"Američki tulumi? Vjeruj svemu što vidiš na filmovima!"
Ivana Bičanić studentica je fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Odlučila je upisati apsolventsku godinu i raditi. Iskustvo je pronašla „preko bare“ te trenutno boravi u Bostonu.
Ivana Bičanić studentica je fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Odlučila je upisati apsolventsku godinu i raditi. Iskustvo je pronašla „preko bare“ te trenutno boravi u Bostonu.
Ivana Bičanić studentica je fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Odlučila je upisati apsolventsku godinu i raditi. Iskustvo je pronašla „preko bare“ te trenutno boravi u Bostonu.
Koliko je teško dobiti vizu?
Turističku vizu vrlo je lako dobiti, ako se ispune svi zahtjevi američke ambasade kao što su plaćanje naknade za obradu procesa, dostavljanje dokumentacije koja može potvrditi vaše dobro financijsko stanje. Dakle, bilo kakav dokaz da se ne namjeravate zaposliti i da ćete se u određenom vremenskom periodu vratiti kući. Naravno da postoje i ostali tipovi viza kao što su radnička i studentska. No, to je mukotrpan posao jer su američki konzuli jako oprezni pri davanju viza.
Je li bilo teško prilagoditi se američkom načinu života? Koliko se život ondje razlikuje od života u Hrvatskoj?
Prilagodila sam se vrlo brzo s obzirom na to da živim u hrvatsko-američkoj obitelji pa nisam doživjela šokantne razlike u načinu života, iako ih ima mnogo u usporedbi s tipičnim američkim obiteljima. Jedna od većih razlika jest organizacija vremena. Dakle, apsolutno je sve pomno isplanirano i strogo se drže svog rasporeda, što je izuzetno bitno, jer i djeca i odrasli svakodnevno imaju razne aktivnost
Što te najviše iznenadilo kad si tek došla u Boston?
Kada sam tek došla i prolazila kroz prilagodbu sve mi se činilo nestvarno, od ljudi koji joggiraju svako jutro i uvijek pozdrave sa smješkom na licu, bez obzira što se ne znate, do kuća i vatrogasnih kola koja izgledaju identično kao u crtićima i flmovima. Najnegativnije iznenađenje jest da zadnja linija subwaya (tramvaja) vozi u 00:40, a klubovi se zatvaraju u 2:00. Nama Europljanima se jako teško naviknuti na to. Živio Zagreb!!! Podsjećam, tako je u Bostonu, New York je jedna sasvim druga priča. Najbolja stvar koju sam ovdje naučila, i koju ću sigurno primjenjivati kada se vratim kući, upravo je ta organizacija vremena i pozitivna energija. Koliko god mi imali predrasuda kako su Amerikanci „fake“ s lažnim osmijehom na licu(tako sam i ja mislila prvih mjesec dana), upravo mi taj osmijeh uljepšava svaki odlazak u jogging, šetnju, kupovinu. Ljudi su ovdje izuzetno aktivni, imaju mnogo znanja i vještina, što je veliki vjetar u leđa i poticaj da napredujem i obrazujem se što više.
Osim što si zaposlena u obitelji, imaš mogućnost slušati i dva semestra na Harvardu. Koja predavanja si slušala? Koliko se razlikuju hrvatski i američki studenti?
Na Harvardu na Institutu za engleski jezik u zimskom semestru sam slušala engleski za akademske potrebe, a u proljetnom semestru ću slušati engleski za profesionalne potrebe. Dakle, to je samo nadopuna već stečenog znanja engleskog jezik radi vlastite dobrobiti. Jedina razlika koju sam primijetila jest puno veća angažiranost američkih studenata u usporedbi s našima. No, školstvo je ovdje puno drugačije organizirano, u pozitivnom smislu, obrađuju se isključivo stvari koje su neophodne za određenu struku, imaju mnogo praktičnog rada (minimum teorije) i mnogo bolju suradnju profesora i studenata.
U američkim filmovima prepisivanje na ispitima se prikazuje kao težak prekršaj koji može voditi i suspenziji. Je li to zaista tako strogo?
S obzirom na to da sam sve ispite pisala u malim grupama od devet studenata, sigurna sam da prepisivanja ni u jednom obliku nije bilo jer je bilo nemoguće. Način i uvjeti pisanja ispita su slični našoj državnoj maturi. Profesori su izuzetno susretljivi i ljubazni. Oni su vaši prijatelji ovdje i poštuju vas kao sebi jednake. Organizacija sata ostvaruje se međusobnom interakcijom studenata i pofesora te svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje bez straha od osuđivanja ili kritiziranja. Divan profesor kojeg sam imala čast upoznati zaista je uljepšao moje iskustvo na Harvardu i pomogao mi u jačanju vlastitog samopouzdanja i vjere u sebe i svoje znanje.
Još jedan segment studentskog života koji imamo priliku gledati u filmovima jesu ludi tulumi.
Dakle, slobodno možeš vjerovati apsolutno svemu što vidiš na filmovima. SVEMU!
Za kraj, reci nam što ti najviše nedostaje u dalekom Bostonu?
Najviše mi nedostaju moja obitelj i prijatelji, naravno, ali ne u mjeri u kojoj sam očekivali jer su mi dani ispunjeni obavezama tako da nemam vremena previše razmišljati i o čemu drugome osim koliko sam sretna što mi se pružila ova prilika i koliko učim iz svakog novog poznanstva, putovanja i osjećam kao da sada mogu apsolutno sve što poželim.
