Stvoren književni lik koji je proslavio žensku emancipaciju

Pod pseudonimom Currer Bell, 1847. je godine, na današnji dan, Charlotte Brontë objavila svoj prvijenac, Jane Eyre. Priča je to o djevojci koja, suočena s gubitcima i teškim životnim situacijama, hrabro kroči kroz život ne pristajući na kompromise i na kraju uspijeva izboriti svoj sretni završetak. Ovim je bildungsromanom Brontë stekla titulu prve povjesničarke privatne svijesti, čiju su tehniku kasnije usvojila i velika književna imena poput Joycea i Prousta.

Za priču o moralnom sazrijevanju mlade žene te elemente društvene kritike kojima obiluje roman ova je književnica imala uporišta u vlastitome životu. Životne situacije koje su je rano zatekle i prisilile na brzo odrastanje također su je učinile snažnom i samosvjesnom ženom. Rođena je 1816. godine kao jedna od šestero braće i sestara u jednom britanskom selu. Izgubila je majku u petoj godini, nakon čega je zajedno s tri sestre poslana u skromnu djevojačku školu koja nije imala ni neke osnovne životne uvjete. Već se ovdje može prepoznati opis internata koji je Brontë iskoristila i u romanu.

Prvo je izdanje imalo tri sveska, FOTO: Wikipedia

Sljedeća tragedija koja ju je pogodila bile su smrti dviju starijih sestara nakon čega su Charlotte i Emily vraćene kući najmlađem bratu i sestri. Jedina dostupna zabava koju su imali bilo je smišljanje i pripovijedanje priča o nekim zamišljenim svjetovima. Starije sestre došle su na ideju otvaranja vlastite privatne škole, zbog čega su otputovale u Bruxelles kako bi učile jezike te sve o školskoj administraciji. Tamo je buduća književnica iskusila ljubav zaljubivši se u oženjenoga ravnatelja, što je iskoristila u posljednjem romanu iz 1853. godine, Villete. Plan o osnivanju vlastite škole nisu ostvarile jer nisu mogle privući učenike.

Spisateljsku karijeru Charlotte je slučajno započela kada je otkrila da, osim nje, i druge dvije sestre potajno pišu poeziju. Uspjele su izdati zajedničku zbirku, ali pod pseudonimima zbog vlastitih uvjerenja da se ženski književni rad ne ocjenjuje jednako oštro kao i muški. Zbirka nije doživjela uspjeh, ali im je predstavljala odskočnu dasku u svijet književnosti. Nažalost, Charlotte je uskoro ostala sama jer su brat i sestre nedugo nakon toga preminuli zbog bolesti. Svoje boli pretače u stvaralački rad te stvara svoju Jane Eyre, naizgled krhku djevojku koja uz čvrst karakter i snažnu moralnost odolijeva preprekama koje život stavlja pred nju.

FOTO: Flickr

Jane Eyre roman je o odrastanju i položaju žene te njezinoj borbi za neovisnost, ali i snažnoj ljubavi kojoj je nemoguće ne prepustiti se. Ova je književna junakinja pokazala da žena ne mora biti krhka, slaba i podložna kako bi doživjela pravu ljubav – suprotno tada (a nerijetko i sada) uvriježenim mišljenjima. Postavši guvernanta štićenici gospodina Rochestera, uz intelektualna nadmetanja i ugodna druženja, njih se dvoje sve više zbližavaju, a uz nekoliko preokreta, priznaju si i međusobnu ljubav te odlučuju sve okruniti brakom.

Brontë se pobrinula da situacija ne postane idilična prebrzo: ispostavilo se da je Rochester oženjen. Jane ne može protiv svojih moralih uvjerenja, zbog čega ga napušta. Kasnije biva zaprošena kako bi s potencijalnim suprugom otišla u Indiju baviti se misionarskim radom, no Janeino srce i um ne pristaju ni na takvu ponudu, koliko god ona plemenita bila. Ona shvaća da, za brak, njezina ljubav mora biti iskrena i moralno čista, čime postaje zaista snažna žena koja se bori za vlastita uvjerenja, zna čvrsto reći ne kada to i misli te ne dopušta kompromise, makar oni značili vječnu tugu zbog neostvarenih ljubavi.

Jane u međuvremenu saznaje da je naslijedila veliko bogatstvo te da potpuna financijska samostalnost više nije samo daleki san, što označava dodatni protofeministički plus za roman. Ne bi imalo smisla otkriti kraj, no dovoljno je reći da ova junakinja dobije svoj sretni završetak, i to moralno beskompromisno – čime ovaj roman dobiva dodatnu vrijednost i pokazuje da žena nikada ne mora birati između ljubavi i bilo čega drugoga što joj je važno: odsutstvo ljubavi ne čini je nepotpunom osobom; sretan završetak samo je šlag na torti ženskoga samoostvarenja.

Jedna od najslavnijih i najsnažnijih ljubavnih priča svih vremena, kojoj se čitatelji uvijek rado vraćaju, doživjela je i najviše filmskih ekranizacija, od kojih posebno preporučujemo verziju iz 2011. godine s Mijom Wasikowskom u glavnoj ulozi i s uzbudljivim i na trenutke jezivim situacijama uokvirenima najnježnijim ljubavnim trenutcima – za svaki tip publike ponešto. Nadamo se da smo vas ovime barem malo zaintrigirali da, unatoč velikome broju stranica, u ruke uzmete knjigu koja se čita u jednome dahu ili pogledate film, a ako ste to možda već učinili – da ponovite gradivo.