Rođendan velikana kojem je Bog dao 800 000 knjiga i tamu
Rodom iz Argentine, ali ipak više svjetski pisac, Jorge Luis Broges rođen je na današnji dan. Saznajte kako je tekao njegov životni put i pronađite nove prijedloge za svoju „to read“ listu.
Rodom iz Argentine, ali ipak više svjetski pisac, Jorge Luis Broges rođen je na današnji dan. Saznajte kako je tekao njegov životni put i pronađite nove prijedloge za svoju „to read“ listu.
Književnik Jorge Luis Borges rođen je na današnji dan, 24. kolovoza 1899., u Buenos Airesu. Pisac je kratkih priča, eseja i pjesama, ključna figura književnosti španjolskoga jezika, prevoditelj američkih autora, između ostalih i Edgara Allana Poea.
Iako je rođen u Argentini, ona kao da nikada i nije bila njegova prava domovina iz raznoraznih razloga. Odrastao je u dvojezičnoj (englesko-španjolskoj) obitelji u kojoj je odmalena usvajao ljubav prema pisanoj riječi. Otac mu je želio postati pisac, no taj san nikada nije ostvario. – Napisao je neke vrlo dobre sonete. – rekao je Jorge jednom prilikom o očevu daru za pisanje. Njegova je majka radila kao prevoditeljica. Tako je prevodila i poznate književnike kao što su Virginia Woolf i William Faulkner.
– Do 11. se godine Jorge školovao kod kuće, čitao je Shakespearea s 12. Bio je izuzetno dijete – s devet je godina preveo Wildeova Sretnog princa na španjolski, čak je i objavljen u lokalnim novinama, no njegovi su prijatelji bili uvjereni kako je priču preveo Jorgeov tata. – stoji na blogu Čitaj knjigu.
Koliko mu je izuzetna nadarenost donijela dobroga, toliko mu je i naštetila kad je počeo pohađati redovnu školu. Budući da je bio obrazovaniji od ostalih vršnjaka te je nosio debele naočale, a uz to, nije bio argentinski nacionalist kao ostali, već anarhist poput svojega oca, bio je česta meta maltretiranja.
Godine 1914., zbog gubitka vida, otac mu odlazi u prijevremenu mirovinu pa cijela obitelj seli u Europu. Neko su vrijeme živjeli u Parizu pa u Ženevi, gdje su Jorge i njegova sestra upisali College de Geneve. Učio je francuski s kojim je imao podosta problema, a naučio je njemački, latinski i grčki. S 18 godina upoznao je Mauricea Abramowicza s kojim je ostao prijatelj cijeli život. Na fakultetu je čitao simboliste, a čitajući Rimbauda, Verlainea i Mallarméa konačno je zavolio francuski. Također je volio Schopenhauera i Whitmana. Selidbom u Španjolsku počinje pisati na španjolskom jeziku i pridružuje se avangardnom pokretu – ultraistima. Ondje mu u časopisu Grecia izlazi pjesma Himna moru. Osim toga, radio je s ocem na knjizi o civilnom ratu 1870-ih.
Godine 1921. obitelj se vraća u Argentinu gdje je Jorge pomalo izgubljen. Argentina nije onakva kakvom ju je upamtio. Osim toga, Borges nema formalnog obrazovanja, kvalifikacija ni mnogo prijatelja. Ipak, započinje karijeru pišući pjesme i eseje koji izlaze po književnim časopisima, a pokreće i vlastite književne časopise (Prisma, Proa, Nosotros, Martín Fierro). U Buenos Airesu stvara književni krug Florida. Uskoro, godine 1923. izlazi njegova prva pjesnička zbirka Žudnja za Buenos Airesom. Radio je i kao suradnik u brojnim novinama. Idućih godina izlazi mu i 2. knjiga poezije Mjesec sučelice (1925.) i Bilježnice San Martín (1929.) te prozna djela Evaristo Carriego (1930.) i Rasprava (1932.). Godina 1940-ih izlaze mu najpoznatija i neka od najboljih djela – Izmišljaji (1944.) i El Aleph (1949.).
Stanje u Argentini 1946. za Borgesa i ljude poput njega postaje vrlo nepovoljno. Na vlast dolazi diktator Juan Perón. Jorge dobiva otkaz. Uz to, problemi s vidom sve su veći, što mu onemogućava pisanje. Unatoč svemu, sa šačicom ostalih pisaca pružao je književno-umjetnički otpor režimu te obnaša funkciju predsjednika Argentinskog društva pisaca, dok Perón radi sve što je u njegovoj moći na štetu Borgesa.
S novom, protuperonističkom vlašću, Borges postaje ravnatelj Nacionalne biblioteke. Nažalost u 55. godini života potpuno je oslijepio, a postavši ravnateljem knjižnice izjavio je: – Bog mi je dao 800 000 knjiga – i tamu. – Kako nikad nije naučio Brailleovo pismo, njegova je majka zapisivala njegove misli. Tako se njegovo stvaralaštvo ne prekida, baš naprotiv, okrenuo se novom smjeru koji prati njegov tok misli:
– U ogledima i pripovijetkama probleme postavlja i razrješava na razini intelektualne igre; događajnost u pripovijestima također je tek polazište za rješenja do kojih dolazi filozofiranjem. – piše na Hrvatskoj enciklopediji.
Izdaje Knjigu izmišljenih stvorenja (1967.), Brodijev izvještaj (1970.) i Knjigu od pijeska (1975.). godine 1973. na vlast se vraća Perón. Jorge daje ostavku na mjesto ravnatelja biblioteke, a od majčine smrti 1975. putuje po svijetu do kraja života. Umro je od raka jetre u Genevi 1986., a pokopan je na Cimetière des Rois.
Oxford mu je 1971. dao počasni doktorat, 1979. dobio je najveću španjolsku nagradu za književnost, Cervantes, a 1983. dobio je Legiju časti uz niz nagrada i priznanja kojima su ga osipali. Svojim je radom utjecao na svjetsku književnost 20. stoljeća, ali i u Hrvatskoj se 70-ih godina pojavio naraštaj prozaika, tzv. borgesovaca.
