Studentski život u roditeljskom domu ili osamostaljenje – što je bolje?

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Pri završetku srednje škole, svi oni koji žele nastaviti svoje školovanje nalaze se na istoj prekretnici – ostati u obiteljskom domu i pronaći studij što bliže njemu ili pak otići iz roditeljskog doma i otići u novu sredinu i novi grad, samostalno.

Činjenica je kako postoji određeni broj onih koji ne žele otići iz roditeljskog doma no ipak su primorani zato što fakultet koji žele nije u njihovoj blizini. S druge pak strane postoje i oni koji se žele osamostaliti i okusiti malo drugačiji, ali zasigurno i stresniji način života negoli što je to život u roditeljskom domu.

Ova tema može se lako povezati s istraživanjem Eurostata za 2019. godinu i rezultatima kako mladi Hrvati, u odnosu na druge zemlje Europske unije, najduže žive sa svojim roditeljima i odlaze iz roditeljskih domova. Odlazak iz roditeljskog doma za vrijeme fakultetskog obrazovanja svakako je početak osamostaljenja, no to nema smisla ako željeno obrazovanje možemo dobiti i u našem rodnom gradu.

Studenti s kojima smo razgovarali većinom su otišli iz svojih manjih sredina zbog fakulteta, ali i želje za osamostaljenjem. Oni koji su pak ostali u roditeljskom domu za vrijeme studiranja i koji žive u velikoj sredini, svjesni su prednosti toga, ali i nedostataka.

Naša sugovornica Hana živi u Zagrebu i upisala je studij u Zagrebu, što znači da se nije morala seliti kako bi otišla na fakultet. Svjesna je da to ima velike prednosti u odnosu na one studente koji moraju otići u drugi grad zbog studija. 

– Kada sam upisivala fakultet na prvom mjestu bilo je Novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, na koje sam i upala. S obzirom na to da sam rođena i odrasla u Zagrebu to je značilo i da ostajem živjeti sa svojim roditeljima. Nisam imala nikakvih poteškoća oko prilagodbe na faks jer se za mene gotovo ništa nije promijenilo osim novih ljudi koje sam upoznala. Puno mojih prijatelja doselilo se iz raznih krajeva Hrvatske pa su u Zagreb uglavnom stigli sami i sami su živjeli u stanovima. Mislim da je ljudima koji se dosele u ovoj dobi teže jer apsolutno o svemu moraju brinuti sami, a praktički su do jučer išli u srednju školu. Koliko god da je to šok na početku, mislim da se svi oni brzo prilagode i osamostale što je u jednu ruku i prednost. Kraj studija je sve bliže, što znači da ću se uskoro i odseliti od svojih roditelja pa mi je s jedne strane i drago što sam uspjela iskoristiti još malo vremena koje sam provela sa svojom obitelji. – rekla nam je Hana.

Naša sugovornica Ida jedva je čekala da ode na studij u drugi grad. Živeći sama, naučila je mnoge stvari. 

– O studentskom životu u drugom gradu razmišljala sam već u trećem razredu srednje škole. Iako nisam bila sigurna koji ću fakultet upisati, znala sam da će to biti neki u Zagrebu. Jedva sam čekala kada ću otići iz svog rodnog Dubrovnika i steći samostalnost. Došla je i ta jesen 2018. i trenutak kada sam raspakirala svoje stvari u novom stanu. Na prvu, u glavi su bile zabave, neograničenost, nema nikoga da me kontrolira, ali nakon dva mjeseca ipak sam osjetila potrebu za odlazak kući u Dubrovnik. Teško je bilo naviknuti se da nema tate koji će te dočekati doma sa skuhanim ručkom ili mame koja zna odgovor na svako pitanje gdje mi je neka majica ili druga najbanalnija stvar. Takav način života ne može se uspoređivati s onim od studenta koji studira u mjestu u kojem živi. Dok ja koja živim sama razmišljam kako ću kupiti kućanske potrepštine, netko drugi će taj novac potrošiti na fast food jer mu se baš nešto tada jede tortilja ili burger i jer nema potrebu razmišljati je li možda kući nedostaje sapuna. – ispričala nam je.

Naša treća sugovornica znala je da mora otići na more, no odlazak u Split bio je u početku malo zastrašujuć za Leonardu.

– Odlazak na fakultet predstavlja novi početak. Osobno, moj novi početak bio je na Pravnom Fakultetu u gradu Splitu, 500 km udaljena od rodnog mjesta. Odrasla sam u malom gradu s nekoliko tisuća stanovnika te mi je sam dolazak u velik grad predstavio veliki šok. Odjednom, bila sam prepuštena samoj sebi u velikom gradu. Morala sam se naučiti brinuti sama za sebe. Sam početak na fakultetu bio je zastrašujući. Nisam poznavala nikoga. S vremenom sam se upoznala s kolegama na fakultetu te počela stvarati nova prijateljstva te je tada studentski život bio puno manje zastrašujući i postao je ljepši. – rekla nam je Leonarda.

Ono što možda utječe na želju odlaska u novu sredinu je i sloboda koja dolazi s tim odlaskom. No ta sloboda nužno ne mora značiti nešto najbolje.

– Nerijetko se znalo dogoditi da zavidim svojim kolegama što se nikome ne trebaju opravdavati, gdje idu, što rade, kada će se vratiti kući što je za mene bilo obavezno. S druge strane, ja sam uvijek znala da me kod kuće čeka skuhani ručak i da se ne moram brinuti za stvari oko kojih su se moje kolege morale brinuti. Prošle godine prijateljica i ja smo u isto vrijeme imale koronu, samo što je ona ovdje živjela sama, a ja sam bila kod kuće sa svojima. Mislim da je ovo glavna razlika i nedostatak kada živite sami jer sam ja u svakom trenutku kraj sebe imala mamu koja je brinula o mom stanju dok sam bila bolesna, dok je moja prijateljica bila posve sama. – rekla nam je Hana.

Naša druga sugovornica imala je pak svu slobodu.

– U Splitu sam imala neograničenu slobodu. Nisam morala nikome opravdavati svoje postupke i mogla sam raditi što god sam htjela. Donijela sam puno dobrih, a isto tako i puno loših odluka, ali za svoje pogreške sam sama snosila posljedice. – dodala je Leonarda.

Veliki broj mladih koji odu iz roditeljskog doma iz želje za osamostaljenjem, ne čine to popuno nezavisno već i dalje dobrim dijelom ovise o roditeljima, i to upravo u financijskom smislu. Financijski je taj način mnogo zahtjevniji nego li bilo koji drugi, što su potvrdili i naši studenti s kojima smo razgovarali.

– Mislim da studenti koji žive sami, kao ja npr. 600 km od doma, nauče više cijeniti svaku kunu posebice ako ju sami zarade i da će im zbog toga kasnije u životu biti lakše pri zaposlenju, ali i općenito u životu. Osim novca cijeni se vrijeme kojim se raspolaže jer toliko više obaveza i odgovornosti imam je nego netko tko živi u Zagrebu. – kaže Ida.

Važnost odgovornog raspolaganja novcem ističe i Leonarda. 

– Što se tiče financijske situacije, moj studentski život financirali su mi roditelji. Plaćali su mi smještaj te sam mjesečno dobivala džeparac koji sam trošila na vlastite potrebe. Kada bih se vratila u kući, povremeno bih radila samo kako bi još malo zaradila. Morala sam naučiti odgovorno raspolagati novcem te kako rasporediti određenu svotu novca za cijeli mjesec. Shvatila sam koliko život košta. Dok sam živjela s roditeljima nisam bila svjesna kako se novac lako potroši. Mnogi moji prijatelji, kolege s fakulteta su cijeli svoj studentski život radili. Većinom vikendima u nekoj trgovini ili kafiću samo kako bi mogli imati neki džeparac. Puno je lakše kad student živi s roditeljima zato što ne mora razmišljati o kupovini hrane, cijenama nekih proizvoda, kuhanju, potrošni električne energije i vode te mnogo drugih stvari. Živeći s roditeljima rasterećeni smo tih obaveza. – objašnjava Leonarda.

Sve se naše sugovornice na kraju mogu složiti u jednom – i život u obiteljskom domu i odlazak u novi grad razvijaju nas, pomažu nam da shvatimo mnoge stvari i pripremaju nas za našu budućnost.

– Koliko god se ja želim što prije osamostaliti i preseliti u svoj stan, toliko mi je i drago što sam studirala u svom rodnom gradu i ostala živjeti sa svojima jer ću tako i tako ostatak života vjerojatno živjeti na nekoj drugoj adresi. – rekla nam je Hana za kraj.

– Kada se sve oduzme i zbroji smatram da je odluka o samačkom životu za vrijeme studiranja bila ispravna jer sam kao osoba trenutno spremnija nositi se s više toga što život donosi. – dodala je Ida.

– Smatram kako je bila jako dobra odluka što sam otišla na fakultet u neki drugi grad, jer sam naučila mnogo stvari koje smatram da su me promijenile kao osobu i to nabolje. Prepuštena sama sebi, morala sam naučiti brinuti se sama o sebi kao i kako je to kada ne ovisiš ni o kome. – zaključila je Leonarda.

I jedna i druga situacija sa sobom nose brojne prednosti i nedostatke. Život s roditeljima nosi određenu sigurnost, ali i određenu kontrolu. Odlazak u novu sredinu sa sobom nosi strah, ali i slobodu. Važno je ostati odgovoran i u jednoj i drugoj situaciji te, ono najvažnije, biti zahvalan što imamo priliku studirati i napredovati.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.