Početak nacizma u Njemačkoj
U partijskom programu Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke donesenom na današnji dan, 24. veljače 1920. godine, nastaje nacizam.
U partijskom programu Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke donesenom na današnji dan, 24. veljače 1920. godine, nastaje nacizam.
Nacionalsocijalizam ili kraće nacizam, politička je ideologija nastala u njemačkoj političkoj partiji, nazvanoj Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei) i njezinom partijskom programu donesenom na današnji dan, 24. veljače 1920. godine. Kao državna ideologija, nacizam se u Njemačkoj održao od dolaska partije na vlast 1933. i osnivanjem Trećeg Reicha, totalitarne države na čijem je čelu bio njen vođa, diktator Adolf Hitler, do vojnog poraza njemačke vojske 1945, kada je nacizam zakonom zabranjen.
Nacistička je stranka proizašla iz Njemačke radničke stranke, a osnovana je u Münchenu 5. siječnja 1919. godine, od više manjih političkih skupina. Hitler se već u početku pridružio partiji, koja je tada brojila oko 60 članova i ubrzo je postao njezin vođa. Kao 55. član stranke, zaveden je pod brojem 555, kako bi se prikazalo da stranka broji puno više članova no što ih u stvarnosti ima. Na prvom masovnom sastanku 24. veljače 1920. Hitler je pročitao stranački program, koji se sastojao od 25 točaka. Pritom su dvije teme činile okosnicu cijelog programa: njemački poraz u Prvom svjetskom ratu i nacionalizam. Među ostalima točkama ističu se neke od najvažnijih: Njemačka ima pravo teritorijalno se širiti na štetu drugih država, Njemačka ima pravo anektirati sve teritorije sa njemačkim stanovništvom u drugim državama, pravo na njemačko državljanstvo imaju samo etnički Nijemci, Židovima se oduzima civilno pravo, ukidanje parlamentarne demokracije i uvođenje nordijskog principa vladanja, poništenje odredaba Versailleskog mira koje idu na štetu Njemačke.
Socijalizam iz partijskog naslova razmatrao se ne kao klasični lijevi socijalizam, već kao desno orijentirana ideologija ili „nacionalni solidaritet“, odnosno nacionalno jedinstvo potrebno za rješavanje nekih viših ciljeva. Prema Hitlerovoj definiciji, socijalizam je ideologija koja ima za najviši cilj dobro svoga naroda. Nacionalsocijalistička ideologija teži uništenju dviju protivnih ideologija: komunizma i demokracije te najavljuje rasnu čistoću njemačkog naroda pa se vrši progon Židova i Roma. Stoga, unatoč svom nazivu, nacionalsocijalistička stranka djeluje kao ekstremna desnica.
Vrlo se brzo Hitler proglasio vođom, uzevrši titulu Führer, donoseći sam sve odluke vezane uz stranku. Uz uvjerenje da se ostvarenje partijskih ciljeva može postići samo nasiljem, stranka je 1921. osnovala Sturmabteilungen, skraćeno SA, jurišne trupe poznate i pod nazivom Smeđekošuljaši, radi boje svojih odora. SA je zapravo bila stranačka policija, koja je imala zadatak osiguravati sastanke stranke, napadati demokrate, socijaliste i komuniste te proganjati Židove. Za stranački znak prihvaćena je svastika ili Hakenkreuz, kukasti križ, kao znak arijske rase, zamjenivši križ na njemačkoj zastavi. Izabrana je crvena zastava s bijelim poljem u sredini na kojemu je crna svastika. Na vrhu svastike, okružene vijencem hrastova lišća, stajao je još jedan tradicionalni simbol, njemački orao.
U svojoj knjizi "Mein Kampf" ("Moja borba") iz 1925, Hitler je predstavio svoj nacistički program, predstavivši svijet kao rasnu borbu za prevlast, u kojoj je arijevska rasa superiorna drugim. Knjiga je postala priručnik njemačkim nacistima, koji su se tijekom Drugog svjetskog rata okrenuli rasnom čišćenju i sistematskom ubijanju nearijevaca. Knjiga je napisana za vrijeme Hitlerova boravka u zatvoru, nakon neuspjelog puča 1924, kada je Hitler pomoću svoje stranke pokušao srušiti dotadašnju legalnu vladu. Stranka je kratko bila zabranjena.
Nakon izlaska iz zatvora, Hitler je ponovno aktivan, a stranka se sve više širi. U tom razdoblju osniva se još jedno stranačko tijelo, kao Hitlerova osobna straža sa zapovjednikom Heinrichom Himmlerom na čelu. SS (SchutzStaffel) ili Zaštitni odjel iz male paravojne jedinice tijekom vremena izrastao je u veliku organizaciju koja je brojala milijune pripadnika. U to vrijeme nastao je i poznati Hitlerov pozdrav, ispružena ruka, koju je Hitler preuzeo od Benita Mussolinija, talijanskog fašističkog vođe, kao i izraz Heil Hitler, koji su postali obilježje stranke.
Još se jedna organizacija veže u Nacističku stranku. To je Hitlerova mladež, organizacija koja okuplja njemačke mladiće u dobi od 14 do 18 godina, sve buduće članove stranke.
U sljedećem šestogodišnjem razdoblju, rastu snaga i moć kako stranke, tako i njemačke države. Uskoro SA postaje glavni problem stranke, izaziva nerede u državi, progoni Židove i komuniste. Pobojavši se državnog udara, u lipnju 1934. Hitler uz pomoć SS-a i Gestapa naređuje udar na SA, u kojemu je ubijen njihov vođa Röhm i 700 drugih pripadnika SA-a. Ovaj je napad poznat kao Noć dugih noževa, čime je slomljena moć SA-a, a povećana moć SS-a. Napadi na Židove ne prestaju, ukida im se njemačko državljanstvo, zabranjuje im se sklapanje mješovitih brakova. U Kristalnoj noći, u studenom 1938, ubijeno je 100 Židova, 30.000 je uhapšeno i odvedeno u koncentracijske logore, njihovi su domovi opljačkani i spaljeni, sinagoge srušene.
1939. napadom Njemačke na Poljsku započinje Drugi svjetski rat. Hitler se sam proglašava ministrom obrane, a brojni generali postaju fanatični nacisti. Tijekom tog ratnog razdoblja, sve do svibnja 1945, organizirano je više atentata na Hitlera, ali su svi bili neuspješni i neslavno su završili. Pred samo proglašenje kraja rata, mnogi su pripadnici nacističke stranke pobjegli ili su izvršili samoubojstvo. Neki su se, spalivši svoje nacističke iskaznice, pokušali uklopiti u poslijeratno njemačko društvo. Američke su okupacijske vlasti zabranile nacističku stranku i tako je nacistički pokret, koji je na vrhuncu moći brojio preko milijun aktivnih članova stranke, polako izumro.
