„Svi smo od krvi i mesa, svi smo ovdje sada, u ovom trenutku i svi ćemo umrijeti"

Na ovogodišnjem jubilarnom 10. Festivalu tolerancije – JFF Zagreb prikazan je izvrstan, dirljiv i nagrađivani dokumentarni film Crtežom protiv zaborava produkcijske kuće Final Frame, osnovane 2008. godine, koja je poznata kao specijalizirana produkcija širokog portfelja – od korporativnih filmova do dokumentaraca. Crtežom protiv zaborava neprofitni je projekt i prvi dokumentarni film ove produkcijske kuće koji se bavi problematikom holokausta.

Film bilježi istoimeni rad umjetnika Manfreda Bockelmanna, koji portretima odaje počast djeci koju su ubili nacisti tijekom holokausta i dosad ih je naslikao 1030. U filmu istovremeno pratimo potresne priče preživjelih koji se i danas suočavaju s okrutnim sjećanjima prošlosti. Murrayju, jednom od preživjelih holokausta, Manfred je poklonio portret njegove sestre Yde koja je ubijena u logoru i na taj je način vratio kući. Također je portretirao i djevojčicu čiji je nadimak bio Bunny i zatim pokazao portret njezinoj prijateljici Helgi, što je za nju predstavljalo divnu i dirljivu gestu. Helga i Murray su tijekom života u logoru izgubili preko 60 članova obitelji. Murray je dogovorio s Manfredom kako će ove godine u listopadu organizirati izložbu Crtežom protiv zaborava na Sveučilištu u Washingtonu, gdje radi kao profesor. Kako preživjeli kažu, u logorima nitko od njih nije imao nikakve vrijednosti, a bilo im je rečeno kako je jedini izlazak iz logora kroz dimnjak.

Manfred Bockelmann počeo je slikati portrete prije 7 godina, a nakon trogodišnjeg rada upoznao je Davida Kunca, izvršnog producenta produkcijske kuće Final Frame, koje ja i snimila ovaj dokumentarac. Film je bio sniman kroz dug proces koji je trajao 18 mjeseci, a snimali su ga u Americi, Poljskoj i u Austriji.

Manfred svoj rad smatra nekom vrstom isprike stradalima zbog zločina njegove zemlje, ali i generacije svoje obitelji čija je politika utjecala na takav katastrofalan razvoj događaja. Ovo je njegov način isprike i žaljenja, budući da se Austrija nikad nije ispričala za jedan od najvećih zločina čovječanstva katastrofalnih razmjera, ako ne i najveći. Manfredov rad nije dobio svoje mjesto u njemačkim medijima jer je samo jedna televizija pokazala interes.

Fotografije djece, čije je portrete Manfred naslikao, zabilježio je zatvorenik Wilhelm Basse kojem je zadatak bio fotografirati ostale zatvorenike u Auschwitzu, što ga je ujedno i spasilo od smrti. Prema njegovoj priči snimljen je dokumentarni film The Portraitist.

VEZANO

Promatranje obala iz svemira: Veleposlanstvo Kraljevine Španjolske i splitsko sveučilište otvaraju zanimljivu izložbu

---

Reakcija Njemačke i posjetitelja izložbe u Münchenu povukla je za sobom pitanje Zašto su ubijali djecu?. Nacisti su tako željeli prekinuti širenje daljnih naraštaja Židova, no portreti autora prikazuju djecu koja su bila korištena za rad u tvornicama, s ciljem da naposlijetku od rada i umru, dok su drugu djecu ubijali na sam dan dolaska u logor.

Kako producent David Kunac kaže, htjeli su doprijeti do ljudi kroz festivale i prikazati im snagu ovih crteža i samog filma, i tako na izniman način stradale učiniti besmrtnima i zauvijek ih se sjećati.

VEZANO

I ove se godine održava Zagreb Design Week, ulaz je besplatan

---

– Nadam se da će ovaj dokumentarac ljudi gledati i kasnije u budućnosti i naučiti nešto iz njega. Nakon Brankovog remek-djela Schindlerova lista, teško je snimiti nešto toliko dobro, no mi smo to htjeli prikazati iz dosad neviđenog kuta i iz percepcije samog autora portreta i kako on to doživljava. Manfred će nastaviti crtati dok god može držati kist u ruci, a ja ću i dalje promovirati njegovu poruku koliko god mogu i dok god će ljudi biti zainteresirani. Nadam se da će netko utjecajan jednom to prepoznati i promovirati ju dalje u medije kako bi dotaknulo što veći broj ljudi. Također smo osnovali i kampanju s fotografijama djece s portreta s njihovim imena i što im se dogodilo, nastojali smo to promovirati na Facebooku igrom riječi Sharing against oblivion. – ističe David Kunac.

Producent David Kunac podijelio je s nama ideju potencijalnog događaja predloženog od strane predsjednika Festivala Branka Lustiga, koji je izrazio želju da ovaj dokumentarni film pokaže studentima i mladima, stoga bi želio već ove godine na jesen organizirati projekciju filma za sve zainteresirane škole, fakultete i mlade. Također bi pozvao i autora portreta Manfreda. David Kunac smatra da bi tek tada mogli voditi pravu diskusiju, baviti se temom holokausta i svim strahotama koje je taj događaj poveo sa sobom.

– Razmišljao sam o tome da snimim film o izbjeglicama. Živimo blizu njih, blizu njihovih kampova, no priča je tek sad postala aktualna i mediji plaše ljude određenim pričama, a ništa se dosad nije dogodilo, iako su oni ovdje već godinama. Mi ih posjećujemo, pričamo s njima i pomažemo im. Naravno, kao i kod svih ostalih, uvijek ima dobrih i loših ljudi, no nacionalnost meni osobno ne predstavlja ništa, svi smo od krvi i mesa, svi smo ovdje sada, u ovom trenutku i svi ćemo umrijeti, ne razlikujemo se puno jedni od drugih. – kaže David Kunac.

Također, prije 3 godine u Rijeci je podignut Kamen spoticanja, odnosno Stolpersteine. Riječ je o projektu njemačkog umjetnika Guntera Demniga. Cilj je ovih spomen-obilježja podsjetiti na sudbine stradalih osoba u nacionalsocijalističkim progonima, kako poginulih, tako i preživjelih žrtava. Na gornjoj strani kamena pričvršćena je ploča s imenom i osnovnim podacima žrtve, kao i razlogom zašto je žrtva zlostavljana ili ubijena. Kamen se obično ugrađuje u pločnik ispred zgrade u kojoj je osoba živjela. Dosad je u Njemačkoj i 18 država Europe (među kojima je i Hrvatska) ugrađeno oko 50 000 kamenja spoticanja.

Ako ste zainteresirani za Manfredov rad, izložbu ili film, možete ih pratiti na službenoj mrežnoj ili službenoj Facebook stranici.

VEZANO

Nova školska pucnjava u SAD-u: četvero mrtvih i najmanje devet ozlijeđenih

---