Mjesto susreta, kulture, razmjene iskustava, tolerancije, ali i pružanja psihosocijalne i pravne podrške i pomoći

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Na prvom krvave i razbijene glave, a na desetom nijednog incidenta. Rezultati su to Prideova u Splitu za koje je zaslužna mlada i ambiciozna skupina ljudi okupljena oko LGBT centra u Splitu koji se već godinama zalaže za društvo jednakih prilika i bez diskriminacije. Prva povorka ponosa 2011. godine krenula je iz Đardina, a samo na putu do Marmontove ulice bila je izložena brojnim uvredama i napadima na svoj račun, do kraja spomenute ulice već je bio bačen i suzavac, a dolazak na Rivu označilo je bacanja i gađan je raznim predmetima. Tko god da je promatrao tadašnji Pride, sa sigurnošću bi zaključio kako u Splitu nema mjesta toleranciji.

Srećom, to se s vremenom promijenilo, a nasilje na prvoj povorci, smatraju mnogi, posramilo je Splićane. Gađanje predmetima nije bilo jedini nasilni čin, na skupinu su se bacali i topski udari, a vladala je opća atmosfera potpune agresije.

Evakuacija je bila nužna

Policija nije imala drugog rješenja nego da sudionike povorke evakuira u prostorije udruge gdje su čekali smiraj nereda i siguran prolaz kroz grad. Samo godinu nakon, splitska policija bila je spremnija na sve moguće izgrede, Povorku ponosa čuvalo je gotovo 250 policajaca više nego prve godine, neki od njih pristigli i iz različitih dijelova Republike Hrvatske, a u službi borbe za jednakost bili su i vodeni topovi. Posebno pozornost privlačio je i policijski helikopter koji je oblijetao nad gradom pod Marjanom, a sve s ciljem da drugi splitski Pride prođe bez izgreda kakvi su se dogodili prve godine. Kako su godine prolazile, broj incidenata je kopnio, a najljući protivnici borbu su s ulica odlučili prenijeti na društvene mreže.

S vremenom, splitska javnost postala je otvorenija i lakše je prihvaćala različitosti. Dobri projekti, općeniti rast tolerancije i otvorenosti u hrvatskom društvu i podrška lokalnih, ali i nacionalnih političara rezultirali su time da Split pokaže kako zapravo nije zadrta sredina kako je poneki nazivaju.

Zahvalu za to trebamo uputiti splitskom LGBT centru koji već godinama uporno i vrijedno radi na edukaciji sugrađana, ali i organizaciji brojnih projekata koji postanu hit čim ugledaju svjetlo dana. Kreiranjem sigurnog prostora za LGBT zajednicu mnogo su napravili po pitanju edukacije i razvoja, a značajni koraci napravljeni su i na polju vidljivosti i svih njihovih članova.

Sve su ovo sigurni znaci da slika Splita i Splitsko-dalmatinske županije kao uskogrudne sredine koja ne prihvaća sve oblike različitosti polako, ali sigurno postaje prošlost.

Centar nudi i pravu pomoć

LGBT centar u Splitu postoji već više od pola desetljeća objašnjava Petar Dukić koji stoji ispred LGBT Centra Split. Upravo taj Centar početak je jedne lijepe priče za sve pripadnike LGBT zajednice u Dalmaciji, ali i šire. U sklopu dvogodišnjeg projekta koji je svjetlo dana ugledao 1. veljače ove godine kada se započelo sa samom implementacijom projekta koji nosi naziv Dosta je brutalne stvarnosti – zaštitimo prava LGBTIQ osoba, koji za cilj ima borbu protiv diskriminacije i nasilja koje doživljavaju pripadnici ove zajednice. Cjelokupan projekt podržan je sredstvima Fonda za aktivno građanstvo u Hrvatskoj u okviru EGP-a i Norveških financijskih mehanizama 2014–2021.

– Naša je temeljna ideja da stvorimo ambijent i zajednicu u kojoj će ljudi bez straha i u sigurnom okruženju moći govoriti o svojim problemima te svoja iskustva podijeliti s nekim tko je već prošao kroz nešto slično. Lako je steći dojam da smo tu pred zidom i da nema rješenja. Zbog toga velik dio doživljenog nasilja i diskriminacije ostaje neprijavljen. Primjera radi, gay zajednica je jako desenzibilizirana kada su u pitanju neki od oblika seksualnog uznemiravanja bez pristanka te postoji neka normalizacija takvog oblika ponašanja. – govori nam Dukić.

Baš zbog toga, cilj je projekta osnažiti i jačati organizacije civilnog društva, medijske djelatnike i djelatnice te naravno članove zajednice koji su doživjeli neke od oblika nasilja kako bi se svi skupa educirali, osnažili te hodali prema društvu jednakosti. Prema Dukićevim riječima, to neće biti moguće sve dok se ne obavi i određeni stupanj edukacije policijskih, sudskih i medijskih zaposlenika kao i djelatnika u zdravstvu, obrazovanju itd, što je veliki posao i sigurno se neće obaviti u sklopu samo jednog projekta.

