Tko štiti studente od poslodavaca koji im ne žele isplatiti plaće?

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Studentsko se doba obično smatra jednim od najljepših razdoblja u životu; barem nam takvo što nerijetko govore stariji koji se svojih studentskih dana prisjećaju s osmijehom na licu, gotovo upirući prstom i opominjući nas da cijenimo taj period. Riječ student dolazi od latinske riječi studens i označava onog koji se trudi, odnosno onog koji uči. Kako je studentsko razdoblje obilježeno trudom studenata na fakultetu, obilježava ga i trud vezan uz što bezbolniju tranziciju na tržište rada nakon fakulteta.

Usprkos brojnim financijskim olakšicama za studente, poput menzi, studentskih domova i studentskih popusta, studenti većinom moraju raditi razne poslove kako bi si omogućili lagodniju egzistenciju, pogotovo ako odu na studij u veće gradove u kojima je život sve samo ne jeftin. Brojni studenti rade poslove koji nemaju veze s onim što studiraju i kojima se neće kasnije baviti; poput konobarenja, čišćenja, rada u trgovinama itd; što nije ni sramotno, ni problematično. Ono što zapravo može biti problematično je kako se prema studentima odnose poslodavci, poslodavci koji ih izrabljuju, određuju satnicu nižu od one zakonom propisane ili ako uopće ne žele isplatiti ili odugovlače s isplatom studenta ili studentice za njegov ili njezin rad.

Zakon o obavljanju studentskih poslova

Velika novost za sve je studente svakako Zakon o obavljanju studentskih poslova, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 19. listopada 2018. godine. Taj je zakon i nakon nepune četiri godine prilično daleko od savršenog, ali je bio prijeko potreban za integritet i zaštitu svih studenata. Tadašnja je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak svojevremeno istaknula kako su u Ministarstvu sigurni da će ovaj Zakon uvesti reda u institut studentskog rada, posebice jer se njime uređuju i prava i obaveze izvođača, posrednika i u konačnici naručitelja posla.

Zakonom je po prvi puta propisana minimalna studentska satnica koja ovisi o minimalnoj brutoplaći, omogućen je studentski rad i izvanrednim studentima, a zakonski se propisuje pravo na uvećanje naknade za 50% za noćne smjene, blagdane i nedjelje.

U posljednjih se par godina minimalna studentska satnica mijenjala nekoliko puta, a sve su izmjene, budući da je satnica rasla, zasigurno doprinijele boljem statusu svih studenata u Hrvatskoj. To potvrđuje i izjava ravnatelja zagrebačkog Studentskog centra Mirka Bošnjaka o poštivanju minimalne studentske satnice na upit je li (ne)pridržavanje minimalne satnice i dalje prisutno:

– Nemamo saznanja o nepridržavanju poslodavaca zakonom minimalne naknade za obavljanje studentskih poslova. Ni studenti, ni poslodavci ne mogu podići, a niti vratiti ispunjen studentski ugovor koji ima upisanu satnicu manju od propisane odlukom ministra, koja je prošle godine iznosila 26,56 kn, a 2022. iznosi 29,30 kn.

Zašto onda poslodavci ne isplaćuju studente?

Razlozi za takvo ponašanje poslodavaca ostaju nejasni i uglavnom su vezani uz individualne zavrzlame između poslodavca i studenta, ali jasno je da prosječni student zna za barem jednu takvu situaciju od prijatelja ili još gore, da je takvu situaciju iskusio na vlastitoj koži.

– Sukladno odredbama Zakona o obavljanju studentskih poslova, u slučaju ako naručitelj posla ne isplati naknadu za obavljeni studentski posao, Studentski centar u Zagrebu ima obvezu i pravo zastupati izvođača u potraživanju naknade i poduzeti sve pravne radnje da se račun naplati od naručitelja posla i naknada isplati izvođaču pokretanjem postupka prisilne naplate potraživanja od naručitelja posla. Ukoliko Studentski centar zaprimi prigovor za neisplatu studentskih plaća, isti se rješava u skladu sa Zakonom o obavljanju studentskih poslova te se poduzimaju sve potrebne pravne radnje. – izjavio je ravnatelj zagrebačkog Studentskog centra Mirko Bošnjak.

Ravnatelj Bošnjak otkrio je kako je Studentski centar u Zagrebu 2021. pokrenuo 74 sudska postupka prisilne naplate protiv poslodavca koji nisu isplatili studentske naknade za obavljeni posao, što SC regulira po čl. 9. st.13. Zakona.

Crna lista poslodavaca kao moguće rješenje?

Upitan o tzv. crnoj listi poslodavaca, Bošnjak tvrdi kako ona ne postoji, odnosno da nije javno dostupna, ali ističe kako postoji stalna komunikacija i razmjena informacija elektroničkim putem između svih studentskih centara u Hrvatskoj. Takav način komunikacije omogućuje lakše informiranje i obavještavanje svih relevantnih aktera o poslovnim partnerima koji ne isplaćuju studente, odnosno neuredno ispunjavaju ugovore ili studenti s njima imaju drugih problema.

