Rođen Antun Nemčić, hrvatski književnik

Antun Nemčić Gostovinski rođen je 14. siječnja 1813. u mađarskom mjestu Edde. Djetinstvo je proveo u Koprivnici i Ludbregu. Školovao se u Varaždinu, a potom u Zagrebu, gdje je studirao pravo i filozofiju. Bio je bilježnik Križevačke županije i sudac u Novom Marofu.

Rano se pridružio ilirskom pokretu, a u krugu iliraca prijateljevao je s Tomom Blažekom i Ljudevitom Gajem. U književni svijet ušao je poezijom, ne razlikujući se po tome od svojih suvremenika. Po stilu je romantičar, a pjesništvo mu se može okarakterizirati kao budničarsko i domoljubno.

Najznačajnije je Nemčićevo djelo putopisna zbirka „Putositnice", središnje prozno djelo hrvatskog romantizma i jedina knjiga objavljena za njegova života (1845. godine). Govori o piščevu doživljaju s putovanja od Ludbrega do sjeverne Italije.

„Putositnice" nisu neka vrsta nadomjeska današnje novinske reportaže. To je proza koja je ostvarila i svojevrsni autentični narativni izraz, nezavisan od samog sadržaja izvještavanja. U djelu nas ne zaokupljaju samo događaji, nego i način na koji su oni zabilježeni.

Putovanje, kazuje sam Nemčić, može se prispodobiti s polaskom zbirke od slika. Kao što čovjek u njoj mnogo puta uz raskričane slike hladno prolazi, dočim se k manje raskalašenomu gdjekojemu tvoru i nehotice natrag vraća, tako i putnik često pokraj raznih prizora stupa bez da mu se ovi u pameti ustanove, dočim možebiti manje znatna pojavljenja u sudjelovanju raznih okolnosti dušu mu zanesu. Što drugi možebiti ni napomenuo ne bi, to mi i nehotice iz uspomena u pero dolazi.

Umro je 5. rujna 1849. od kolere u Križevcima. godine 1851. njegov prijatelj Mirko Bogović izdaje „Pjesme Antuna Nemčića". Ostavio nam je i komediju „Kvas bez kruha, ili tko će biti veliki sudac" te nedovršeni roman „Udes ljudski". Sačuvana je njegova kuća u Koprivnici sa spomen-pločom, a u selu Starigrad kraj Koprivnice obilježena je i klijet gdje su u vinogradu nastale „Putositnice". Njegovo ime nosi jedna koprivnička osnovna škola.