Prisjećamo se prvog zatvorskog nastupa Johnnyja Casha
Na današnji dan, 1. siječnja 1957, održan je prvi od mnogobrojnih koncerata Johnnya Casha u američkim kaznionicama.
Na današnji dan, 1. siječnja 1957, održan je prvi od mnogobrojnih koncerata Johnnya Casha u američkim kaznionicama.
Legendarni Johnny Cash prava je ikona country glazbe, a njegov utjecaj proširio se i znatno dalje. Gubitak brata u vrlo mladoj dobi obilježio je ostatak njegovog života, a javno se borio s ovisnošću o alkoholu i drogama što je zacementiralo njegov imidž „lošeg dečka“ i odmetnika.
No, mnogi ne znaju kako je Čovjek u crnom bio neumoran borac za reformu kriminalno-pravosudnog i zatvorskog sustava. Iako nikada nije bio u zatvoru, osim nekoliko noći u ćelijama za otrežnjenje, osjećao je duboku povezanost sa zatvorenicima i borio se za poboljšanje uvjeta u kojima izdržavaju svoje kazne. Dio njegove kampanje bili su i legendarni koncerti koje je održao u zloglasnim kaznionicama Folsom i San Quentin, a koji su zabilježeni na audiovrpcama i kasnije izdani kao iznimno uspješni albumi.
Prvi od mnogih zatvorskih koncerata koje je Cash održao dogodio se upravo na današnji dan, 1. siječnja 1957, u državnoj kaznionici Huntsville u Teksasu. Tijekom idućih tridesetak godina slijedili su nastupi u mnogim drugim zatvorima. Na jednom od tih nastupa, godinu dana kasnije u San Quentinu, bio je i Merle Haggard, tada samo dvadesetogodišnjak na odsluženju kazne. Upravo taj nastup inspirirao ga je za bavljenje glazbom i postavio na put koji će i njega odvesti do statusa istinske country ikone.
Cashevi zatvorski koncerti doveli su i do njegovog svjedočenja pred američkim Senatom 1972. godine gdje je ispričao neke od najužasnijih priča koje je čuo na nastupima. Također, žestoko se založio za odvajanje zatvorenika koji su osuđeni prvi put i recidivista, protiv zatvaranja ljudi zbog lakših zločina te naglasio važnost rehabilitacije i pripremanja zatvorenika za stvaran život nakon puštanja na slobodu. Svoj je glas i slavu iskoristio za zagovaranje ljudskih prava onih koje je društvo odbacilo i čvrsto je vjerovao kako i otpadnici zaslužuju drugu šansu za normalan život.