Uzor hrvatskim studentskim centrima može biti primjer iz susjedne Slovenije, u kojoj ljubljanski studentski servis ima javnu crnu listu poslodavaca koji ne isplaćuju studentima plaće. Bošnjak tvrdi kako je u hrvatskom slučaju zapravo riječ o internoj mailing listi koja kruži između studentskih centara, ali nema informacija o tome kada bi i zašto ona bila javno dostupna, s obzirom na to da otkrivanje takvih podataka podliježe Zakonu i smatra se kaznenim djelom.

Bolji položaj uz Pravnu kliniku

Pravna klinika zagrebačkog Pravnog fakulteta predstavlja posebnu zajednicu studenata i profesora koji se zalažu za bolji položaj svih pripadnika društva. Čini ju sedam različitih specijaliziranih grupa koje pružaju besplatne pravne i pouzdane savjete. Studentska administratorica Pravne klinike Ivana Zeko ističe kako su dva glavna načina pomaganja Klinike: davanje pravnih mišljenja na kompleksna pitanja koje potom nadgledaju i analiziraju stručnjaci i akademski mentori, odnosno profesori na Pravnom fakultetu i/ili odvjetnici, a kada su posrijedi jednostavnija pitanja, pomoć pružaju davanjem odgovora usmenim putem preko telefona, čije procese provjeravaju sami studenti.

– Uvijek je lijepo pomoći ljudima koji su u potrebi jer danas-sutra ti ljudi možemo biti i mi, stoga je uvijek lijepo stvarati takvo društvo u kojem će ljudi pomagati jedni drugima i svoje vlastito znanje koje mi imamo ovdje u Klinici ipak upotrijebiti u korisne svrhe, a da temeljni cilj svega toga nije ostvarivanje materijalne koristi. Gdje god da me život odvede, nadam se da ću svoj posao i dalje raditi savjesno i da ću uvijek imati priliku razvijati se. Na mladima svijet ostaje, a ako na nama ostaje, onda mislim da će sve biti dobro i da je budućnost pravosuđa u dobrim rukama. – rekla nam je Marta Ćurić, volonterka u Pravnoj klinici i studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Kao što je već spomenuto, Pravna se klinika sastoji od sedam temeljnih grupa: grupe za prava djece i obiteljsko uzdržavanje, zaštitu prava radnika, suzbijanje diskriminacije i manjinska prava, pomoć svjedocima i žrtvama kaznenih djela, za pomoć azilantima i strancima te za zaštitu prava pacijenata. Studenti i općenito volonteri, u kojoj god grupi djelovali, posjeduju jednaku razinu motivacije i angažmana, što potvrđuju i brojne nagrade i priznanja koje je Klinika dosad ostvarila, poput nagrade Volonterski Oskar za izniman doprinos oko krize potresa 2020. godine, i nagrade Miko Tripalo, koja im je 2017. uručena za doprinos demokraciji i pravdi.

Pravna klinika u pravilu nastoji preuzeti svaki predmet, ali prednost imaju pripadnici ugroženih socijalnih skupina i pojedinaca te druge osobe koje nisu u stanju koristiti svoja prava. Pravnu pomoć pružaju studenti Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod stručnim nadzorom nastavnika i suradnika Fakulteta. Kvalitetu pružene pravne pomoći osigurava kontrola i nadzor koji provode nastavnici i suradnici Fakulteta, tako da se ni jedan savjet ili mišljenje ne može otpraviti bez njihove pozitivne ocjene.

Što piše u Kaznenom zakonu?

Hrvatski je sabor 21. listopada 2011. godine jednoglasno donio Kazneni zakon koji je tada donio brojne novosti, osobito vezane uz gospodarska kaznena djela. Po novom se kaznenom zakonu neisplata plaće, jednako kao i neisplata dijela plaće, smatra kaznenim djelom za koje je u čl. 132. predviđena zatvorska kazna, osim ako je do neisplate došlo zbog razloga koji nisu nastali s ciljem izbjegavanja isplate plaće.

U konačnom prijedlogu Kaznenog zakona postrožena je kazna za neisplatu plaće, što je Sabor u konačnici i prihvatio. U novom zakonu stoji da će se općenito kažnjavati poslodavci koji ne isplate plaću radnicima ili ne isplate dio plaće, i to s tri godine zatvora. Jednaka kazna primjenjuje se i na poslodavca koji daje netočne podatke za određivanje plaće ili ih ne daje uopće te time ne isplaćuje plaću ili je isplaćuje tek djelomično, čime se zapravo inkriminira rad na crno. Ako se ispostavi da poslodavac nije imao namjeru neisplate plaće, a više ne može raspolagati financijskim sredstvima na svom računu ili ona nedostaju (bez krivnje poslodavca), ne može ga se smatrati krivim za kazneno djelo neisplate plaće. S druge strane, ako poslodavac, odnosno počinitelj takvog kaznenog djela naknadno isplati zaostale plaće, može se osloboditi kazne, ali pod uvjetom da poslodavac to mora učiniti do trenutka donošenja pravomoćne presude.