Prisjećamo se znanstvenice koja je život posvetila planinskim gorilama

Ruanda, država središnje Afrike, bogata šumskim planinama i tropskim vegetacijskim pokrovom dom je jedne od najugroženijih životinjskih vrsta na svijetu – planinskih gorila. Iako se stanje zadnjih par desetljeća uvelike poboljšava, zahvaljujući istraživanjima i pokrenutim fondacijama, u cijelom ih svijetu brojimo svega nešto više od tisuću. Očuvanju njihove populacije pridonijela je zoologinja, primatologinja i ustrajna konzervatorica Dian Fossey, rođena na današnji dan u San Franciscu 1935. godine. Svoj je život posvetila njihovom izučavanju i štiteći ih od krivolova, no kako se našla u Africi i tamo ostala odlučila ostati?

Fakultetsko obrazovanje započela je na Marion Junior Collegeu, samo da bi se zbog velike povezanosti koju je osjećala prema životinjama prebacila na studij Veterine u Kaliforniju i diplomirala kao radni terapeut. Radila je s oboljelom djecom u Kentuckyju, oboljelima od tuberkuloze i djecom s posebnim potrebama kada joj se javlja želja da posjeti Afriku. Godine 1963. posjećuje Keniju, Zimbabve, Kongo i Tanzaniju u kojoj prvi put dolazi u kontakt s gorilama. Tada je upoznala britanskog paleoantropologa i arheologa Louisa Leakeyja. Nakon završenog putovanja, vratila se u dječju bolnicu Kosair, a u isto je vrijeme objavljivala članke i fotografije sa svojeg putovanja.

Godine 1966. Leakeyjevo predavanje o važnosti zaštite planinskih gorila ohrabrilo ju je da ode na terenski projekt njihova proučavanja u Africi. On joj je rekao da mora odstraniti slijepo crijevo prije odlaska ondje, a kasnije je saznala da je time htio potvrditi njezinu odlučnost o odlasku. Nakon prikupljenih financija za istraživanje, učenja svahili jezika te terenskih studija Georgea Schallera, koji već pedesetih upozorava na ugroženost te vrste i donosi priručnike za njihovo daljnje proučavanje, odlazi u Zairo, današnji Kongo – uz pomoć kolega koji su već tamo bili, regrutirala je pomoć i započela svoje dugogodišnje istraživanje. Senwekwe je bio najbolji pomoćnik i tragač te je uz njega identificirala tri skupine gorila uz padine planine Mikeno.

Životinje je promatrala iz daljine, postupno je stekla njihovo povjerenje oponašajući ih i počela ih je identificirati po otiscima njihovih noseva. Vodila je bilješke o ponašanju svih skupina i svojim svakodnevnim posjetima. Zbog pobune i stalnih sukoba u provinciji u kojoj se nalazila, odlazi iz Konga na ruandsku stranu Virungasa, planinu i nacionalni park u čijim je šumama bila smještena u kolibi i vodila svoja terenska istraživanja. Godine 1967. otvara Karisoke istraživački centar, a svjetsku pažnju zadobiva 1968. kada joj National Geographic šalje fotografa Boba Campbella čije su fotografije promijenile dotadašnju percepciju gorila kao opasnih životinja.

Posebnu vezu stvorila je s gorilom Digit kojoj je nadjenula ime po oštećenom prstu na desnoj ruci. Digita i njegovu skupinu napali su krivolovci i usmrtili ga. Dian Fossey osniva tada The Digit Fond za novčane donacije i ostvarivanje inicijative očuvanja gorila. Osamdesetih se godina vraća u SAD i objavljuje knjigu Gorillas in the mist.

Godine 1985. ubijena je u svojoj kabini u Ruandi mačetom netom prije svog 54. rođendana. Pokopana je u blizini Digita, a njegov je fond preimenovan u Dian Fossey Gorilla Fund International. Njezino ubojstvo do danas ostaje misterij.

U dramskom filmu naziva kao i njezina knjiga Gorillas in the mist portretira ju Sigourney Weaver, a njezin rad nastavljaju brojni znanstvenici i poznate osobe kao Ellen Degeneres koja je osnovala svoju fondaciju u Ruandi i aktivno pomaže toj ugroženoj vrsti. Pokazatelji su to utjecaja njezina istraživanja planinskih gorila koje, osim što odgovara na brojna pitanja o njihovom ponašanju, interakcijama te čak migracijama iz jedne skupinu u drugu, ističe njihovu ugroženost i važnost njihove zaštite.