Završio buran i dramatičan život Arthura Rimbauda
Francuski pjesnik Arthur Rimbaud poznat je po svome burnom životu te vrlo kratkom, ali neobičnom i kvalitetnom književnom stvaralaštvu.
Francuski pjesnik Arthur Rimbaud poznat je po svome burnom životu te vrlo kratkom, ali neobičnom i kvalitetnom književnom stvaralaštvu.
Na današnji dan, 10. studenoga 1891. godine, preminuo je francuski pjesnik Arthur Rimbaud. U nasljeđe je ostavio neobično, ali izuzetno kvalitetno književno stvaralaštvo. Rimbaud je jedan od najznačajnijih simbolista. Svojim je djelom utjecao na avangardnu književnost, posebice na nadrealizam. Jedan je od prvih pjesnika koji su pisali slobodnim stihom (pjesme Svibanjski stjegovi, Marina, Kretanje).
Pisanjem se počeo baviti vrlo rano pa je prve pjesme objavio već sa šesnaest godina – u školskim novinama. Godinu dana kasnije objavljene su mu pjesme u časopisu La Revue pour tous. Rane pjesme obilježene su mu ironičnim i destruktivnim stavom. Pjesnik se buni protiv tradicije i tradicionalnih vrijednosti, uklopljenim u romantičarski i parnasovski stil. Parnasovci su smatrali kako je uloga umjetnosti isključivo estetska. Cilj im je bio postići čistu umjetnost, s naglaskom na formu i jezik, rezultat čega su bile hladne i objektivne pjesme. Za tu je njegovu fazu reprezentativan sonet Samoglasnici (Voyelles).
– Pjesnik je, dakle, zaista kradljivac plamena. – A. Rimbaud
Godine 1871. formirao je vlastiti poetski stil, koji objašnjava u pismu svojemu profesoru književnosti Georgesu Izambardu. Pismo je nazvao Pismom vidovnjaka (Lettre du voyant), a u njemu osuđuje sentimentalnu i subjektivnu poeziju te izražava potrebu za objektivnim pjesništvom: Ja, to je netko drugi. Reprezentativna je poema ove faze Pijani brod (Le Bateau ivre).
Paul Verlaine, FOTO: Wikipedia
Posebno je zanimljivo i burno razoblje u Rimbaudovu životu bilo ono koje je proveo u suživotu s pjesnikom Paulom Verlaineom. Naime, mladi je Rimbaud došavši iz provincije u Pariz, živio kao podstanar Verlainove obitelji. To se podstanarstvo razvilo u burnu vezu te međusobni umjetnički utjecaj. Verlaine je zbog Rimbauda napustio obitelj. Neko su vrijeme putovali zajedno, dok se nisu rastali. Nakon dramatičnoga sukoba u Bruxellesu 1873. godine, Rimbaud je napisao zbirku pjesama u prozi Sezona u paklu (Une saison en enfer), bogatu autobiografskim elementima, kojom je najavio skori prestanak bavljenja književnošću.
– Zbirka je sarkastična pohvala svetogrđu, bijesu, požudi, egoizmu i lijenosti, što nije samo odraz mladenačke pobune, nego i postromantički projekt obnavljanja duhovne i pjesničke tradicije. – piše u Hrvatskoj enciklopediji.
U posljednjoj njegovoj zbirci Iluminacije (Les Illuminations), iz razdoblja 1872. – 1874, s popratnom bilješkom Verlainea, najizraženiji je stil kojem teži u Pismu vidovnjaka – najbliži objektivnom pjesništvu. Nakon Iluminacija Verlaine prestaje pisati; luta Europom, Egiptom i Etiopijom, gdje trguje kavom, bjelokošću i oružjem. godine 1891. bolestan se vraća u Francusku te uskoro umire, nakon amputacije noge.
