Terry Anderson – novinar u najdužem zatočeništvu
– 2452 dana proveo sam u prljavim i smrdljivim podrumima. Shvatio sam da trebam ljude kako bih ostao normalan. – rekao je novinar.
– 2452 dana proveo sam u prljavim i smrdljivim podrumima. Shvatio sam da trebam ljude kako bih ostao normalan. – rekao je novinar.
Na današnji dan 1991. godine islamski militanti u Libanonu pustili su na slobodu američkog novinara Terryja Andersona nakon 2452 dana provedena u zatočeništvu. Kao glavni dopisnik Associated Pressa za Bliski istok pokrivao je dugogodišnji građanski rat u Libanonu (1975-1990). Sredinom ožujka 1985. otet je u Beirutu dok je napuštao teniski teren. Narednih šest i pol godina proveo je u zatočeništvu.
Kao što to obično biva u ratnim sukobima, otimani su najčešće nedužni kako bi se kasnije njima trgovalo. Anderson je bio jedan od 92 otetih tijekom libanonskog građanskog rata. Sve otmice povezane su s Hezbollahom, militantnom šijitskom organizacijom koja se formirala početkom osamdesetih kao odgovor na izraelske vojne akcije u Libanonu. Otmica je bila odgovor na osuđivanje sedamnaestero pripadnika Hezbollaha u Kuvajtu zbog bombardiranja američkog te francuskog veleposlanstva. Vjetar u leđa dali su im islamski vođe iz Irana koji su njihov čin bombardiranja pohvalili.
– Skoro sam poludio. Biti zatočen i nemati mogućnost razgovarati s ljudima najgore je moguće iskustvo. 2452 dana proveo sam u prljavim i smrdljivim podrumima. Shvatio sam da trebam ljude kako bih ostao normalan. – rekao je novinar.
U kontekstu sukoba SAD-a s vodećim islamskim državama Bliskog istoka, Andersonovo oslobođenje ovisilo je puno o poboljšanju odnosa dviju strana. Tek početkom devedesetih ti su odnosi blago poboljšani nakon što je američka diplomacija vjerojatno pristupila lošim odnosima s motom Zavadi pa vladaj. Naime, nakon što je Sirija intervenirala u svrhu okončavanja građanskog rata, Iran odgovara oslobođenjem svih zatočenih među kojima je tada bio i američki novinar.
Anderson se nakon više od šest godina vratio u SAD. Dočekalo ga je mnoštvo, a među njima i žena i kći. Šestogodišnja Suleme rodila se tri mjeseca nakon očeve otmice i to im je bio prvi susret. 1999. godine tužio je iransku vladu zbog poticanja i sponzoriranja Hezbollaha te time dobio višemilijunsku odštetu. Anderson se poslije posvetio predavanjima i humanitarnom radu. Osnivao je mnoge fondacije koje su pomagale ljudima u najugroženijim dijelovima svijeta i bio je dijelom mnogih. Napisao je i poznate memoare o svom boravku u zatočeništvu pod naslovom Lavlja jazbina.
– Ženio sam se tri puta i tri puta razvodio. Pitate me jesam li se promijenio, reći ću vam. Pitajte moje bivše žene. Jesam li budala zato što sam budala ili zato što sam bio talac? Sam više ne mogu razlučiti što je točnije. – priznao je 20 godina poslije.
