Poganski običaj ili kršćanski blagdan? Legenda o Svetom Valentinu je i dandanas prava enigma

U većini svjetskih zemalja 14. veljače obilježava se Valentinovo, u narodu poznato i kao Dan zaljubljenih. Prema povijesnim zapisima, proslava Valentinova započela je još u 15. stoljeću, a potpuna popularizacija dogodila se dolaskom američke pop kulture.

Povijesno gledano, postoji kršćansko porijeklo Valentinova, no ono je vrlo često u direktnoj vezi s rimskim poganskim običajima, pa samo porijeklo ovog dana nije jasno definirano. 

Sve verzije priča vezuju se uz Svetog Valentina, prema nekim izvorima, prvog biskupa na području talijanskog grada Ternija. Valentin je navodno zaređen 197. godine, a u to vrijeme imao je tek 22 godine. Povijesni izvori uglavnom tu staju i spominje se tek Valentinova mučenička smrt koja se dogodila 270. godine. 

Na engleskim govornim područjima izostaje predaja o biskupu Valentinu. Navodi se kako je Valentin djelovao u vrijeme vladavine cara Klaudija Gotskog koji je svojim vojnicima zabranjivao ženidbu. Car je smatrao kako bi se oženjeni vojnici borili manje srčano zbog toga što ih kod kuće čeka obitelj. Svi svećenici odlučili su poštovati odluku, no ne i Valentin koji se oglušio na naredbe. Počeo je potajno vjenčavati parove, a to ga je koštalo života, te je javno pogubljen 14. veljače.

Što se tiče Hrvatske, proslava Valentinova vezuje se uglavnom uz utjecaj američke moderne kulture. No, postoje zapisi da su stari Međimurci i ranije obilježavali dan sv. Valentina. Smatrali su se na taj dan ftičeki ženiju (ptice žene), pa su u dvorištima djeci ostavljali peciva u obliku ptica.