Doživljaji iz referade

Donosimo niz tragikomičnih iskustava s referadom – studentu rekli: „Opet ovaj smor”

Donosimo nekoliko iskustava s referadom koja su podijelili studenti raznih fakulteta u Hrvatskoj, ali i izvan nje.

Studentski.hr

30.6.2021.

Veliki dio studentske populacije svjestan je da nema boljeg ulaska u svijet odraslih i borbe s administracijom od odlaska u referadu. Svaki put nedostaje neki papir, djelatnici i djelatnice – blago rečeno – nisu pretjerano ljubazni, izgube se dokumenti ili dođe do problema koji nitko ne zna riješiti.

Koliko god u tim trenucima takvi događaji izazvali bijes i frustraciju, na kraju se tome ponekad samo smijemo od muke. Pitali smo studente, stoga, da podijele s nama svoje doživljaje iz referade. Iako uglavnom nećemo imenovati o kojem se fakultetu radi u kojoj izjavi, najveće su nezadovoljstvo izrazili studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Student koji je s nama podijelio svoje iskustvo s referadom mostarskog Filozofskog fakulteta doživio je čak i blagu uvredu:

– Ja sam dvaput u jednom danu bio u referadi i kad sam došao drugi put rekla mi je: Opet ovaj smor.

Nije jedini koji je čuo neprimjerene riječi u referadi. Naime, druga studentica, koja pohađa drugi fakultet, kaže da je jednom bila u referadi 10-ak minuta prije pauze. Dok je bila na šalteru ušla je još jedna studentica koja je bila na razmjeni, baš onda kada je djelatnica išla zatvoriti vrata da nitko ne ulazi.

– 'Ladno joj je opsovala (nadam se da ju nije razumjela jer je bila strankinja) i rekla: Šta svi morate dolaziti pred pauzu.

Treća studentica kaže nam da nije njezino iskustvo, ali da je toliko dobro da ga mora podijeliti:

– Cura je kod 3 različite osobe u referadi probala upisati godinu, pri čemu su joj rečene 3 različite cijene školarine koje su varirale od par tisuća kuna do 0 kuna (točan odgovor bio je 0 kuna prema iskustvima svih drugih i svim pravilima). Definitivno ima ljudi koji su stvarno platili taj novac u strahu da neće moći upisati godinu, a ako se nisu išli svađati u referadu poslije, sigurna sam da nisu dobili novac nazad, mislim riječ je o školarini za apsolventsku/parcijalu i Studomat to nešto kao automatski izračuna, ali to nije ni približno u skladu s tim kako se to inače računa.

Naša četvrta sugovornica imala je problema kada je trebala platiti razliku ECTS-a jer joj školarina nije sjela istog trenutka.

– Uplatila sam razliku ECST-a, upisala godinu na Studomatu (koji upis nije prihvatio jer nije sjela školarina isti čas). U referadi su rekli da čim sjedne školarina budu ga odblokirali i upisali me. Išla sam osobno u referadu i upisala godinu negdje početkom studenog kad su mi u menzi odbili iksicu jer nisam imala prava. Iz referade tvrde: Joj, promaklo nam je, sad ćemo mi!

Peta sugovornica prijavljivala se na natječaj za odrađivanje školarine, za što joj je trebao prijepis ocjena koji nije mogla dobiti dok ne upiše novu akademsku godinu, a nije mogla platiti 7200 kuna te se zato i prijavila za odrađivanje školarine:

– Dođeš se prijaviti na natječaj za odrađivanje školarine, jedna od stvari koje su ti potrebne za prijavu jest prijepis ocjena, oni mi ga ne mogu dati dok nisam upisala novu ak. god, ne mogu upisati novu ak. god dok nisam platila školarinu, zato se i prijavljujem za odrađivanje jer ne mogu platiti... I gospođa iz referade kaže meni ovako: Pa ništa, ajde vi nama uplatite 7200kn pa ako vam se odobri odrađivanje školarine na faksu mi vama to vratimo. Pa dobro da sam te novce imala ne bih se ni prijavljivala za odrađivanje školarine. Imam još toga, ali ovo mi je apsolutni favorit.

Sljedeća studentica podijelila je više iskustava. Iako su oba zanimljiva sama po sebi, posebno se ističe priča u kojoj se nakon dana i dana zivkanja, umjesto djelatnica referade, javila čistačica i to sasvim slučajno:

– Zvala sam referadu na sve brojeve od 16. lipnja do 30. kolovoza svaki dan, svaki broj po 2 puta (osim kad je bio kolektivni godišnji). Prvi put su mi se javili tog dotičnog 30. kolovoza, ali ne ljudi iz referade već čistačica koja je slučajno pomaknula slušalicu dok je čistila pa ju je podigla da se ispriča.

– Također nakon višesatnog čekanja da mi se isprinta jedna potvrda odem van iz reda napokon sa svojom potvrdom i skužim da glasi na drugu studenticu s mojim imenom i prezimenom, ali totalno drugi studij. Ona je čak bila na diplomskom, a ja na preddiplomskom. Fora? Bila sam kod te iste tete u referadi taj dan 4 puta prije tog i svaki put joj govorila što studiram. Još bolja fora? Šalter je samo za preddiplomske studije, ne znam zašto bi mi printala potvrdu od nekog sa diplomskog.

