Na današnji dan

Salkovo cjepivo otvorilo put eradikaciji dječje paralize

Prije 63 godine prvi put je upotrijebljeno cjepivo protiv poliomijelitisa koje je razvio doktor Jonas Salk. Cjepivo se pokazalo vrlo učinkovitim i sigurnim te je otada virus skoro eradiciran s lica Zemlje.

Ana Bura

22.2.2017.

Skupina osnovnoškolaca iz Pittsburgha, Pennsylvania, primila je 23. veljače 1954. godine prve injekcije cjepiva protiv poliomijelitisa odnosno dječje paralize. Cjepivo je razvio doktor Jonas Salk.

Poliomijelitis nije u to vrijeme bila najrasprostranjenija bolest na svijetu i nije bila vodeći uzrok smrtnosti, međutim bolest je vrlo zarazna i činilo se da ju je nemoguće zaustaviti. Poliomijelitis zahvaća živčane stanice, a ponekad i središnji živčani sustav te uništava mišiće, uzrokuje paralizu i dovodi do smrti. Od poliomijelitisa uglavnom obolijevaju djeca, ali moguće je da se zaraze i odrasli.

Najpoznatija žrtva poliomijelitisa koji je izbio 1921. godine u SAD-u bio je budući predsjednik Franklin Delano Roosevelt, koji je zbog toga ostao paraliziran od struka na dolje. Upravo je Roosevelt pomogao u osnivanju zaklade March of Dimes čiji je cilj bio naći lijek za poliomijelitis. Kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća, zaklada je zaposlila doktora Jonasa Salka, voditelja Laboratorija za istraživanje virusa u Pittsburghu. Salk je otkrio da postoje tri tipa virusa sa 125 različitih podvrsta. Uzgajao je virus te ga je deaktivirao formalinom i na taj način razvio cjepivo za sve vrste bez nuspojava.

Jonas Salk cijepi dijete, FOTO: Wikipedia

Odmah po otkriću cjepiva započela je masovna imunizacija te je cjepivo imalo vrlo visok postotak učinkovitosti. Međutim, cjepivo je u jednom trenutku uzrokovalo oko 200 slučajeva poliomijelitisa, za što je dokazano da se radilo o samo jednoj lošoj seriji cjepiva, ali da je cjepivo zapravo sigurno i učinkovito. Ova nesreća dovela je do poboljšanja standarda proizvodnje i do kolovoza 1955. godine oko četiri milijuna cjepiva je bilo potrošeno. Do 1959. godine oko 90 drugih zemalja je počelo koristiti Salkovo cjepivo.

Albert Sabin razvio je cjepivo s oslabljenim virusom, a ne deaktiviranim, te se moglo uzimati oralno. Počelo se koristiti 1962. godine te je postalo popularnije od Salkovog jer je bilo jeftinije i lakše za konzumiranje. Unatoč vrlo uspješnim cjepivima, jednom kad osoba oboli od poliomijelitisa, lijeka nema. Međutim, upotreba cjepiva gotovo je eliminirala poliomijelitis u SAD-u, dok je u svijetu broj slučajeva od oko 350 000 pao na otprilike 80 na godinu. WHO nastoji dobrom procijepljenošću eradicirati virus sa Zemlje, što se za desetljeće ili dva može i očekivati.