Prisjetimo se zašto Crveni križ opisujemo rečenicom „Tutti fratelli”
Nedaleko od Solferina Dunant je, prema izvorima, povikao da smo svi braća. Što je to za njega značilo i kakve veze ima s Crvenim križem, saznajte na Dan obilježavanja ove humanitarne organizacije.
Nedaleko od Solferina Dunant je, prema izvorima, povikao da smo svi braća. Što je to za njega značilo i kakve veze ima s Crvenim križem, saznajte na Dan obilježavanja ove humanitarne organizacije.
Na današnji dan, 8. svibnja, obilježava se Svjetski dan Crvenog križa. Riječ je o međunarodnoj organizaciji sa sjedištem u Ženevi koju je utemeljio Švicarac Jean Henry Dunant.
Uloga je Crvenog križa pomaganje razvoja humanitarnih djelatnosti u društvu, pomaganje žrtvama prirodnih katastrofa (poput poplava, potresa, požara) i zbrinjavanje izbjeglica izvan područja sukoba, a radi i na edukaciji ljudi o sebi kao humanitarnoj organizaciji.
Počeci organizacije
Nedaleko od Solferina, malenog mjesta na sjeveru Italije, davnog 24. lipnja 1859. sukobile su se austrijske vojne jedinice sa savezničkom vojskom Francuske i Italije. Bitka je trajala 15 sati, a za sobom je ostavila 40 000 ranjenih vojnika na bojnom polju. Nekolicina liječnika, koji su se ondje zatekli, trudila se pružiti pomoć ranjenima kojih je bilo sve više i više. U blizini bojnog polja zatekao se mladi trgovac iz Ženeve koji je, vođen snažnim nagonom da pomogne vojnicima, odmah pružio ranjenicima odgovarajuću skrb. No, vidjevši veliki broj ranjenih vojnika oko sebe, ubrzo je shvatio da je nemoćan ako je sam. Tada je spontano počeo tražiti svoje prve volontere među civilnim stanovništvom Solferina.
Neki izvori pišu i svjedoče da je tom prigodom Dunant povikao Tutti fratelli, odnosno Svi smo braća! Ranjenici su udruženim humanitarnim snagama odvedeni daleko od bojišnice (u kuće mještana i crkve) gdje im je pružena pomoć. Tijekom cijelog sukoba Henry i njegovi volonteri neumorno su pomagali i liječili vojnike. Međutim, Dunant je uvidio da nisu u potpunosti mogli pružiti odgovarajuću pomoć jer im je nedostajalo medicinskog znanja.
Tri godine nakon ratnih događanja Henry Dunant počinje pisati knjigu Sjećanje na Solferino u kojoj jasno iznosi svoje humane ideje i zalaganje za potpisivanje međunarodne konvencije kojom će biti osigurana zaštita žrtvama rata. Također, pomoću konvencije osnovat će se društva za spas ranjenika koja će biti temeljena na načelu nepristranosti, bez obzira na rasu, vjeru i nacionalnost.
Dunant uskoro objavljuje svoju knjigu, i to u 400 primjeraka, te ju šalje svojim prijateljima i tadašnjim uglednicima. General Guillaume-Henry Dufour i pravnik Gustave Moynier bili su oduševljeni idejama i konceptom, pa stupaju u kontakt s njime. 1863. godine osniva se odbor na čelu s Moynierom te generalom Dufourom, ratnim kirurgom Louisom Appiom i liječnikom Theodorom Maunoirom. Ubrzo nakon osnivanja odbora, petorica uglednika počinje širiti ove ideje u svijetu te 26. listopada 1963. otvaraju konferenciju koja je okupila 36 predstavnika iz 16 zemalja. Nakon konferencije, skup zemalja (na čelu s Duforuom, Moynierom, Appiom i Maunoirom) izražava jednu od tri temeljne želje – stvaranje jednog nacionalnog odbora za pomoć ranjenicima u svakoj od tih 16 zemalja, a kao uvjet zahtijevaju da sanitetske službe, dobrovoljci i ranjenici budu zaštićeni, odnosno proglašeni neutralnima ili nepovredivima.
Sedam temeljnih načela organizacije:
- Humanost
- Nepristranost
- Neovisnost
- Neutralnost
- Dobrovoljnost
- Jedinstvo
- Univerzalnost.