U ovoj projektnoj fazi provest će se niz radionica za medijske djelatnike kako bi ih se senzibiliziralo za izvještavanje o ovim temama. U suradnji sa Zagreb Prideom uspjeli su pronaći način da osobe nad kojima se vršio neki od oblika nasilja putem ovih dviju organizacija dobiju osim psihosocijalne i pravnu pomoć koja će im pomoći u sudskom epilogu do kojeg vodi prijava izvršenog nasilja. Pravni tim koji će raditi na ovim slučajevima svakako je novost u Splitu, iako Zagreb Pride ovakav vid podrške nudi već godinama, koja je dočekana s ovacijama, a pružanju pomoći daje i puno ozbiljniji ton jer im sada lakše mogu pristupiti sve osobe koje tradicionalno ne prijavljuju svoje nasilnike.

Iz splitske policije doznajemo kako je trenutno na dalmatinskom području prijavljeno šest slučajeva govora mržnje među koje se ubrajaju incidenti poput javnosti poznatog paljenja krnje istospolnog para na kaštelanskom karnevalu ili rezanja zastave duginih boja na Matejuški. Uz to, prijavljena su četiri slučaja govora mržnje na društvenim mrežama. Primjerice, prema istraživanju koje je 2019. godine objavio Zagreb Pride 2019. godine, 64 posto pripadnika zajednice doživjelo je neki od oblika nasilja. 

– Odgovori na pitanja o doživljenoj diskriminaciji pokazuju i da je nešto više od 60 posto ispitanih doživjelo neki oblik diskriminacije, bilo u školi ili na poslu, bilo u kontaktu s institucijama poput policije, pravosuđa i zdravstva. – objašnjavaju. 

Glavni ciljevi tog istraživanja bili su ispitati iskustva sudionika s nasiljem, diskriminacijom i zločinom iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i/ili rodnog izražavanja te spolnih karakteristika. Istraživanje je provedeno na 767 ispitanika, a pokazalo je da 36 posto njih prilagođava svoje ponašanje u svojim domovima od straha zbog diskriminacije, dok ih 61 posto to čini na javnim prostorima, poput ulica i trgova. 

– Naš partner, Zagreb Pride je 2019. godine obavio veliko terensko istraživanje koje je imalo poražavajuće rezultate jer je 64 posto ispitanih doživjelo neki od oblika nasilja, a čak trećina osoba skriva svoj identitet ili izbjegava pokazivanje nježnosti i ljubavi prema partneru ili partnerici iz straha od nasilja i diskriminacije. – nastavlja Dukić.

Posebno pohvaljuje sve zaposlenike policijskog te općenito pravosudnog sustava koji su bili spremni do sada sudjelovati na edukacijama i radionicama, a u sklopu ovog projekta planiraju organizirati okrugle stolove s predstavnicima institucija vlasti i javnog sektora te OCD-a koji djeluju u području zaštite ljudskih prava kako bi se stvorio institucionalni okvir za podršku LGBTIQ osobama čime bi projekt Dosta je brutalne stvarnosti postao mjesto gdje se spajaju suradnja i edukacija na različitim razinama.

Tijekom projekta, a i kasnije, žele raditi i na zagovaranju prema institucijama i političkim strankama kako bi i one bile bolje pripremljene za zaštitu prava LGBTIQ osoba, a najavljuju i podizanje svijesti prosječnog građanina o negativnim iskustvima s kojima se neki od njih svakodnevno susreću. Kada razmišljamo o nasilju, ono se u našim mislima uvijek prvo manifestira kao fizičko nasilje, ali problem je puno dublji i veći nego što se na prvu čini što je razlog zbog kojeg će LGBT centar, zajedno sa Zagreb Prideom, izdati opširni godišnji izvještaj u kojem će se pozabaviti pitanjima ljudskih prava u Hrvatskoj te statistički prikazati koliko je podignutih kaznenih prijava za govor mržnje i za zločine iz mržnje.

Poseban naglasak stavit će se na zasebne elemente, ali važno je prepoznati i objasniti uzorke ponašanja kod npr. obiteljskog nasilja. Budući da po Ustavu životno partnerstvo nema iste uvjete kao i brak, pripadnici zajednice često moraju biti pioniri, a ista stvar je i s dugogodišnjim neformalnim partnerima.

– Neki dan smo se susreli s problemom oko zdravstvenog osiguranja. Radi se o jednom paru u kojem je samo jedan partner zaposlen zbog čega bi i druga osoba trebala imati pravo na korištenje zdravstvenog osiguranja. Taj par nije znao kako da to točno riješe, koja dokumentacija je potrebna pa im mi sada pokušavamo pomoći. Kontaktirali smo HZZO i ni oni sami ne znaju koja je točno procedura iako znaju da za to postoji zakonska osnova. – objašnjava nam naš sugovornik koji smatra kako ih najveći broj ljudi kontaktira upravo putem društvenim mreža.

Prema njegovom dosadašnjem iskustvu LGBT centar se doživljava kao prostor susreta, kulture, zabave i razmjene, a ovim projektom žele pokazati kako je to točka iz koje će se činiti prave društvene promjene s konkretnim djelovanjem i ciljem potpune destigmatizacije zajednice. 

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.