Preminuo kazališni, radijski i filmski genije – Orson Welles
– We're born alone, we live alone, we die alone. Only through our love and friendship can we create the illusion for the moment that we're not alone. – Orson Welles.
– We're born alone, we live alone, we die alone. Only through our love and friendship can we create the illusion for the moment that we're not alone. – Orson Welles.
Današnji dan, prije trideset i jednu godinu, zasigurno je rastužio brojne ljubitelje kazališne i filmske umjetnosti. Naime, 10. listopada 1985. godine od srčanog je udara preminuo glumac i redatelj Orson Welles, pionir radija i televizije. Samo nekoliko sati prije smrti dao je svoj posljednji intervju u The Merv Griffin Showu.
Welles se od malih nogu, uz majku, počeo zanimati za umjetnost, a ljubav prema kazalištu otkrio je kada je pohađao školu Todd School u Woodstocku. Zato odlazi u Dublin, gdje osvaja publiku produkcijom komada Jew Süss u kazalištu Gate. S devetnaest godina na Broadwayu je glumački debitirao ulogom Tibalta u tragediji Romeo i Julija. Tim nastupom privukao je pažnju redatelja Johna Housemena, koji mu je odlučio dati ulogu u svom Federalnom kazališnom projektu (Federal Theatre Project). U ranim dvadesetima, 1937. godine, Welles je režirao crnog Macbetha, što je postalo povijesnim događajem za afroameričko kazalište. Partnerstvo na Federalnom kazališnom projektu pokazalo se vrlo važnim za obojicu. Uskoro su formirali Mercury Theatre. Prvi zajednički projekt bila je adaptacija Julija Cezara. Komad je doživio velik uspjeh, a posebno je zanimljiv zato što je postavljen u tadašnje suvremeno okruženje fašističke Italije.
Nešto kasnije, Mercury se preselio na radio te je započeo s produciranjem tjednog programa – The Mercury Theatre on the Air – CBS, koji je trajao od 1938. do 1940. te kroz 1946. godinu. Najveći projekt bio je Rat svjetova (War of Worlds) autora H. G. Wellesa, koji se emitirao 30. listopada 1938. godine Program je simulirao prijenos vijesti o invaziji vanzemaljaca na New Yersey. Welles je, kao narator, u detalje opisivao invaziju, a uključio je i izjave očevidaca, što je u konačnici zvučalo toliko realistično da su slušatelji povjerovali da je stvarno. Zavladala je panika, a kad su otkrili da su u zabludi, ogorčenje. Bez obzira na to ili možda baš i zbog toga, Welles je talentom fascinirao Hollywood te su ga počeli smatrati genijem.
Godine 1940. potpisao je ugovor s RKO-om na 225 000 dolara, prema kojem je trebao režirati dva filma. Ugovor mu je dopuštao kreativnost i potpunu kontrolu nad sadržajem. Osim toga, bio je to najunosniji posao ikad napravljen s još nedokazanim redateljem. Welles je pokušao adaptirati Srce tame (Heart of Darkness) Josepha Conrada, ali ga je prekinuo i odlučio se za Građanina Kanea (Citizen Kane), koji je postao njegov režiserski debi 1941. godine, što se pokazalo najboljom mogućom odlukom koju je mogao donijeti. Film je napravljen po uzoru na život i djelo medijskog magnata Williama Randolpha Hearsta. Priča je to o novinaru Charlesu Fosteru Kaneu, kojega glumi Welles, a prati njegov uspon prema moći. Hearst nije bio oduševljen pa je odbio spomenuti film u svojim novinama, a potrudio se i pri stvaranju negativnih kritika na film. Unatoč tome, film je prepoznat kao revolucionarno umjetničko djelo. Naime, Welles je koristio neke nove, dotad nekorištene tehnike kao što je uporaba dubokog fokusa, niskog kuta snimanja te pričanja priče iz više kutova gledišta. Građanin Kane dobio je devet nominacija za Oscara te osvojio jednog, i to za najbolji scenarij. Smatra se jednim od najboljih i najutjecajnijih filmova ikad snimljenih.
Budući da je ugovorom dogovoreno snimanje dvaju filmova, Welles se odmah bacio na posao oko novoga filma. Bio je to Veličanstveni Ambersonovi (The Magnificent Ambersons) 1942. godine – jednostavniji projekt nego Kane, kojeg se Welles odrekao. Naime, pretkraj snimanja Welles je otputovao u Rio de Janeiro snimiti dokumentarac. Kad se vratio, otkrio je da je RKO napravio kraj film po svome, zbog čega je Welles pobijesnio i odrekao ga se.
– Movie directing is a perfect refuge for the mediocre. – Orson Welles
Kasnije je još nekoliko godina proveo u Hollywoodu, gdje je glumio u adaptaciji filma Jane Eyre te režirao Stranca (The Stranger) i Machbetha. Potom napušta Hollywood. Glumi u filmu Treći čovjek (The Third Man), režira Othella i Mr. Arkadina (Mr. Arkadin). Po povratku u Hollywood režira Dodir zla (Touch of Evil) i adaptira Kafkin Proces (The Trial, 1962.).
Posljednjih desetak godina života pojačali su mu se problemi s zdravljem. Imao je problema s pretilošću. Ipak ih je proveo radno. Radio je na brojnim projektima. godine 1975. dobio je nagradu za životno djelo Američkog filmskog instituta, a 1985. dobiva najveće priznanje – The Directors Guild of America's D.W. Griffith Award.
