„Jedan semestar vani, ponekad je bitniji od pet godina studiranja u Hrvatskoj”

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Studiranje mnogima ostaje u sjećanju kao jedan od najispunjenijih i najdinamičnijih razdoblja u životu. Od novih poznanstava, ludih provoda, ispijanja kava u pauzama između predavanja pa do nezaboravnih putovanja. Osim toga, studenti koriste mogućnost popusta na avionske, autobusne ili pak karte za vlak i raznorazne kupone za povoljniji smještaj pa tako uspijevaju posjetiti velik broj država i time dodatno obogatiti period studiranja. No, to nije jedini način upoznavanja s novim kulturama za studente. Naime, postoje studentske razmjene koje su idealan način proširivanja vidika, učenja o tradicijama drugih zemalja i usavršavanja stranih jezika uz, naravno, pregršt zabave kao što i priliči studentskom životu.

Studentske razmjene

Razmjene studenata pridonose kvaliteti razvoja osobe, ne isključivo u akademskom smislu, već se to odnosi i na osobni razvoj. Studentske razmjene zasigurno će natjerati studente da budu komunikativniji, da se bolje i lakše snalaze u novonastalim situacijama, da budu kreativniji i otvoreniji prema dotad neviđenim stvarima. Što se akademskog razvoja tiče, smatra se da su razmjene zaslužne za podizanje kvalitete obrazovnog sustava i izgradnji Europe temeljene na znanju.

Iako na spomen studentskih razmjena većina ljudi automatski pomisli na Erasmus+, to nije jedina mogućnost na zagrebačkom sveučilištu. Naime, postoji i program razmjene pod nazivom CEEPUS, program Bilateralna razmjena temeljem međusveučilišnih sporazuma, Stipendije temeljem bilateralne suradnje Republike Hrvatske u području visokoškolskog obrazovanja te Bilateralna razmjena temeljem međufakultetskih sporazuma. Razmjene traju od mjesec do dvanaest mjeseci, a najčešće se uzimaju programi u trajanju od jednog semestra. Godišnje na razmjene ode svega nekoliko tisuća studenata u Hrvatskoj, a sveukupno ih ima oko dvjesto tisuća, što je s obzirom na spomenute benefite, mala brojka.

Erasmus+

Najveći postotak studenata se zasigurno odlučuje za program Erasmus+. Riječ je o mobilnosti koja od 2021. godine može trajati minimalno dva, a maksimalno 12 mjeseci. Studenti koji se odluče na ovaj program, mogu odabrati jedan od ponuđenih inozemnih fakulteta s kojim njihov matični fakultet ima sklopljen sporazum.

Senna Šimek, studentica diplomskog studija Politologije na Fakultetu političkih znanosti, svoje Erasmus+ iskustvo doživjela je u austrijskom glavnom gradu Beču.

– Moram priznati kako je odabir Austrije bio vrlo neplaniran zapravo – učila sam njemački u osnovnoj i srednjoj školi te sam nastavila ići na tečajeve na faksu pa mi je zapravo jezik bio glavni kriterij odabira. S obzirom da sam mogla birati između Austrije (Graza i Beča) te nekoliko gradova u Njemačkoj, posavjetovala sam se s jednim profesorom koji mi je preporučio Beč i eto, Beč je postao prvi izbor. – kaže Senna koja ističe da nije požalila oko svog odabira.

Za razliku od nje, studentica Novinarstva Marija Lubina, pri svom se odabiru vodila nešto drugačijim kriterijima.

– Izbor države je bio prilično lak. Htjela sam doživjeti prekrasnu španjolsku arhitekturu uživo i spremati ispite pod palmama. – govori Marija koja se trenutno nalazi u španjolskom gradiću Elcheu.

Svi studenti koji se prijavljuju za program mobilnosti, susreću se s birokracijom koja na prvu može biti zastrašujuća, no kada se jednom uhvatite u koštac s istom, shvatite da to baš i nije tako.

– Ima dosta posla i stvari na koje treba paziti. Prvenstveno je zapravo važno prije prijave istražiti željeni fakultet jer se često zna dogoditi da nema dovoljno kolegija na engleskom jeziku; ja u Beču nisam imala strašno puno izbora na politologiji, ali sam se snašla tako što sam upisivala kolegije s drugih smjerova (odatle moja strašna vjera u interdisciplinarnost!). U svakom slučaju, sama procedura prije odlaska malo je naporna jer ipak treba pratiti rokove prijave i odabira izbornih predmeta, pronaći smještaj, organizirati put i slično, ali ja sam imala super iskustvo s koordinatorima na „obje“ strane te su na svaki moj upit vrlo brzo odgovarali. – kaže Senna.

S njom se slaže i Marija.

– Proces prijave nije naročito kompliciran, ali treba uzeti dovoljno vremena za prikupljanje potrebne dokumentacije budući da popis nije kratak. Međutim, upute Sveučilišta su zaista detaljne pa ih samo treba pažljivo čitati i pratiti. Prije puta najvažnije je ispuniti Online Learning Agreement (obrazac koji sadrži osobne podatke, podatke o matičnom i stranom Sveučilištu) koji moraju potpisati sve tri strane sam student, matični i strani fakultet. Osim toga, studentima je iznimno važan i ugovor o financiranju. Od ostalih dokumenata potrebno je pribaviti potvrdu o poznavanju stranog jezika, prijepis ocjena, presliku osobne i zdravstvene iskaznice. Imala sam iznimno pozitivno iskustvo s koordinatorima i na matičnom i na stranom sveučilištu. Dobila sam odgovore na sve upite i nejasnoće u vrlo kratkom roku kao i brojne korisne savjete. – ističe Marija.

