Rođena jedna od najznačajnijih holivudskih glumica dvadesetog stoljeća

Od 1922. do 1941. je godine glumila u 28 filmova za koje je osvojila četiri nominacije za Oscara za najbolju glumicu te 1954. godine Oscara za svoje nezaboravne nastupe. Tijekom tridesetih je godina prošloga stoljeća bila jedna od najplaćenijih žena u Americi te je imala velik utjecaj na glumačku struku u cjelini, a Guinnes ju je 1954. godine proglasio najljepšom ženom ikada. Greta Lovisa Gustafson, ili, kako ju poznajemo, Greta Garbo, danas bi proslavila svoj 111. rođendan.

Poznata Šveđanka rođena je 1905. godine u Stockholmu u radničkoj obitelji. Život joj je u 14. godini preokrenula očeva smrt zbog koje je bila prisiljena napustiti školu te se zaposliti kao prodavačica u lokalnoj robnoj kući. Zahvaljujući uočljivoj ljepoti i karizmi, uskoro je postala model za šešire, a nedugo je nakon toga snimila i prvu od reklama koje su se potom počele nizati jedna za drugom te označile početak njezine filmske karijere. Redatelj Erik Arthur Petschler 1922. je godine uočio sposobnosti mlade glumice te joj dao ulogu u svojoj kratkoj komediji pod nazivom Peter the Tramp. Ohrabrena takvim razvojem događaja, Garbo se prijavila za punu stipendiju za glumačkoj akademiji koja je iznjedrila najbolje švedske glumce, te ju i osvojila.

U filmu Gosta Berling's Saga koji joj je donio prvu glavnu ulogu, FOTO: Wikipedia

Dobivši glavnu ulogu u klasiku Gosta Berling's Saga, napušta Akademiju 1924. godine Film je, osim velikog komercijalnog uspjeha, osvojio i filmske kritičare te je bilo jasno da se radi o glumici čija je veličina na samom početku karijere već zapisana u zvijezdama. U privatnom životu, kao i u ulogama snažnih karaktera koje je odigrala, Garbo je predstavljala novi potencijal žene u modernom svijetu, zbog čega ne čudi da su mnogi njezini filmovi u svoje vrijeme predstavljali popriličnu kontroverzu. Ulogom u filmu Anna Christie (1930) bila je jedna od rijetkih glumačkih zvijezda koje su uspješno prešle iz nijemih filmova u novo doba kinematografije.

Mata Hari, Kraljica Kristina, Ana Karenjina, Grand Hotel i Dama s kamelijama neki su od njezinih velikih melodramatskih naslova, a romantična joj je drama Camille donijela i nominaciju za Oscara. No, pravi je uspjeh postigla satirička komedija Ninočka (1939) koja se od njih potpuno razlikovala te joj donijela tri nominacije za Oscara. Sljedeći film, Žena s dva lica (1941), zbog kontroverzi nije postigao očekivani komercijalni uspjeh, a označio je i umirovljenje talentirane glumice. Iako se nakon završetka rata planirala vratiti glumi, shvatila je da to ne želi jer se svijet kakav je poznavala zauvijek promijenio.

U Ninočki s kolegom Melvynom Douglasom, FOTO: Wikipedia

Uz talent, koji mnoge filmske zvijezde preobrati u raskalašene neradnike, njezina je radna etika bila besprijekorna. Na setu bi se pojavljivala u točno 9 sati ujutro, po dogovoru, savršeno odjevena i potpuno pripremljena za scenu koju je trebala snimati. Sa seta bi odlazila u točno 6 sati popodne uz tajanstveni smiješak redatelju i upiranje prstom u sat, bez obzira na to je li scena mogla biti završena za nekoliko minuta. Bila je stroga prema sebi i vrlo posvećena ulogama, a nikada nije odlazila na velike svečane premijere, nego bi nekoliko dana kasnije, potpuno sama i maskirana velikim sunčanim naočalama, odlazila pogledati svoj rad u neku običnu kinodvoranu.

Znala je što želi od svojih uloga te bi, kada nešto ne bi išlo onako kako je ona smatrala najboljim, jednostavno izjavila da će se vratiti natrag u Švedsku, što bi producente toliko prestrašilo da bi joj prepustili spornu odluku. Njezini su setovi bili potpuno privatni i zatvoreni za javnost – ponekada čak ni producent nije smio prisustvovati snimanju njezinih važnih scena, a s njom bi u prostoriji ostale samo osobe koje su vodile kameru i brinule o rasvjeti.

– Kada ljudi promatraju snimanje, ja sam samo žena koja pravi grimase za kameru. To uništava iluziju. Ako sam sama, moje će lice učiniti ono što ne može u prisutnosti drugih. – jednom je prilikom izjavila kraljica filmskoga platna.

Mistična aura koja ju je okruživala nije bio samo dodatak ulogama fatalnih, nedostižnih i tajanstvenih žena koje je uspješno iznijela – to je bio dio njezina karaktera koji se očitovao i u privatnom životu. Osim na samom početku karijere, nije se odazivala na pozive za intervjue, nije potpisivala autograme ili odgovarala na pisma obožavatelja. O njezinu se privatnom životu nije mnogo znalo, no nakon završetka karijere nije živjela ni približno mirnim životom kako se mislilo: putovala je svijetom zajedno s brojnim bogatašima i zvijezdama.

U osamdesetim joj se godinama prošlog stoljeća zdravstveno stanje naglo pogoršalo. Zadnjih je godinu dana provela u krugu obitelji koja se brinula za nju. Umrla je mirnom smrću 1990. godine, a na samom je kraju izjavila da je imala fantastičan život. Upravo je tako i ostala zapamćena – kao diva filmskog platna, neponovljivog talenta i zadivljujućih nastupa.