Izvještaj: Završio još jedan S.A.R.S. festival u Sinju

Zapravo je ovo postala navika. Svaki novi izvještaj sa S.A.R.S. festivala u Sinju mora početi podužim pasusom kako je ovo najbolje festivalsko izadnje u njegovoj, više ne tako maloj povijesti. Međutim, ovoga puta volonteri iz udruge S.K.U.P. (Sinjski kulturni urbani pokret) nadmašili su sami sebe i za festivalsku cijenu karte jeftiniju od kutije najjeftinijih cigareta doveli su u Sinj line up kojim se ne mogu pohvaliti ni puno poznatiji i financijski moćniji festivali. 

Prvi su na stage košarkaškog igrališta došli mladi lokalni folk metalci imena Radagast, uz bučnu potporu svojih fanova koji su pristigli u pristojnom broju, koja bi možda sugerirala da se radi o bandu koji postoji nekoliko godina, a njima je ovo, uzgred budi rečeno, tek drugi nastup u životu. Energičnim nastupom zabavili su u prvom redu sebe, što je publika itekako prepoznala, pa se sasvim izvjesnim čini kako ove momke čeka lijepa karijera koja se ne sastoji samo od lokalne scene i sviranja po sinjskim kafićima.

Nakon njih svoj prvi nastup u životu odradio je triljski rap dvojac III. Čin. Svojih petnaestak minuta odradili su profesionalno, a kolektivno bouncanje i dizanje ruke u 8 mile stilu od strane pretežito rokerske publike najčudnija je stvar u svijetu ove godine, uključujući taktiku Nike Kovača na Svjetskom prvenstvu i sve nove stvari Nives Celzijus. I tu je zbilja mali Sinj pokazao koliko je velik, a na pruženu podršku publike triljski reperi odgovorili su dugotrajnom zahvalom pa će ovaj debi svima ostati u lijepom sjećanju.

Treći po redu bili su zadarski Gatos del Mundo. Odličan nastup, nabrijavanje publike i đuskanje u prvim redovima ono je što je autor ovih redaka uspio zapamtiti i što su mu ljudi potvrdili.

Kad je DJ Vrh – inače, od strane svakog posjetitelja festivala proglašen apsolutnim pobjednikom u kategoriji „najbolji styling večeri“ - s razglasa pustio najavljujuću „Namazan u kocki“, ispred bine je nastalo kolektivno ludilo koje se nije smanjilo tokom cijelog jednosatnog nastupa splitske rap senzacije Kiša metaka. Ova grupa koja je svojim debitantskim albumom oduševila i kritiku i publiku odrepala je gotovo sve stvari s tog foldera (kažem gotovo sve, nikad neću dovoljno prežaliti što ne izvode Model) i nekoliko novih stvari poput Crni fondovi, Pljačkam turiste i Swagonic. Pred sam kraj svirke na bini im se pridružio Žuvi, ex član splitskog kolektiva Ruganje koji je nedavno s Krešom Bengalkom izbacio album Brokva i odrepao Niko nema meda i Megamasu. Nakon koncerta Kiša metaka se još satima družila s fanovima pokraj stagea, a takvih je bilo u solidnom broju.

Dug je put od S.A.R.S.-a do S.A.R.S.-a. Nakon što su godinama na festivalu u svom vlastitom gradu svirali među prvima došlo je vrijeme da MORT ponese titulu headlinera prve večeri, potvrđujući kako su za takvu ulogu bili itekako spremni. Mortovci su odradili perfektan nastup, uz reakciju publike nakon koje je postalo jasno da se u rečenici „jedan od najboljih bendova u Hrvatskoj“ ovo „jedan od“ postaje sasvim suvišno. Predstavili su stvari s novog albuma Odjel za žešće koji je nedavna recenzija muzika.hr portala proglasila antologijskim albumom hrvatskog rocka, uz poznate hitove s prvog albuma Vrhunsko dno.

Prvi dan završio je after partyem do sati kada prosječan čovjek popije već drugu jutarnju kavu, uz prepunu vojarnu, uz predivnu glazbu i predivnu večer koju smo slavili i predivan dan u koji smo već ušli i koji neće brzo završiti.