Spomenuti ugovor o financiju važan je čimbenik mobilnosti. Naime, studenti se mogu prijaviti za financijsku potporu, ali mogu ići i u zero grant statusu što znači da idu o isključivo vlastitom trošku, no i dalje imaju jednaka prava kao i oni kojima je odobrena financijska potpora. Financijske potpore pokrivaju samo dio troškova, a razlikuju se ovisno o zemlji u koju student odlazi. Tako se za odlazak u Cipar, Grčku, Belgiju, Finsku, Island, Portugal, Italiju, Austriju, Nizozemsku, Lihtenštajn, Luksemburg, Maltu, Njemačku, Norvešku, Švedsku, Francusku, Španjolsku, Dansku i Irsku mjesečno dobiva 550 eura, a za zemlje poput Bugarske, Estonije, Mađarske, Slovenije, Latvije, Litve, Poljske, Sjeverne Makedonije, Turske, Slovačke, Srbije, Češke i Rumunjske dobije se 50 eura manje, odnosno 500 eura mjesečno.

Benefiti koje Erasmus + nudi su neupitni. Od stjecanja novih poznanstava, usavršavanja stranog jezika do upoznavanja nove kulture. Svi koji su bili na ovoj mobilnosti kažu kako je to posebno iskustvo.

– Definitivno jedno od iskustava koje ću pamtiti i drago mi je da sam se odvažila. Ja sam dosta otvorena i komunikativna pa sam vrlo brzo našla ekipu s faksa koji su mi uljepšali bečku zimu i s kojima sam i danas u kontaktu; mislim da je generalno danas lakše stupiti u kontakt s drugim studentima s razmjene jer postoje buddyji koji pomažu u prilagođavanju na novi grad, ali i hrpa grupa na Facebooku i ostalim društvenim mrežama u koje se korisno učlaniti prije dolaska jer se stvarno nudi jako puno aktivnosti na kojima se onda mogu upoznati različiti ljudi. Čini mi se da je jako bitno podsjetiti kako se većina ljudi na razmjeni nalazi u istoj situaciji – sve je novo, jezik je drugačiji, nema poznate okoline, kulturni šok, ali da baš zbog toga treba biti otvorenog uma, odvažiti se na izlazak iz komfor zone, prilaziti ljudima i ostvarivati kontakte. Ja sam imala predavanja na engleskom jeziku tako da nisam imala većih problema s praćenjem ili odrađivanjem zadataka (pogotovo jer većina profesora ima razumijevanja za jezične barijere). – ističe studentica Senna.

CEEPUS

Drugi program mobilnosti koji hrvatski studenti često koriste je CEEPUS. CEEPUS (Central European Exchange Program for University Studies) je program mobilnosti namijenjen za akademsku razmjenu profesora i studenata na području srednje i istočne Europe. Utemeljen je u Budimpešti 1993. godine, a Hrvatska mu se pridružila dvije godine poslije, 1995. godine. Uz Hrvatsku, u ovom programu sudjeluju i susjedne zemlje poput Austrije, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, ali tu su i Češka, Kosovo, Albanija, Bugarska, Makedonija, Moldavija, Poljska, Rumunjska i Slovačka.

Jedan od studenata koji je iskoristio ovu vrstu mobilnosti je Marko Perak, student zagrebačkog PMF-a, odsjek Geografija.

– CEEPUS razmjena je po mom mišljenju najidealniji format razmjene. Traje najčešće mjesec dana, što je sasvim dovoljno za upoznati grad i regiju u koju dolaziš, a obaveza na fakultetu na koji dođeš nema puno, a na matičnom ne propustiš puno. Svoju CEEPUS razmjenu sam proveo u Novom Sadu. Za taj grad sam se odlučio jer sam ljeto prije bio u Srbiji te sam imao odlična iskustva, a i stariji kolege su mi preporučili Novi Sad zbog dobre zabave, hrane, ljudi i malo obaveza na fakultetu. – ističe Marko.

Studentske razmjene, ako je suditi po iskustvima onih koji su ih iskoristili, su zaista vrijedne. Šire vidike, otkrivaju nove prilike, potiču kreativnost, snalažljivost i odgovornost. Osim toga, važna činjenica je ta da studenti koji su bili na nekoj vrsti razmjene imaju čak 70% veće šanse za zapošljavanjem nakon završetka fakulteta od kolega koji nisu bili na programu mobilnosti.

– Odlaskom iz Zagreba, pa makar i na jedan semestar, dobila sam dojam o tome kako studenti u drugim državama dišu, kako je normalno nositi laptop na predavanja ili hranu u plastičnim posudicama, ali općenito upoznavanje s drugim načinom razmišljanja i funkcioniranjem. Meni je to baš bilo nekako inspirativno i utjecalo je na moj daljnji pristup faksu i životu. U svakom slučaju, jednom sam čula kako je jedan semestar vani ponekad korisniji od 5 godina studiranja u Hrvatskoj i u velikoj mjeri se slažem, ali ne zato što smatram da su naši fakulteti loši ili da ćemo nužno više znanja dobiti na Erasmusu, već zato što je ponekad dobro dobiti drugačiju perspektivu i iskusiti život van (ne)udobnosti hrvatske stvarnosti. – zaključuje Senna.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.