Tko god želi odustati od novinarstva - neka razmisli tri puta

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Petra je htjela promijeniti svijet, Andrej je ganjao dječji entuzijazam, a Laura je htjela čuvati društvo. Zajedničko im je to da se u politici jednostavno nisu vidjeli – za njih je to korumpiran svijet u kojem kao pojedinci ne bi mogli donijeti vidljive promjene. Pa su onda probali na drugi način. Postali su novinari.

Petra je svoj novinarski put započela na Fakultetu političkih znanosti i, iako se isprva vidjela u televizijskom novinarstvu, tiskani mediji su prevladali. Na drugoj je godini došla u "Global", studentske novine i portal. Prvo je par mjeseci bila novinarka, nakon čega je postala urednica u kulturi. Od ove je godine preuzela i uredništvo intervjua, a od prošle godine kad je bila izvršna urednica, ove je došla do zamjenice glavnog urednika u "Globalu".

– Mislim da ja i dalje imam dosta idealiziranu sliku, općenito o svijetu i uvijek težim tome i smatram za sebe da nisam iskvarena osoba i onda očekujem to u svima i svemu pa se razočaram kad ne bude tako – govori Petra Orešković, studentica prve godine diplomskog studija Novinarstva.

Petra shvaća da situacija u novinarstvu i općenito u društvu nije bajna, ali smatra da bi se mlade novinare na fakultetu trebalo oblikovati, da promijene stvari i usmjere onako kako bi trebalo biti.

– Nadam se da će naše generacije imati to neko svoje “ja” i da će moći odmaknuti novinarstvo od toga kamo je ono danas krenulo, a to je da se sve više komercijalizira i ovisi o oglašivačima i klikovima. I da ponovno vratimo ono što novinarstvo jest, a to je informiranje građana o svijetu, o svemu što se zbiva oko njih, a i ta neka borba za pravdu. – govori Petra.

Borbu za pravdu vrlo je rano osjetila i Laura Šiprak, novinarka portala "24sata". Počelo je tijekom osnovne škole u vidu favoriziranja učenika i diskriminacije Roma.

– Kako dolazim iz Ploča, jednog malog dalmatinskog mjesta dolje na Neretvi, nas su nekako uvijek učili da postoji nešto što se zove “dalmatinski dišpet” i taj prkos koji se treba koristiti u trenucima kada se događa nekakva nepravda. – govori Laura i dodaje da ju taj dišpet gura i dalje.

Ona je u novinarstvu osam godina, tijekom kojih je primijetila koliko je novinarstvo zapelo u šumu informacija, poluistina, fake newsa i post-istina.

– Kroz godine, jesam li vidjela neke stvari koje su mi dignule želudac i kojima se nisam slagala – apsolutno. Jesu li te stvari utjecale na mene da dam otkaz i odem od tamo ili da progovorim, da ne šutim jer naš posao je da ne šutimo pa tako i na radnom mjestu na kojem se nalazimo jer ne možemo biti licemjerni – apsolutno. Ali kad god bi došla u situaciju “Okej, ovo mi se sad ne sviđa i ovo je teško i ne znam mogu li ja to i premlada sam da se borim s tim vjetrenjačama”, uvijek bi se sjetila onog što mi je govorio moj očuh, a to je da mediji znaju biti svijet vukova, ali da ako dobri ljudi krenu odustajat, odnosno, ako ljudi s dobrim namjerama krenu odustajati, onda će sve otići k vragu. – govori Laura, iako dodaje da razumije zašto su neki kolege odustali.

Kada se u jednom trenutku požalila Hrvoju Zovku i zatražila savjet, on joj je rekao da je ovaj posao samotnjački i da novinari, ako ga žele raditi pravilno, bit će u nekim trenucima vukovi samotnjaci.

– Tako je to, bit ćeš sam, ali ovaj posao je vrjedniji od nas samih i prebitan da bismo mi sad imali taj luksuz odustajanja. – prepričava Laura.

Iako se i Andreju Dimitrijeviću dogodilo da se zasiti određenog novinarskog posla, on se prebacio u drugi medij. Kad mu je televizija dozlogrdila, počeo je pisati za "Telegram" u kojem se najbolje ostvaruje njegov novinarski potencijal.

Smatra da televizija ne koristi dobro svoju poziciju, nego je koristi uglavnom za površne vijesti. Nema dubine, nema analize, već jednostavno prevladava samo slika.

– Ja sam otišao s televizije kad je meni urednica rekla da slika za prilog o Petrokemiji nije dovoljno seksi. I onda sam rekao: – Dobro, radim li ja novinarski posao ili ja radim posao producenta?

Ako se njega pita, televizija se vodi mišlju da mora dati gledateljima ono što oni žele, što je po njemu potpuno pogrešno.

– Ne, ako idemo dati gledateljima ono što oni žele, onda smo mi što, reality show, nešto za razbibrigu. To nije novinarstvo. Infotainment? Infotainment je nešto što su oni smislili i pokušavaju gurati godinama. To su gluposti. Ne možete vi konkretnu vijest svesti na kombinaciju ozbiljnog i neozbiljno kao malo entertainmenta. – govori Andrej i nadodaje da upravo zato stručnjaci više ne žele imati pretjerano veze s televizijom.

Od izjava stručnjaka koja traje 20 minuta, televizija uzme jednu rečenicu koja je najefektnija, iako nema pretjerano veze s poantom komentara.