Drugim danom protiv kiše

Drugi dan festivala otvorio je sinjski Salauk, i to nakon što se nije znalo hoće li festivala uopće biti nakon otkazanih tonskih proba uzrokovanih kišom. Bend predvođen frontmenom Čoksijem, u nešto promijenjenom sastavu u odnosu na prethodne nastupe, potvrdio je da ih i dalje krase iste odlike, a to su žestok zvuk i zdrava zajebancija.
 
Vinkovačke Punčke nakon svirke u sinjskoj Vojarni protekle jeseni dobile su zasluženu priliku da nastupaju i na S.A.R.S. festivalu. U nekih pola sata svirke (nikad nisam bio dobar u vremenskim procjenama) cure su pokazale kako se radi o zaista uigranoj cjelini koja zaslužuje velike stvari, što će se u budućnosti, ne sumnjamo, definitivno dogoditi.

She loves Pablo dobio je čast da zasvira prije svjetske atrakcije i pomalo nezahvalan zadatak da dovede atmosferu u granice masovne euforije. Reakcija publike ni ovoga puta nije izostala, međusobno poštovanje sinjske publike i izvođača nikada nije bilo upitno pa je sasvim usputno zaključiti kako su zagrebački bend i Sinjani zadovoljili jedni druge.

E sad. Pokušavam već nekoliko minuta pronaći odgovarajući opis sreće koja je uslijedila objavom vijesti da će Kultur Shock nastupiti na festivalu. Ne radi se tu samo u činjenici da prvi put sastav iz SAD-a dolazi u Sinj, niti u činjenici da su prije toga nastupili pred brojem ljudi koje će S.A.R.S. festival dostići u nekakvom 250. izdanju, već u jednostavnoj činjenici da ljudi zbilja osjećaju glazbu koju im pruža ovaj žanrovski najnevjerojatniji band na svijetu.

Srđan Đino Jevđević i njegova glazbena družina održali su sat i trideset minuta koncerta kojeg će se svaki posjetitelj festivala zauvijek sjećati. Neposredna blizina ljubavi kojom odiše ovaj bend stvara iluziju ljubavi ljudima koji ih gledaju, samo što u ovom slučaju ljubav nije iluzija. Ono što se događalo tu večer jedna je lijepa životna priča, a ime Kultur Shock spominjat će se u alkarskom gradu još dugo vremena.

Završnica festivala pripala je Brkovima, bandu koji je zaslužio apsolutno svaki pljesak sinjske publike. Prije nekoliko godina također su nastupili na S.A.R.S. festivalu koji je s njegove originalne lokacije zbog kiše prebačen u Vojarnu, pa je bilo šaljivih upadica u stilu „ne zovite ih više, kad god dođu odma je kiša“, ali baš kao što su napisali na svojoj FB stranici – „Brkovi i Sinj se vole i ta ljubav će zauvijek trajati!“. Njihov nastup bio je rekapitulacija svega što su napravili, uz hitove s novog albuma Pizda materina, a Brkovi su ipak, složit ćemo se, napravili mnogo.

Da završimo, S.A.R.S. festival jedna je od najljepših stvari koja se dogodila Sinju. Stoga je sasvim nerazumljiv gotovo mlak odnos gradskih vlasti koje, istinabog, podržavaju festival, ali ne u onolikoj mjeri koliko ovi volonteri-organizatori to zaslužuju. Ovaj festival nadrastao je vlastiti grad i lokaciju, i uz pravilnu potporu on ne može napredovati do svojih visina koje su s ovog stanovišta nemjerljive i daleke.

Ili kako je to možda najbolje opisao Đino iz Kultur Shocka u razgovoru dok se išlo prema Vojarni na afterparty, u osvrtu na rečenicu koju je čuo, a koja je otprilike glasila da Sinj ima percepciju konzervativne sredine:

„Ovo što sam večeras vidio i doživio, ovo je konzervativna sredina? Ma, hajte bolan, nemojte me zajebavat“.