Balašević spektrom emocija preplavio prepunu dvoranu Vijuš
Nakon Zagreba, Sarajeva, Osijeka, Splita, Subotice i još nekolicine gradova, Đorđe Balašević privukao je mnogobrojnu publiku u Slavonski Brod. Koncertom od tri i pol sata ispunio je večer pjesmom, plesom i smijehom.
Nakon Zagreba, Sarajeva, Osijeka, Splita, Subotice i još nekolicine gradova, Đorđe Balašević privukao je mnogobrojnu publiku u Slavonski Brod. Koncertom od tri i pol sata ispunio je večer pjesmom, plesom i smijehom.
Đorđe Balašević još je jednom zaslužan za večer punu pjesme, plesa i smijeha u slavonskobrodskoj dvorani Vijuš. Susret sa starim prijateljima 11. lipnja započeo je riječima:
Čuo sam, dolazeći u Brod, da svi pričaju kako planiram napraviti nevjerojatan spektakl, nešto neviđeno… A ja im kažem: Ja sam vam uvijek isti, i to baš nije neko čudo, ali sam siguran da ćete spektakl napraviti upravo vi… – rekao je.
Nakon Zagreba, Sarajeva, Osijeka, Splita, Subotice i još nekolicine gradova, Đorđe Balašević i njegova ekipa donijeli su program Pa, tamburama mangupi prepreče put Slavonskom Brodu. Količinom uzajamne ljubavi i emocija Grad je u potpunosti zaslužio posebnu pažnju dobivenu posljednjih tjedana.
U srce Slavonije pristigli su ljudi s doslovce svih strana. Uz domaćine, vjerni fanovi pristigli su iz Đakova, Osijeka, Županje, Valpova, Nove Gradiške, Požege, Novske, Vinkovaca, Vukovara, Istre, Dalmacije, Zagreba. Naravno, i granični su prijelazi bilježili jači promet zbog publike iz Sarajeva, Tuzle, Banja Luke, Doboja, iz Slovenije i Srbije. Samo za njih Đole je, u predivnoj slavonskoj večeri, pokazao jako vjerno kako je to kad tamburama mangupi prepreče put.
Od uvodne Netko to od gore vidi sve, preko sentimentalnih Miholjsko leto i Neki novi klinci (s neizbježnim bacanjem plišanih zečeva u pravom trenutku), Život je more, Oprosti mi, Katrin, brzog Boža zvani Pub te emotivnih Provincijalka, Lepa protina kći, Samo da rata ne bude. Panonski mornar je vodio, a dvorana u glas pjevala prateće vokale u svakom stihu. Ponekad bi se onako šarmantno pomaknuo u stranu prepustivši sviračkim dionicama njegova fantastično uigranog benda da daju onaj završni dodir.
Pjesme su važne, a ne ja – poentirao je Đole dodavši da, iako se već dugo izbjegava reklamirati kroz jutarnje televizijske emisije, njegovi stihovi ipak pronađu svoj put do novih, mladih fanova. U gradu u kojem se osjeća kao doma, jer svaki put kad ga prođu na putu prema Novom Sadu, kaže svojima da su brzo kući. One su bez problema iz publike izvukle najjače emocije i zadnji atom snage. Plakalo se uz Svirajte mi Jesen stiže…, skakalo uz Devojku sa čardaš nogama, plesalo uz Slabo divanim mađarski, smijalo uz Mirku i tako više od tri i pol sata sve do najljepšeg rastanka uz Odlazi cirkus.
