Nakon dvije godine: Kako je biti brucoš u vrijeme pandemije?

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Početak fakulteta, posebno za mladu osobu koja se uputila studirati u drugi, veći grad, vjerojatno je prva veća prekretnica u životu. Biti brucoš na fakultetu jedna je od najizazovnijih uloga te sa sobom donosi razne odgovornosti, uzbuđenje, puno pitanja i malo odgovora. U zadnje dvije godine, uobičajene probleme s kojima se susreću brucoši zasjenili su problemi s kojima se susreću brucoši za vrijeme pandemije koronavirusa.

Borba s pandemijom sa sobom je donijela potrebu za mnogim prilagodbama i preprekama. Jedna od prepreka s kojom su se studenti susreli jest prelazak s kontaktne nastave na online nastavu, odnosno nastavu na daljinu. Proljeće 2020. godine bilo je sa sigurnošću jedan od najstresnijih perioda svakog studenta, a posebno onih koji su tek te godine upisali fakultet. Pandemija i lockdown snašli su ih nakon tek jednog semestra fakulteta, nakon tek prvih ispitnih rokova. Studenti koji su tada, 2019./2020. godine, bili brucoši sada su treća godina, a mnogi od njih više su vremena proveli na online nastavi, nego na nastavi uživo. 

Maja, studentica Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upravo je ta generacija, a zbog velikih grupa u kojima se odvija nastava na njezinom fakultetu, cijelo je vrijeme, otkad je krenula pandemija, provela na nastavi online. 

– Drago mi je što sam imala priliku barem prvi semestar ići normalno na fakultet, no sve ostale bilo je online. Sad kreće šesti semestar, dakle imala sam pet semestara, a četiri su mi bila skroz online. Ne mogu procijeniti je li mi tako bolje ili mi je bolje uživo kad praktički ni ne znam kako je to studirati uživo. Vjerujem da bi mi bilo lakše pratiti predavanja uživo jer u predavaonici ima puno manje distrakcija nego što ih ima pred ekranima laptopa. Vjerujem da bi mi bilo draže i družiti se s kolegama s fakulteta da smo uživo, no ne mogu reći kako bi zapravo bilo kad zapravo i ne znam jer prvi semestar fakulteta kad si brucoš nije isti kao ostatak fakulteta. 

Naša sugovornica Maja barem je imala iskustvo prvog, pretpandemijskog semestra. No, oni koji su fakultet upisali samo godinu dana kasnije nisu imali ni to. Kako je biti brucoš za vrijeme online ili hibridne nastave? Kako je to doći među nove ljude i gledati ih preko ekrana umjesto da ste ispred ili unutar zgrade fakulteta i doživljavate onu pozitivnu napetost pred prva upoznavanja? Kako zapravo izgleda i kakve sve posljedice donosi status brucoša za vrijeme pandemije i online nastave pitali smo nekoliko studenata koji su prošle akademske godine, kada je situacija s virusom bila najteža, upisali fakultet u Zagrebu.

Prva su generacija koja je fakultet upisala u okolnostima pandemije. Naravno, kao kod većine, uzbuđenja u vezi studentskog života nije nedostajalo. Ono što je izazivalo nesigurnost jest pitanje kako će se izvoditi nastava. Uglavnom se govorilo da će barem brucoši imati kontaktnu nastavu, odnosno nastavu uživo uz stroga pravila. Prvenstveno su se tome nadali i sami studenti radi lakšeg snalaženja, uspostavljanja kontakata i podjele prvih dojmova, što i predstavlja čar prve godine studiranja, no to nije potrajalo dugo – tek tri do četiri tjedna.

Luce, studentica Filozofskog fakulteta, ističe kako je zbog pohađanja srednje glazbene škole koja joj se izvodila uživo gotovo jedina od svog dubrovačkog društva morala ostati u Zagrebu. S druge strane, Petra, s društvom nije imala problema, ali joj je situacija s pandemijom bila dovoljno stresna. S njom se slaže i Petra, studentica Fakulteta prometnih znanosti. 

– Prvi dani su mi bili stresni, ali uz to i vrlo neizvjesni zbog tadašnje situacije s koronom. Svaki fakultet je imao neko svoje pravilo što se tiče održavanja nastave. Neki od mojih poznanika su od prvog dana krenuli online nastavom, dok su neki nastavu održavali uživo ili hibridno. Tako da nisam znala što mene očekuje. Krenula sam prvog dana uživo uz vrlo stroge mjere. Međutim situacija se među studentima, ali i profesorima pogoršavala na način da je sve više bilo oboljelih. I zbog cijele te situacije nakon mjesec dana nastave uživo stigla nam je obavijest da od sljedećeg tjedna krećemo online i takav oblik nastave se produžio na cijelu akademsku godinu – govori nam Petra. 

Nastava uživo, kao što znamo, za većinu brucoša na većini fakulteta nije dugo potrajala, što je znatno otežavalo početnu komunikaciju među studentima, prva druženja i prve kave između predavanja. Luce je, s obzirom na to da je na dvopredmetnom studiju, upoznala samo nekoliko ljudi s jednog i drugog odsjeka. Ipak, radilo se samo o kolegama jer nije imala ni mogućnosti uspostaviti neki bliži odnos s njima.

