Za prilagoditi jedan udžbenik za osobe s oštećenjima vida potrebna cifra od oko 120 000 kuna

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Prema podacima Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu od veljače 2021., na Sveučilištu je evidentirano 39 studenata s oštećenjima vida. Riječ je o studentima koji primaju neke od dostupnih oblika potpore (npr. prilagodbu nastavnoga procesa i polaganja ispita, vršnjačku potporu, prilagodbu literature, pomoćna pomagala i sl.).

Najviše studenata s oštećenjima vida je na Filozofskom fakultetu (9), zatim na Fakultetu organizacije i informatike (5), Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu (4) i Pravnom fakultetu (4). Studenti s invaliditetom nemaju obavezu registrirati svoj status osobe s invaliditetom u visokom obrazovanju, no u tom slučaju ne realiziraju pravo na akademske prilagodbe. Podaci su stoga okvirni te je moguće govoriti i o većem broju studenata.

Proces prilagodbe literature za slijepe i slabovidne studente na fakultetima

Za studente koji imaju potrebe za akademskom prilagodbom, Ured za studente s invaliditetom izdaje fakultetu Preporuku za osiguravanjem prilagođenih nastavnih i ispitnih materijala te literature (u digitalnom obliku – doc., docx. ili pdf.) o čemu fakultet donosi posebno Rješenje/Odluku. Za literaturu koja nije prilagođena (fakultet ju nema u adekvatnom digitalnom obliku), pojedini fakulteti nude svojim studentima s oštećenjima vida uslugu prilagodbe literature u suradnji s knjižnicama fakulteta (npr. Filozofski fakultet). Zgrada Filozofskog fakulteta je arhitektonski prilagođena studentima s različitim motoričkim smetnjama (rampe, širina vrata, dizala, ulazi u dizala), osigurana je računalna oprema za slijepe i slabovidne studente, unutar čitaonice u knjižnici rezervirana su mjesta za studente u invalidskim kolicima…

Potporu u prilagodbi literature pružaju i studenti-asistenti u okviru sveučilišnog predmeta „Vršnjačka potpora studentima s invaliditetom“. Uslugu prilagodbe literature nude i pojedine udruge osoba s invaliditetom čije usluge studenti također koriste.

Postupak prilagodbe literature, kako opisuju iz Knjižnice Filozofskog fakulteta, ide tako da korisnik zatraži potrebnu literaturu (knjigu ili časopis) na informacijskome pultu. Djelatnik Knjižnice odabrat će najbolji primjerak toga naslova za prilagodbu (koji nije uništen, nema išarane stranice ili podcrtan tekst) i zadužuje ga na njegovo ime.

Potom djelatnik ispunjava mrežni obrazac s naznakom formata za prilagodbu (.pdf, .doc, .rtf), a literaturu preuzima djelatnik Centra za potporu e-učenju (CEPEU). Student dobiva elektroničkom poštom potvrdu da je zahtjev zaprimljen, a istim mu putem stiže i prilagođeni tekst. Knjigu djelatnik CEPEU-a vraća u knjižnicu.

Građa se fotokopira i skenira te se u programu ABBYY Fine Reader prebacuje u traženi format. Format koji najčešće traže osobe s problemima s motorikom je .pdf, a format .doc/.docx i .rtf najčešće traže slijepe ili slabovidne osobe. Te formate računalo čita u stvarnome vremenu.

Prilikom prilagodbe problem ponekad predstavljaju pisma kod višejezičnih knjiga (u novijim je izdanjima tih problema manje jer su fontovi ujednačeni) ili primjerice tablice. Zato se traže studenti volonteri koji će proći i pregledati tekst te uočiti eventualne pogreške prilikom pretvaranja u traženi format.

Zbog prirode procesa prilagodbe literature jako je važno da se ništa u knjigama ne podcrtava, zaokružuje ili na bilo koji način označava te da knjige ne budu išarane, jer to uvelike otežava proces prilagodbe literature za slijepe i slabovidne studente. 

Centar za potporu e-učenju (CEPEU) u suradnji s Uredom za studente s invaliditetom i Knjižnicom Filozofskoga fakulteta počeo je nuditi uslugu prilagodbe literature za studente s invaliditetom Filozofskoga fakulteta u akademskoj godini 2015./2016. Usluga je ponuđena slijepim i slabovidnim studentima, studentima koji imaju problema s čitanjem crnoga tiska, motorikom te studentima s disleksijom. U razdoblju od 2015. do 2019. godine usluge prilagodbe tražilo je 26 studenata i šest nastavnika, i to za 105 publikacija. Najčešće traženi formati (uvijek je full-text) jesu .docx (60%), .pdf (30%), .rtf, .txt. i ostalo (10%).

Hrvatski savez slijepih

Hrvatski savez slijepih (HSS) prilagođava udžbenike za srednjoškolce preko projekata Ministarstva znanosti i obrazovanja. I upravo tu, kako kažu, leži problem – jer se preko financijskih sredstava koja su predviđena tim projektom, ne mogu riješiti sve potrebe koje učenici imaju. 

Kako navode, kada su u pitanju studenti, oni su u težoj situaciji od učenika jer se samo jedna ili dvije udruge javljaju na natječaje Ministarstva znanosti i obrazovanja koji su predviđeni za prilagodbu literature.

– Ljudi misle da je prilagoditi udžbenike lako, da se samo poveća font i to je to! Međutim, nije baš to tako – rekla je Lovorka Horvačić. 

