoj pop, funk i blues kolekciji. Šteta što nije toliko poznata. Ili je baš zbog toga što nije poznata posebnija? Tko će ga znati.
Do bisa se sviralo još Na zub su me uzeli mama, Brazil, Na zapadu, Ruke, Na čemu si ti i Bye bye baby bye. Na pozornicu je kao gost došao i Davor Gobac, koji pjeva na aktualnom singlu Jinxa Maradona. Bis je bio fino nafilan pa su se tako tu našle čak četiri pjesme, od kojih su Da smo se voljeli manje i Koliko suza za malo sna izazvale najveću euforiju među pukom.
Zadivljujuće je uživo gledati bend koji jednako zvuči na studijski obrađenoj snimci kao i uživo. Zadivljujuće je što oni nakon više od dvadeset godina zvuče jednako. Dakako, ne u smislu da nisu nimalo mijenjali svoj glazbeni izričaj, već da i dalje njihova kvaliteta ne jenjava. Jinxi nisu jedna od onih grupa kod kojih iskustvo rezultira dosadnjikavim i predvidljivim koncertom. Dobro, bio je predvidljiv u smislu da se nije ništa zapalilo i da trubačka sekcija svoje instrumente nije bacala po publici, ali su zato uspjeli dobro nabrijati publiku, koja je mahom bila starija od studentske populacije (ako izuzmemo vječne studente koji imaju +30). Zaključimo, Jinxi su iskusni maheri koji znaju kako svojom uigranom i zaigranom opuštenosti na pozornici animirati slušatelje. Možda ne planiraju još dugo svirati zajedno, ali zato ne zvuče kao da im se bliži rok trajanja.