Petra, iako je u početku strahovala od toga hoće li se uspjeti s nekim sprijateljiti, prvih mjesec dana nastave uživo opisala kao period koji ju je zapravo spasio i omogućio da stvori poznanstva s ljudima koja su kasnije, tijekom online nastave, prerasla u prava prijateljstva. Shvatila je da su svi u istoj situaciji te da ovaj period moraju izgurati najbolje što znaju.

Marin, student građevine na Tehnološkom veleučilištu, samo je jednom tjedno imao nastavu uživo, a radilo se o vježbama u trajanju od jednog sata. Kako kaže, to nije bilo dovoljno za izgradnju nekog bližeg kontakta u kraćem vremenskom periodu.

– Za neki prvi kontakt bilo mi je potrebno mjesec dana, tada je otprilike uslijedila prva prijateljska kava, a do tada smo svi bili samo kolege. Mislim da je to za studente jako puno vremena, inače se taj proces upoznavanja odvija puno brže i lakše. – rekao nam je Marin.

– Problem online nastave je taj što profesori tada ne mogu baš shvatiti koliko mi znamo, odnosno ne znamo ispredavano gradivo. Neki bi samo održali predavanje, a ne bi dobili našu konkretnu povratnu informaciju jesmo li mi to dobro usvojili ili nismo. Još jedan problem te online nastave u mom slučaju je taj što smo dobivali puno više zadaće i samostalnog rada nego što bi to bilo uživo. To je oduzimalo puno vremena, koncentracije i stresa, pogotovo  još za mene koja mora uskladiti faks i glazbenu školu. – iskrena je Luce.

S druge strane, Petra i Marin dijele slično mišljenje o online nastavi, a to je da ona ima i pozitivnih strana. Za početak oboje ističu kako imaju više slobodnog vremena, ali i više vremena za spavanje jer ranojutarnja predavanja mogu slušati iz kreveta. Također, Petra je spomenula da joj većina predavanja bude postavljena na jednom sustavu za e-učenje stoga ih može preslušati bilo kada, ali i koliko god puta želi kada nešto nije shvatila.  

Novi oblik studiranja sa sobom je donio i razne posljedice. Za brucoše je to uglavnom osjećaj nepotpunog znanja, ali ima i onih koji su na sebi osjetili probleme psihološke prirode.

Studenti ističu da je na brucoše općenito protekla godina ostavila jako lošu sliku. Na nekim fakultetima je na drugoj godini znatno manje studenata zbog neuspješnog snalaženja u novom obliku nastave, ali i zbog drukčijeg studentskog života na koji su bili prisiljeni. Također, naglašava se problem raznih propusta u znanju koji se tek kasnije osjete jer se nastava na daljinu, iz iskustva naših sugovornika, ujedno povezivala s lijenošću studenata i prepisivanjem na online ispitima. Tako su, primjerice, neki studenti morali obavljati puno više zadataka nego što bi to bio slučaj da je nastava uživo zbog čega su morali za računalom provoditi i više vremena nego što bi to bilo potrebno. Poseban problem studentima su predstavljali tzv. zadatci za prisutnost. 

– Neko smo vrijeme za neke kolegije morali svaki put nakon predavanja rješavati zadatke za prisutnost bez kojih se uopće ne bi računalo da smo odslušali predavanje. Znam da je profesorima to bilo korisno jer su tako mogli provjeriti tko je pratio predavanje, a tko se samo priključio online sastanku i otišao raditi nešto drugo. No nekad su ti zadaci bili baš opširni pa se tako događalo da smo morali sat i pol vremena slušati predavanje i onda još potrošiti bar sat-dva na rješavanje zadatka. Da smo bili uživo toga, naravno, ne bi bilo jer te nitko ne pita jesi li doista pratio predavanje ako si se na njemu fizički pojavio. 

Uz to su se nadovezali i psihički problemi, a jedan od njih je depresija kojoj je svjetska pandemija dala još veći naglasak uz one standardne utjecaje kao što su promjena klime i grada, odlazak od obitelji i snalaženje u potpunoj novoj sredini. No, naši su studenti uspjeli izvući i pozitivne strane ove čitave situacije. Jedna od njih zasigurno je da su postali snalažljiviji, ali su i puno toga naučili vezano za rad s računalima što će im biti od pomoći u budućnosti. A druga, ona važnija stvar, jest naravno izgradnja sebe kao ozbiljnije i samostalnije osobe koja je otvorila novo poglavlje u životu.

S početkom nove akademske godine, govore nam naši sugovornici, redovne kave s društvom polako su se počele ostvarivati. Svi se nadaju normalizaciji situacije kako bi mogli osjetiti sve čari studentskih života. Studenti su svjesni da su u određenoj mjeri bili zakinuti te su prijašnje generacije imale puno veći spektar mogućnosti. Ipak, jedno je sigurno, a to je da u konačnici prevladava problem u kompletnom studentskom životu, komunikaciji, socijalizaciji, upoznavanju, ali i na neki način obrazovanju koji se ove godine nastoji ispraviti.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.