Još se jedna studentica borila s referadom:

– Imam papir za potpisati, nitko ga ne želi potpisati. Referada kaže nosi u tajništvo odsjeka, odsjek kaže nosi u referadu. Ja kažem referada me poslala vama. Zovu referadu, kažu nije njihovo. Odsjek kaže odi na drugi odsjek, drugi odsjek kaže nosi u referadu. I tako ja 20 minuta hodam okolo od jednog do drugog do trećeg mjesta. Vratim se u referadu, ponovno u red kad me zaustavi jedina kompetentna osoba u referadi i pita: Kamo? Ja mu odgovorim da idem naći nekog tko će potpisati ovaj papir, a on mi odgovori da mu dam da vidi. Uzme papir, potpiše ga u zraku i kaže. Samo ti osobe iz ove prostorije mogu potpisati ovaj papir, svi ostali lažu. Dobro da me referada dvaput slala negdje drugdje, ali okej...

Naša sljedeća sugovornica nije dobila iksicu pa je prvo morala čekati i posuđivati od drugih kako bi mogla jesti u domu. Naime, studentica se nije fotografirala na prvoj godini pa su joj rekli da će moći ubrzo ponovno, no do toga nije došlo.

– Svaki put kad sam došla pitati u referadu ili info centar, rekli bi mi da pratim obavijesti na stranici od faksa. Ta obavijest ni dan-danas ne postoji. Tako sam morala posuđivati tuđe iksice, kupovati si hranu, itd. da ne spominjem da u domu nemamo kuhinju. Jedan dan dolazim pitati kad će biti fotografiranje, kažu ne znaju, bahato. Objasnim najstrpljivije i najpristojnije moguće da ja nemam što jesti doslovno i pitam kako da živim bez iksice i do kad, a oni se nasmiju i kažu: Pa nauči kuhati. Dolazim u referadu, naravno čekanje u redu itd. klasično, nitko ništa ne zna, proguram se na drugi šalter i opet pitam kad će biti fotografiranje, kažu pratite obavijesti. Kažem da sam čula da imaju privremene iksice za takve slučaje i zamolim da mi to posude, kaže: To je za Erasmusovce, pa rekoh oni nisu još došli, kakve veze ima, djelatnik kaže: Ima, to čuvamo za njih. Ja onako već polucinično kroz smijeh (jer mi je dosta svega) pitam zar su oni bitniji od nas i dobijem odgovor: Pa naravno da jesu. To je trajalo tjednima i onda sam se jedan dan progurala na neki skroz zadnji šalter, i dok sam se u očaju žalila liku koji radi ondje i objašnjavala situaciju, on je bez riječi uzeo web-kameru s računala, njome me uslikao, prekinuo me rekavši: Evo usliko sam te, bit će ti gotova za par dana. Na kraju očito nije ni trebalo čekati neko službeno fotografiranje, jer eto ja na iksici imam neku zelenu sliku iz referade, kvaliteta web-kamera.

Svoje je iskustvo podijelila i studentica kojoj je umjesto dvojke u Studomatu upisana petica:

– Išla sam u referadu da mi isprave krivu upisanu ocjenu. Dobila sam dvojku, a upisana mi je petica. Ženska u referadi mi je rekla da se ona na mom mjestu ne bi bunila (bila je mrtvo ozbiljna i gledala me k'o debila).

Bilo je i onih koji su se borili s djelatnicom koja čita tabloide:

– Teta nema vremena za primanje studenata dok je ogromna gužva (iako hrpa njih stoji pred njom), nego fino čita neke tabloid članke o sapunicama. I još je bezobrazna kad ju pitaš je l' možeš kod nje na šalter. E da. I onda komplikacije oko umetni šta hoćeš, ne ne, to ne može tako (iako se uvijek radi tako). I onda dođe netko drugi i sve sredi.

Svoje su mišljenje podijelile i dvije studentice s Fakulteta hrvatskih studija koje su pokazale da referada može biti i sretno, organizirano i pristojno mjesto:

– Mislim da smo jedni od rijetkih moji kolege i ja s Hrvatskih studija gdje referada funkcionira savršeno. Zna se točno radno vrijeme, nikad ništa nije problem, ako ti fali papir teta ga sama nabavi, javljaju se na prvi poziv, a po potrebi se i preko poziva obave stvari ako se mogu referada i tete kao jako dobar primjer ostalima. – govori studentica s Fakulteta Hrvatskih studija.

– Nakon obrane diplomskog rada svima u uredu sam pripremila ljepše poklone nego profesorima iz komisije. Referada Hrvatskih studija je fenomenalna! Uljudni, pristupačni, razumni, raspoloženi, duhoviti, pristojni, većini studenata znaju ime i prezime, odgovaraju na mailove isti dan, javljaju se na telefone, poštuju radno vrijeme, savjetuju, upućuju. Kada bi kompletna hrvatska birokracija bila sinkronizirana i organizirana poput njih ne bi nam bilo kraja. – slaže se s njom kolegica.

Iako smo sigurni da ni djelatnicima i djelatnicama referade nije uvijek lako, posebice na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojemu postoji pregršt smjerova i kombinacija, kao djelatnicima s drugih fakulteta, no studentima bi sigurno uz već stresno studiranje bilo znatno lakše kada bi mogli odlaziti u referadu bez grča u želudcu.

OZNAKE: