„Potrebno je sustavno osnaživati osobe s invaliditetom te ih poticati na obrazovanje i razvoj karijere”

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Iako se često kaže kako nije sve u novcu, zaposlenje i stabilne financije ipak su ključan faktor za stabilan i pristojan život, ali i ispunjenje životnih snova i planova svake osobe.

Kako bi osigurali svoju egzistenciju i pokrili danas posebno visoke troškove života, brojne osobe s invaliditetom, koje su u lošijoj startnoj poziciji prilikom traženja posla nego većina populacije, u potrazi su za poslom ili već rade. I iako društvo i država u posljednje vrijeme postaju sve svjesniji problema i zapreka s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću, i dalje je ostalo još puno mjesta za napredak.

U samim procesima zapošljavanja, ali i rada u konačnici, potrebno je dosta prilagodbe i razumijevanja sa svih strana kako bi postigli što bolje rezultate. Potencijal je u tom smislu danas veći nego ikada, s obzirom na veliki nedostatak radnika s kojim se u posljednje vrijeme hrvatski poslodavci susreću, najviše izazvanim velikim iseljavanjem, ali i određenim gospodarskim rastom u posljednje vrijeme.

Kakvo je stvarno stanje na hrvatskom tržištu rada kada govorimo o osobama s invaliditetom, s kakvim se problemima susreću, imaju li podršku kolega, ali i institucija države te kakva su njihova iskustva i savjeti općenito?

Ivona Šeparović, novinarka i aktivistica, kaže kako joj nije bilo teško pronaći posao, ali to uglavnom može zahvaliti vrijednom iskustvu koje je dobila dugogodišnjim aktivnim volontiranjem u raznim udrugama, prvenstveno u udruzi Zamisli, čiji je cilj promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom.

– Godinu nakon početka studiranja uključila sam se u rad udruge Zamisli kao volonterka i dobila priliku testirati znanje dobiveno na faksu na praktičan način. U medijima sam govorila o projektima udruge Zamisli, a učila sam i pisati projekte. Svidjelo mi se zagovaranje i željela sam doprinijeti tome da se o svakodnevici osoba s invaliditetom izvještava iz prve ruke. Nakon studija odradila sam stručno osposobljavanje u drugoj udruzi civilnoga društva, a po njegovom isteku, zaposlila sam se najprije u Udruzi Zamisli, a onda i u Savezu SUMSI. Nije mi bilo teško, a mislim da je to zato što sam tijekom studija volontirala i stekla vrlo vrijedno iskustvo. – kaže nam Ivona.

Poteškoća sa zaposlenjem nije imala ni Ivana Pašić koja ističe kako se sve može postići uz dobru suradnju radnika i poslodavca. Svoje je prvo zaposlenje stekla preko projekta Iskustvo zlata vrijedi. Radi se o projektu koji spaja poslodavce sa studentima s invaliditetom i studentima slabijega materijalnog statusa, s ciljem omogućavanja prakse radi lakšeg zapošljavanja u budućnosti.

– Za svoje iskustvo s radom mogu reći da je veoma zadovoljavajuće. Posao sam pronašla još kao studentica preko projekta Iskustvo zlata vrijedi. Zapravo je to bilo zamišljeno kao  studentska praksa za studente s invaliditetom, koja bi im otvorila vrata u svijet rada, a za projekt sam saznala preko jedne udruge koja se bavi pitanjima studenata s invaliditetom i mladih općenito, koja je i sama bila partner na tom projektu. Ta praksa je trajala kroz moju apsolventsku godinu na fakultetu, nakon čega su mi u tvrtci ponudili posao, e evo radim tamo i danas, skoro osam godina kasnije. – govori nam Ivana.

Za razliku od njih, Fabijan Ferara nije imao toliko sreće u potrazi za poslom.

– Trenutno nisam zaposlen, ali sam u aktivnoj potrazi za poslom. Za sada sam bio na nekolicini razgovora za posao, ali bezuspješno.

Jedni od problema s kojima se osobe s invaliditetom najčešće susreću tiču se neprilagođene infrastrukture i neadekvatnih arhitektonskih rješenja, kako u zgradi u kojoj obavljaju rad, tako i na javnim površinama i prometnicama kojima se služe za putovanje na posao. U Hrvatskoj se pri projektiranju objekata i prometnica nažalost često nije razmišljalo o potrebama osoba s invaliditetom za prilagođenim pristupom njima. Zbog toga se osobe s invaliditetom ponekad znaju naći u neugodnim situacijama ili budu uskraćeni za potencijalno zaposlenje.

Iako u Hrvatskoj postoji mogućnost državnog sufinanciranja prilagodbe poslovnih objekata kako bi oni bili dostupni svima, to se često ne koristi jer su poslodavci neupućeni u takve opcije ili jednostavno nemaju želje za provedbom takvih postupaka i zahvata. Još jedan problem koji naši sugovornici ističu svakako je i nedostatak osobnih asistenata uzrokovan nedostatnim definiranjem njihovih prava, kao i lošim uvjetima rada poput niskih plaća, rada na određeno, rada na pola radnog vremena i slično. Osobama s invaliditetom asistenti su od ključne važnosti kako bi mogli neometano obavljati svoje najosnovnije dnevne procese i olakšavaju ih. U budućnosti bi osobama s invaliditetom svakako mogao koristiti i danas sve zastupljeniji rad od kuće, odnosno rad preko raznih online platformi i programa, što bi eliminiralo problem infrastrukture, ali i učinilo ih neovisnijima.

Ivona kao najveće probleme ističe one infrastrukturne prirode.

– Najčešće prepreke s kojima sam se susretala bile su one arhitektonske jer mi je, kao osobi koja se kreće uz pomoć dva četveronožna štapa, potrebna pomoć pri stepenicama i slično. Zbog toga odlazak na neki događaj zahtijeva detaljnu pripremu i planiranje, no uz otvorenu komunikaciju sve to je moguće prevladati. – govori nam. 

Unatoč tomu što nije zaposlen, Fabijan se i na razgovorima za posao znao suočavati s nekim preprekama.

– Jedna od poteškoća s kojom sam se susreo je nepristupačnost prostora gdje su se održavali razgovori za posao, u tolikoj mjeri da sam jedva pristupao nekim razgovorima. Imam sreću u nesreći što se fizički mogu dignuti iz kolica i hodati jedno kraće vrijeme što mi daje mogućnost da prebrodim te neke prepreke. Samo mogu zaključiti da neke osobe s invaliditetom koje su trajno u kolicima neće nažalost moći pristupiti nekim prostorima gdje se održavaju razgovori zbog manjka prilagođenosti.

Naši sugovornici kažu kako postoji određena potpora i pomoć od strane države poput  kvota za zapošljavanje i pomoći od 1500 kn, ali da je to i dalje daleko od dovoljnoga te da postoji još puno prostora za napredak.

Ono što također može biti od velike pomoći osobama s invaliditetom u njihovom radu, a posebice u počecima, jest i susretljivost te razumijevanje kolega o njihovim potrebama. O svojim su kolegama naši sugovornici imali samo riječi hvale.

– Zaista, mogu reći da su mi i iskustva s nadređenima i s kolegama samo pozitivna. U svom radu, kroz dosadašnje godine, imala sam sreću i nailazila na razumijevanje i podršku u svakom smislu te riječi. – kaže nam Ivana.

Počeci na tržištu rada, a posebice i prvi radni dani, izazovni su i teški za sve mlade ljude, a to je često i izraženije kod osoba s invaliditetom zbog raznih sustavnih, ali i arhitektonskih prepreka s kojima se susreću. Stoga su nam naši sugovornici dali par savjeta kako si olakšati te početke i postati uspješniji u traženju posla.

Ivana Pašić smatra kako je ključ uspjeha upornost, ali i aktivnost te uključenost osoba s invaliditetom u društvo.

– Budući da znam da je pozitivnih primjera poput mog vezano uz zapošljavanje osoba s invaliditetom, nažalost, još uvijek premalo, želim im strpljenja i upornosti, jer upornost se uvijek na kraju isplati. Neka ulažu u svoj rast i razvoj, i uključe se aktivno u život zajednice, neka se čuje i njihov glas, jer jedino na taj način se boljitak može i postići. – kaže nam Ivana.

Fabijan Ferara, kaže kako se on u svojoj potrazi za poslom najviše oslanja na transparentnost i otvorenost prema poslodavcu, ali ističe i važnost određivanja vlastitih interesa.

– Najvažnije je da si osobe iskristaliziraju koje su im točno interesne zone i čime se točno žele u životu baviti. Bilo bi isto tako dobro da se posavjetuju sa nekom od udruga koja im može pomoći pri pronalaženju poslova koja su prilagođena za osobe sa invaliditetom. Jedna od stvari koju sam ja osobno primjenjivao je da bih na zamolbama za posao transparentno objasnio svoj invaliditet i što on točno uključuje tako da se na razgovoru za posao poslodavac ne iznenadi, nego da bude upoznat sa mojim mogućnostima.

Ivona Šeparović najviše je naglasila stjecanje vještina i iskustva preko volontiranja, stalnu edukaciju i obrazovanje te čvrst fokus.

– Moj savjet osobama s invaliditetom koje još studiraju je volontirajte. Volontiranje će vam proširiti vidike i pomoći da realno sagledate za što ste uistinu sposobni. Osobama s invaliditetom koji traže posao, moj savjet je: educirajte se što više. Pronađite način da se bavite stvarima koje vas uistinu zanimaju i ne fokusirajte se na izazove nego na rješenja. Većina osoba s invaliditetom može više nego li u prvom trenutku misli. Zato ne gledajte predaleko, nego se fokusirajte na ono što možete učiniti danas i - krenite!

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.