Sjećanje na pisca i filozofa koji je smatrao kako je sloboda najveće prokletstvo čovjeka
21. lipnja 1905. rođen je Jean-Paul Sartre koji se svojim naprednim i nekonvencionalnim idejama popeo na vrh intelektualne elite Francuske u 20. stoljeću.
21. lipnja 1905. rođen je Jean-Paul Sartre koji se svojim naprednim i nekonvencionalnim idejama popeo na vrh intelektualne elite Francuske u 20. stoljeću.
Jean-Paul Sartre, rođen na današnji dan, 21. lipnja 1905, francuski je filozof i pisac. Njegov široki opus književnog stvaralaštva sastoji se od romana, filozofskih spisa, drama, biografija i literarnih kritika. Pripadao je intelektualnoj eliti svojega vremena te bio vodeća figura u dvadesetostoljetnoj francuskoj filozofiji, egzistencijalizmu i marksizmu.
Njegova je prva velika fikcionalna publikacija roman Mučnina iz 1938. Ovo je jedno od piščevih najutjecajnijih djela za koje je 1964. bio nagrađen Nobelovom nagradom, iako ju je odbio tvrdeći kako pisac ne smije dopustiti da se pretvori u instituciju. Roman prati priču Antoinea Roquentina kojeg je Sartre velikim dijelom stvorio prema slici samoga sebe. Protagonist otuđen od obitelji i prijatelja poprima osjećaj odbojnosti prema svakodnevnim predmetima i situacijama koje zbog svoje sporednosti za suštinu čovjekove egzistencije počinju u njemu izazivati mučninu. Ovakav neuspjeh u pronalaženju smisla u svakodnevici poslužio je piscu kao demonstracija loše sreće i depresije kao posljedice buržoazijskog života.
Ovakvi stavovi i ideje podložile su Sartra kontroverziji jer je izazivao i preispitivao odgoj i životni stil visokoklasnog društva koje se oduvijek smatralo poželjnim. Prema njegovu mišljenju, najveće je prokletstvo čovjeka sloboda. Razlog je ovoga nedostatak naše esencije, odnosno svrhe u životu. Skovao je teoriju prema kojoj svaki objekt koji je čovjek stvorio ima svoju funkciju zbog koje je osmišljen. Zbog našeg neznanja o postojanju prije čovjeka, barem ne empirijski utvrđenog znanja te zbog nepoznavanja našeg kreatora (Sartre je bio kritičar kršćanstva) svrha našeg postojanja ostaje mutna ili, prema autorovim riječima, egzistencija prethodi esenciji. Ovu ideju najdetaljnije je razvio u svom filozofskom spisu Bitak i ništo. U njemu čovjeka opisuje kao ens causa sui, što u prijevodu znači biti uzrok samog sebe.
Iako se ovakvo poimanje čovjeka i svijeta može činiti pesimističnim, ljepota Sartreove filozofije nalazi se u značenju koje prepisuje umjetnosti. Prema njemu, najuzvišenija esencija čovjeka njegovo je stvaralaštvo. Ono nadoknađuje nedostatak biti našeg postojanja i služi kao most preko svih problema koje škola egzistencijalizma nastoji riješiti.