Osim što radi velike istraživačke priče za "Telegram", Andrej predaje na Fakultetu političkih znanosti i Vernu. Želi prenijeti studentima stvari na koje njega nije nitko spremio. Iako objašnjava da će svaki mladi novinar morati proći kroz rudnik i da će ga urednici bacati u vatru, svojim predavanjima studente želi barem pripremiti da će se to uistinu dogoditi te kako se nositi s tim.

Premda sve troje novinara govori da je njihov posao onaj posao s kojim se mogu raditi velike stvari, svjesni su mana koje ruše to zanimanje.

– Od novinarstva me jako odbija oportunizam koji se, nažalost, jako uvukao u neke naše kolege. Odbija me činjenica da živimo u društvu koje smatra da je savršeno u redu da neki političar ili glasnogovornik nazove novinare i mijenja naslove. Dakle, to nikad nigdje ne bi smjelo biti prihvatljivo. – govori Laura i nadodaje da se, primjerice u Danskoj, za to daju ostavke.

U nekim hrvatskim redakcijama to je pojava koja se drži pod normalnim i ona za to ne krivi kolege jer tu novinar nema nekakvog utjecaja – bitno ti je tko ti je urednik i tko ti je vlasnik medija.

Petri se također ne sviđa ovisnost o oglašivačima i klikovima.

– I ne znam kako bih to promijenila i to je najgore. Kad znaš da ti se nešto ne sviđa, a ne znaš, nisi još kompetentan da bi dao neke ideje. Mislim da u tome ni nema promjene, da se to toliko usadilo da, realno, bez tih novaca o kojima ovise, nema ni kvalitetnih tema, a ni takvih glupkastih, površnih stvari o kojima se često piše. – govori Petra, koja smatra da bi se trebao promijeniti sklop u glavi sviju koji su decision makeri u novinarstvu.

Ona smatra da je i građansko novinarstvo dosta naštetilo struci te da je to pokazalo da to ne može raditi svatko.

– To je dovelo do kontraefekta, do toga da su ljudi počeli banalizirati stvari i da nisu svjesni da to nije baš samo uzeti nešto i napisati, nego da na jako puno stvari moraš paziti. Da je etika novinarstva jako ozbiljna stvar koju ljudi ne doživljavaju. – govori Petra i nadodaje da puno truda, ulaganja u sebe i u obrazovanje stoji iza toga da postaneš kvalitetan novinar.

Također, ono što bi ovi mladi novinari voljeli da ljudi znaju o njihovom poslu jest to da nitko od novinara tko radi nema lošu namjeru u sebi i da nisu kupljeni.

– Često nas ljudi u ova vremena smatraju “Joj, novinari su plaćenici, dnovinari” i slično. Voljela bih da ljudi znaju da to nije istina i da smo mi isto ljudi od krvi i mesa i da nama nije lagano raditi naš posao, pogotovo jer nas se napada sa svih strana. I da mi ne mislimo ništa loše. Isto tako kad donosimo loše vijesti. To ne znači da je to zato što mi volimo loše vijesti ili da mi stvaramo loše vijesti, nego donosimo loše vijesti jer se događa nešto loše. – objašnjava Laura.

Ona nadodaje da bi voljela da ljudi znaju da se novinara ne trebaju bojati jer, ako budeš razgovarao s novinarom i upozorio na nešto loše što se događa, nećeš nastradati.

– Postoje mehanizmi zaštite, mi moramo čuvati identitet, ako osoba tako zatraži i kad prokažeš da se nešto loše događa, nemoj razmišljati na način “Joj, sad će se meni nešto loše dogoditi” jer neće. Jer ima novinara i ti isti novinari će te zaštititi. – ohrabruje Laura.

Andrejev savjet za mlađe kolege je da ne pristaju na mobing. Nekad se zapita bi li njegov put bio drugačiji da je bio imalo nalik današnjim generacijama koje žive po principu: Ako me ovdje ne tretiraju dobro, otići ću negdje dalje.

Iako smatra da novinaru njegov posao treba biti strast, ipak treba znati naći vremena za sebe.

– Nemojte dat da vam urednici to prodaju kako bi vas samo opteretili poslom. U smislu, vi ste stalno novinari, nema odmora, vi trebate skakati na sve, pratiti sve i u ne znam koliko sati navečer da vas ja nazovem, vi trebate skočiti pisati tekst ili ići na teren. Ne, postoji vrijeme kad se radi, postoji vrijeme kad se odmara. I ne možete biti kvalitetan novinar, ako cijelo vrijeme radite na sto strana, a još vas mobingiraju i ne cijene. – govori Andrej.

Petru i dalje gura njena neiskvarenost, Andrej nastavlja razotkrivati ministre, a Laura ne da na svoj dalmatinski dišpet. Nastavljaju raditi najbolje što znaju, s neupitnim kredibilitetom i objektivnošću. A isto žele i mlađim kolegama.

– Što se tiče mladih novinara, nekad je teško, ali se isplati i ako imaš želju i žar za to raditi, to ti nitko ne može uzet. I ako to imaš u sebi, to ne daj nikome. To ti nitko ne može uzeti. I radi ovaj posao jer je prekrasan. Nekad je težak, ali na kraju dana znaš da si nešto napravio, pogotovo kad vidiš ljude kojima je tvoj rad pomogao. I zbog toga vrijedi raditi ovaj posao. Tako da, tko god želi odustati, neka razmisli tri puta. – govori Laura.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.