Zemlje gdje je seksualno nasilje „normalna stvar"
Prošlo je godinu dana od otmice školarki iz Nigerije. Tisuće su žena seksualni robovi svaki dan.
Prošlo je godinu dana od otmice školarki iz Nigerije. Tisuće su žena seksualni robovi svaki dan.
Seksualno iskorištavanje stvarno je ili pokušano iskorištavanje povjerenja, stanja ranjivosti ili razlike u moći u seksualne svrhe, što uključuje – ali nije ograničeno na – financijsko, društveno ili političko profitiranje od seksualnog iskorištavanja druge osobe.
Seksualno zlostavljanje stvaran je ili zaprijećen fizički napad seksualne prirode, pomoću sile, prinude ili pod uvjetima neravnopravnosti. Ovo su UN-ove definicije najvećih pošasti u 2014. godini.
Glavni tajnik UN-a, Ban Ki-moon, izrazio je veliku zabrinutost oko problema raznih oblika seksualnog nasilja koje je u porastu. Naveo je i 19 zemalja u kojima je ovaj vid nasilja postao dio svakodnevnice. Neke od njih su Nigerija, Srednjoafrička Republika, Obala Bjelokosti, Kongo, Somalija, Irak i Sirija. Žrtve su žene i muškarci, dječaci i djevojčice.
Motivi koji stoje u pozadini uglavnom su političke prirode. Primjerice, navodi Independent.uk, organizacija koja se okuplja iza imena Islamska Država seksualno nasilje koristi kao način ophođenja s etničkim manjinama te obračuna s ideološkim protivnicima. Druge skupine koje prednjače u ovakvim zločinima su Al-Kaida, militantna grupa Al-Shabaab te džihadistička skupina Boko Haram. Zločini koje svakodnevno čine uključuju silovanja, seksualno porobljavanje, prisilnu prostituciju te prisilna začeća i prekide trudnoće. Ako se žrtva odbije pokoriti, obično joj slijedi smrt.
U travnju je obilježena godina dana od otmica nigerijskih djevojčica iz mjesta Chiboka. Više od 200 djevojčica u dobi od 12 do 16 godina iz škole otela je skupina Boko Haram kako bi ih prodala ili iskoristila na drugi način. U akcijama spašavanja do sada je pronađeno tisuće žena po kampovima Boko Harama.
Velik problem čitavog društva također je i zataškavanje ovakvih zločina. Žrtve nasilja često ni same ne žele priznati da su izložene nasilju. Prema izvješću Ujedinjenog Kraljevstva „Save the Children“ iz 2008., razlozi zbog kojih žrtve-djeca obično ne prijavljuju seksualne zločine jesu prodavanje seksualnih usluga u zamjenu za hranu, strah od stigmatizacije, neinformiranost o načinu prijavljivanja seksualnog nasilja i osjećaj nemoći. U nekim slučajevima razlog mogu biti i gubitak miraza (jer je djevojka obeščašćena), što dovodi do ekonomskog kraha djevojčine obitelji, strah od kažnjavanja od strane zlostavljača ili roditelja, kao i manjak službi kojima je moguće prijaviti zlostavljanje.
Ban Ki-moon osvrnuo se i na slučaj manjinske skupine Jezida u Iraku. Samo prošle godine Islamska je Država zarobila tisuće ljudi ove vjerske skupine, a nasilje se nastavlja i u ovoj godini. Muškarce se ubija, dječake do 14 godina regrutira u vojsku, a žene i djevojčice porobljavaju se i izlažu raznim oblicima seksualnog nasilja. Pripadnici Islamističke Države dolaze iz različitih zemalja, a svoje žrtve često sele u druge gradove i države kako bi ih dezorijentirali i prodali.
Kako stoji u izvješću UN-a, utemeljenom, između ostalih, i na svjedočanstvima žena koje su uspjele pobjeći u razdoblju od studenog 2014. do siječnja 2015., žene su za pripadnike Islamske Države samo smetnja ratu kojeg Islamska Država vodi.
