Praznik rada
Na današnji dan obilježava se međunarodni Praznik rada u spomen na na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. Tad je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Na današnji dan obilježava se međunarodni Praznik rada u spomen na na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. Tad je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Na današnji dan obilježava se međunarodni Praznik rada u spomen na na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886.
Tad je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Cijelo 19. stoljeće obilježeno je izrabljivanjem radnika koji su radili u nehumanim uvjetima, za malu nadnicu do čak 18 sati dnevno. Uz to, rad su često obavljala i djeca. Stoga je dana, 1. svibnja 1886. godine u Chicagu organiziran veliki prosvjed radnika gdje ih je prosvjedovalo oko 40.000. Isticali su zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud.
Na prvom kongresu Druge internacionale 1889. je odlučeno da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi u spomen na krvoproliće u Chicagu. Sljedeće godine taj datum je postao Međunarodni dan opće solidarnosti radništva.
Borba za prava radnika nije jenjavala, a u sljedećih nekoliko godina je u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i komunikacijom s poslodavcima, zabilježen značajan uspjeh. Time su smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama nije još dugo vremena došlo do značajnih uspjeha u borbi radnika jer su radničke pokrete nadzirale boljševičke odnosno komunističke partije. One su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su zapravo radnici još više bili izrabljivani nego u zapadnim zemljama. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama.
S vremenom su i proslave blagdana rada pretvorene u velebne državne priredbe i mimohode kojima je svijetu trebalo pokazati kako radnička klasa daje punu potporu državno-partijskim birokratiziranim strukturama. Težnje za promjenom i boljim socijalnim statusom suzbijane su državnom prisilom pa čak i tenkovima. Potpunu degradaciju blagdan rada doživio je uključenjem vojnih parada u proslave čime se i u toj prigodi izražavala moć socijalističke države dok su radničke povorke služile kao dekoracija režimu. Unatoč svemu, 1. svibnja ostaje i danas svijetla tradicija međunarodnog radništva.
U Republici Hrvatskoj prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima izglasovanom u Saboru u travnju 1996. službeni naziv ovoga praznika bio je Blagdan rada. Izmjenama i dopunama spomenutog zakona, 2. studenog 2001. službeni naziv izmijenjen je u Praznik rada.
