VIDEO: Prikazan biografski film o raskalašenim Mozartovim zabavama
Prije trideset i tri godine premijerno je prikazan jedan od najboljih biografskih filmova osamdesetih godina prošloga stoljeća. Raskošna kostimografija, bezvremenska glazba i iritantno-zarazni smijeh glavnoga lika na trenutak nas vraća u Beč 18. stoljeća.
Prije trideset i tri godine premijerno je prikazan jedan od najboljih biografskih filmova osamdesetih godina prošloga stoljeća. Raskošna kostimografija, bezvremenska glazba i iritantno-zarazni smijeh glavnoga lika na trenutak nas vraća u Beč 18. stoljeća.
Na današnji dan, 6. rujna 1984. godine premijerno je prikazan film Amadeus, djelo češkog redatelja Miloša Formana, jedan od najteatralnijih povijesnih filmova. On nije opterećen povijesnom istinom i zapravo se cijelo vrijeme oslanja na Salierievo viđenje istine, zbog čega možemo i razumjeti zašto je Mozart kroz cijeli film prikazan kao hihotavi buntovnik.
Radnja je smještena u Beču u drugoj polovici 18. stoljeća. Sama priča počinje ispovijedanjem talijanskoga skladatelja Antonia Salieria, za kojega se inače drži kako je upravo on ubio velikog skladatelja. Prikazan je kao pobožan čovjek, zahvalan Bogu na talentu koji ima i radi prilika koje su mu omogućene. Diveći se Mozartovom djelu, ostaje zatečen kada ga prvi put vidi u carskoj palači kako se nedolično ponaša. Tada Salieri počne sumnjati u Boga i svoj vlastiti talent, vjerujući kako je ništa drugo do li prosječnog skladatelja. Ljut, odriče se Boga i kune se kako će uništiti Mozarta.
Kako priča ide dalje, možemo vidjeti kako su raskalašene Mozartove zabave i pijančevanja s vremenom došla na naplatu. Naime, ostao je bez novaca, zdravlje mu je narušeno, a ima i problema u braku. Salieri počinje kovati plan gdje će reći svom dragom skladatelju kako se njegov otac vratio iz mrtvih i zatražio da napiše misu za mrtve, rekvijem, a on će ju odsvirati na njegovom sprovodu tvrdeći kako ju je on napisao. Plan se, dakako, izjalovio ili se možda Bog još jednom narugao Salieriu, ai se ipak smilovao umirućem umjetniku i pomogao mu dovršiti rekvijem. Takve ih nalazi Mozartova žena koja ne dopušta Salieriu da sa sobom ponese glazbu. Mozart umire te biva pokopan u neoznačenoj masovnoj grobnici.
– That was not Mozart laughing, Father... that was God. That was God laughing at me through that obscene giggle... –
Ovaj biografski film bavi se temom genija, nastajanja umjetničkog djela, ali i zavisti te rivalstva. Zapravo je inspiriran kratkom dramom Aleksandra Puškina – Mozart i Salieri – u kojoj su opisani životi ovih dvaju skladatelja, ali i njihovo rivalstvo. Iako je radnja smještena u Beču, film je snimljen u Pragu jer antene, plastika i asfalt još nisu uzeli maha u komunističkoj Čehoslovačkoj. A zanimljivo je i za spomenuti kako je cijeli film snimljen pod prirodnim svjetlom. Glavni lik Mozarta, kojega je utjelovio Tom Hulce, zasigurno je među gledateljima ostao zapamćen po svom prpošnom smijehu. Čak postoje neizvjesni povijesni izvori koji spominju kako je Mozart imao nekakav odbojan smijeh. godine 1985. godine Amadeus je nagrađen s čak osam Oscara, između ostalog za najboljeg glumca, najboljeg direktora i kostimografiju.