– Problem kod prilagodbe literature za osobe s oštećenjima vida je velika različitost oštećenja od korisnika do korisnika, zbog čega ne postoji jedinstveno rješenje. Npr. neki ljudi se mogu kretati bez štapa, ali ne mogu čitati, dok drugi mogu čitati ali im je štap neophodan. Nekome paše svijetla podloga i tamna slova, a nekome to smeta – dodao je Bruno Tot.

Horvačić dodaje kako proces prilagodbe nije nimalo lak. 

– Napraviti audio knjigu isto treba znati. To nije samo skeniranje dokumenta i onda će neko to provući kroz čitač koji će onda snimiti. Prije se to radilo na način da je to neko čitao i snimao se, ali zamislite skriptu od 400 stranica. To mora neko pročitati razgovjetno, bez nekih šumova sa strane, jer kada to neko sluša i uči iz toga mora mu biti pogodno i razumljivo.

Također, naglašavaju Horvačić i Tot, neke stvari se ne mogu samo provući kroz softver jer sinteza za hrvatski, i neke manje bitne jezike na globalnom nivou, nije savršena u izgovoru i neke stvari će krivo izgovarati.

Na Filozofskom fakultetu, smjer fonetika, Tot je sam sebi prilagođavao literaturu jer je informatičar te objašnjava više o tom procesu. Studenti su, govori mogli poslati mail, navodeći koje im poglavlje treba i dobili bi pdf. Međutim, taj pdf još nije pristupačan, to je samo sken, dakle, slika teksta. 

Za izvlačenje teksta iz slike, postoji specijaliziran softver. Taj postupak se zove optičko prepoznavanje znakova (eng. OCR). Još jedan dodatni problem, kako kaže, je kada imate nešto podcrtavano, kao što je nekad slučaj sa knjigama u knjižnici.

– Vi imate knjigu koja ima npr. 100 stranica, ali će na brajici to vama biti već nekoliko svezaka od 50 stranica. Brajica ne može biti umanjena, ona ima fiksnu veličinu i točno koliko jedno slovno mjesto zauzima, i koliko slovnih mjesta stane na svaku stranicu. Još morate računati margine i slično – objašnjava Tot.

– Jedna stranica crnog tiska, bez slika može ispasti čak tri ili četiri strane brajice. Znači, ako imate 400 stranica literature, to može biti skoro oko dvije tisuće stranica brajice. Takođe, brajica je osjetljiva na pritisak, što znači da ako neko jako stisne tu knjigu onda će te točkice unutra ulegnuti, i neće biti čitljive – dodaje Horvačić.

Ono što je također veliki problem, kako govori Tot, jest što su osobe sa invaliditetom unaprijed demotivirane da upišu fakultet, i to ne samo zbog nedostupnosti literature.

– Možemo reći da oni koji su se upisali su zaista rijetki i uporni. Dostupnost literature nije jedini problem: kako doći do faksa, kako se snaći u prostoru, kako živjeti (sam ili u studentskom domu), kako financirati sve to. To su sve izazovi koji se stavljaju i pred tu obitelj i pred tog mladog čovjeka. Imate npr. Ekonomski fakultet koji je nepristupačan osobama sa invaliditetom (osobama sa oštećenim vidom i osobama sa motoričkim teškoćama) – primjećuje Tot.

On govori da zbog sve više inkluzivnih politika ima osoba s invaliditetom koja upisuju fakultete, ali da to ne poboljšava nužno situaciju na tržištu rada. Još jedan u nizu izazova s kojima se susreću nakon završetka fakulteta je problem nezaposlenosti. 

– Rijetko ćete sresti slijepu osobu koja ne radi kod privatnika koji je i sam osoba sa invaliditetom, ili da nije zaposlena u nekim udrugama, državnim centralama ili slično – naveo je Tot.

I Ustavom i Zakonom o udžbenicima je u nekom segmentu spomenuto da svima treba omogućiti ravnopravne uvjete za obrazovanje, međutim u praksi to nije tako. Postoji i Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom, ali se ni on ne provodi kako treba, ističu naši sugovornici.

Još jedan problem kod prilagodbe jest taj što ima jako mali broj stručnjaka koji to znaju raditi, a ti koji rade su potplaćeni. Plaća je oko 16 ili 20 kuna po stranici udžbenika, iako bi se prilagodba literature, kako Tot kaže, moglo izjednačiti s prijevodom na neki strani jezik.

– Dakle, morate imati osobu koja je stručna za to. Zatim nabaviti materijal koji ćete prilagođavati, pa onda softver koji se sad koristi - tj. softver koji ima najnoviju brajičnu tablicu, mora biti u skladu sa najnovijim brajičnim standardima. Npr. jedan takav softver koji trenutno svi koriste košta 600 dolara za jednu licencu, a morate imati i ažuriranja, najobičniji i najjeftiniji brajlov printer dođe 35.000 kuna – naveo je Tot.

Po njegovoj procjeni, za prilagoditi jedan udžbenik, da prođe sve te procese mora se izdvojiti cifra od oko 120 000 kuna, ovisno o broju stranica. 

– Zbog toga se i javljamo na natječaje Ministarstva. Ono što je apsurd jest da imamo ograničenja koliko možemo tražiti tj. koliko udžbenika možemo prilagoditi – zaključuje Tot.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.