Rođen virtuoz tankih živaca Hristo „El Pistolero” Stoičkov
Na današnji dan rođendan slavi Hristo Stoičkov, legenda bugarskoga nogometa, ekscentrični golgeter i virtuoz tankih živaca, dobitnik „Zlatne lopte” i polufinalist Svjetskoga prvenstva 1994. godine.
Na današnji dan rođendan slavi Hristo Stoičkov, legenda bugarskoga nogometa, ekscentrični golgeter i virtuoz tankih živaca, dobitnik „Zlatne lopte” i polufinalist Svjetskoga prvenstva 1994. godine.
Nogometne ikone rađaju se na različite načine. Neki su status stekli zahvaljujući vrhunskim obranama i velikoj karizmi, no da bi se dosegao taj status na Balkanu, potrebno je ipak nešto više. Bugarska nogometna povijest u tom smislu može se pohvaliti barem dvojicom legendi. Jedna od njih svakako je pokojni Trifon Ivanov, stoper koji je nogometnim sladokuscima ostao u sjećanju manje po svojim igračkim kvalitetama, a više po nesretnoj činjenici da će vam njegova fotografija među prvima iskočiti na Googleu ako u tražilicu upišete ugly Bulgarian. Druga, bugarski ofenzivac u Španjolskoj zapamćen pod nadimkom El Pistolero danas slavi 52. rođendan.
Na današnji dan, 8. veljače 1966. godine, u bugarskom gradu Plovdivu rođen je Hristo Stoičkov, napadač koji je u svojoj dvadesetdvogodišnjoj karijeri kao igrač nastupao za brojne europske i svjetske klubove, no najveći trag ostavio je igrajući za sofijski CSKA i katalonsku Barcelonu, postavši pritom trostrukim prvakom Bugarske te peterostrukim osvajačem prvenstva Španjolske.
FOTO: Flickr
U omladinskim kategorijama Stoičkovu nije trebalo dugo da svojim igrama privuče pažnju najvećih bugarskih klubova. Nakon što je sa samo 17 godina u 32 nastupa postigao 14 pogodaka za FK Hebros, njegove usluge brzo je osigurao sofijski CSKA. Prelaskom na veliku scenu Stoičkov je, uz velik talent, počeo pokazivati i poprilično osebujan karakter, zbog čega si je već u prvoj sezoni umalo okončao profesionalnu karijeru. Naime, u finalu Bugarskoga kupa 1985. godine sastali su se Levski i CSKA, ljuti sofijski rivali. Utakmica je bila prava ratnička, što je rezultiralo fizičkim obračunima na terenu i izvan njega. Četvorica igrača – među njima i Stoičkov – teren su zbog crvenih kartona napustila prije kraja utakmice, u kaosu koji je nakon toga uslijedio batine je dobio i glavni sudac, a neredi su se preselili i na tribine. Utakmica je ipak završena, Levski je slavio 2:1, no Komunistička partija Bugarske odlučila je drastično kazniti sve sudionike nereda. Oba kluba prisilno su promijenila ime, Levskomu je oduzet naslov prvaka Bugarske iz te sezone, a Stoičkov je dobio doživotnu suspenziju iz nogometa koja je, srećom, nakon žalbi ipak smanjena na jednogodišnju.
Iduće sezone Stoičkov je postao nezamjenjivim članom napadačkoga terceta Stoičkov – Kostadinov – Penev, a CSKA će na krilima njihovih golova osvojiti osam trofeja u naredne četiri godine U svojoj zadnjoj sezoni igrajući za CSKA postigao je 38 golova u 30 utakmica, što mu je donijelo nagradu Europske zlatne kopačke te transfer u Barcelonu. Budući da se povijest voli ponavljati, prva sezona u Španjolskoj opet mu je bila sve samo ne obična. Ovoga puta nije se potukao, već je u jednoj utakmici namjerno kopačkom nagazio suca, zbog čega je zaradio dvomjesečnu suspenziju. Ipak, ni to ga nije omelo da postane nezamjenjiv kotačić dream teama Johana Cruyffa te u paru s Brazilcem Romáriom donese Barceloni četiri uzastopna naslova prvaka Španjolske i naslov prvaka Europe, a sebi priskrbi status idola Barceloninih navijača, kao i Zlatnu loptu 1994. godine
FOTO: Facebook
Iste te godine s reprezentacijom Bugarske u SAD-u dolazi do polufinala Svjetskoga prvenstva. Nakon prvoga kola i pomalo šokantnoga poraza od Nigerije (3:0), Bugarska je preko Grčke i Argentine ipak došla do drugoga mjesta te prošla u drugi krug. Tamo su još uspjeli pobijediti Meksiko i Njemačku, ali ni šesti gol Stoičkova na natjecanju nije bio dovoljan da preskoče Italiju. Da stvar bude gora, ovaj najveći uspjeh bugarskoga nogometa završen je gorkim porazom u utakmici za broncu, gdje ih je Švedska deklasirala zabivši četiri pogotka u prvih 40 minuta utakmice. Da dominacija Barcelone u klupskom nogometu nije bila slučajna, pokazale su nagrade: sa šest golova Stoičkov je bio najbolji strijelac prvenstva, a najboljim igračem proglašen je njegov klupski suigrač Romário. Stoičkov je za reprezentaciju igrao punih 13 godina te pritom postigao 37 pogodaka u 83 nastupa.
U zenitu igračke karijere Stoičkov je odlučio vidjeti malo svijeta te je kratko vrijeme igrao u Saudijskoj Arabiji, Japanu i SAD-u. Prema službenim statistikama, za 22 godine karijere upisao je 454 službena nastupa i u njima zabio 223 pogotka, što znači da je u prosjeku zabijao svaku drugu utakmicu.
FOTO: Wikimedia
Nakon što je bio okončao igračku karijeru, ovaj zločesti dečko i nogometni virtuoz odlučio se okušati kao trener, a povijest se ponovila još jednom. Iako je tri godine bio izbornik Bugarske, taj period obilježili su mnogi loši rezultati te loš odnos izbornika i reprezentativaca, što je naposljetku dovelo do njegove ostavke. Okušao se i klupskom nogometu, no tamo je zabilježio još lošije rezultate. Zasad posljednji angažman imao je u ljeto 2013. godine, no ostavku na mjesto trenera CSKA iz Sofije podnio je nakon samo mjesec dana u klubu.
Iako mu u trenerskom poslu ruže dosad nisu procvjetale, u privatnom životu Stoičkov je zato sretno oženjen i ima dvije sada već odrasle kćeri. Osim njih, sinom smatra i jednoga peruanskoga dječaka što ga je još 2001. godine bio upoznao preko humanitarne agencije iz Barcelone. Dječak je nastavio živjeti u obiteljskom okruženju sa svojim roditeljima, a poznati Bugarin financijski pomaže njegovu obitelj kada i koliko mu okolnosti to dopuštaju.
Za kraj možete pogledati izabrane najbolje trenutke iz karijere bugarskoga majstora:
