Prije 32 godine pogubljen je jedan od najvećih kriminalaca 20. stoljeća

Serijski ubojica i silovatelj, odgovoran za smrt minimalno više od trideset žena diljem Amerike, pogubljen je 24. siječnja 1989. godine na električnoj stolici. Riječ je o Tedu Bundyju, poznatom kriminalcu prema čijoj je životnoj priči nastalo mnogo filmova i knjiga. Rođen je u studenom 1946. godine u Vermontu, izrastao je u pametnog, inteligentnog i šarmantnog mladića koji je imao dobre ocjene, ali zbog svoje sramežljive naravi nikada se nije slagao s kolegama iz razreda. Živio je sa svojom majkom Louise i očuhom Johnniejem Bundyjem od kojeg je preuzeo prezime nakon što se par vjenčao, a obitelj preselila u Washington. 

U tinejdžerskim godinama Bundy je počeo pokazivati znakove neobičnog ponašanja. Kako je sam naveo u jednom od intervjua, često je lutao ulicama u potrazi za otvorenim prozorima kako bi gledao u tuđe kuće i špijunirao žene. 1972. godine, s navršenih 26 godina, završio je fakultet i dobio diplomu iz psihologije. Za vrijeme studiranja bio je u ljubavnoj vezi s jednom bogatom i uglednom djevojkom iz Kalifornije, a njihov prekid potpuno ga je uništio. Mnogi tvrde kako je upravo ta djevojka bila motivacija za odabir njegovih budućih žrtava: studentica s dugom i tamnom kosom. Školovanje je nastavio u Pravnoj školi na Sveučilištu Puget Sound, a zatim se prebacio na Sveučilište Utah. S obzirom na to da je to bilo 1974. godine, kada je počeo sa zločinima, svoju diplomu iz prava nikada nije dobio.

Zahvaljujući svom obrazovanju u području psihologije, Ted Bundy znao je kako manipulirati žrtvama. Najčešće ih je nalazio u blizini svoga doma, gdje bi trenutno živio, a privlačio ih je lažnim invaliditetom, noseći ruku ili nogu u gipsu ili hodajući na štakama. Ponekad bi se pretvarao da je policajac ili vatrogasac kako bi lakše stekao povjerenje djevojaka. To je učinio s Carol DaRonch, jednom od rijetkih žrtava koja je uspjela pobjeći i spasiti se. Bio je vrlo šarmantan i ljubazan te tražio pomoć mladih studentica u nošenju knjiga, vađenju stvari iz auta i slično. Kada bi pristale pomoći, udario bi ih, imobilizirao lisicama i natjerao u svoj auto. Tako je silovao i ubio mnogo žena. Imao je vrlo uvrnuti odnos s njima, tukao bi ih, mučio, davio, silovao i osakatio nakon smrti, a ponekad bi i spavao s njihovim usmrćenim tijelima. 

Kako se broj žrtava povećavao, mnogi su svjedoci prijavili Bundyja kao potencijalnog ubojicu, ali zbog spretnosti u prikrivanju svojih tragova, policija nije imala dovoljno dokaza za njegovo privođenje. 1975. godine konačno je uhićen nakon što je pokušao pobjeći policijskom autu. U autu je pronađen sumnjiv alat –željezna poluga, maska za lice, uže i lisice, ali, osim toga, ništa ga nije povezivalo sa smrću žrtava. Pušten je na slobodu, no ne zadugo. Uskoro je uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od jedne do 15 godina zbog otmice Carol DaRonch koja ga je prijavila policiji.

Međutim, njegov boravak u zatvoru nije potrajao. Već 1977. uspio je dva puta pobjeći iz zatvora. Prvog puta, s obzirom na to da je branio samog sebe na sudu, dopušten mu je ulazak u sudsku knjižnicu, gdje je pobjegao kroz prozor, a pronađen je tek osam dana kasnije. Drugi puta pobjegao je kroz rupu koju je iskopao u zatvorskoj ćeliji i uhićen je tek sljedeće godine nakon napada na četiri studentice, od kojih je dvije ubio, te za otmicu i smrt 12-godišnje djevojčice.   

Od 1974. do 1978. godine Bundy je redovito činio zločine. Iako je na suđenju sam priznao smrt 30 djevojaka, smatra se da je ta brojka puno viša, odnosno da ih je bilo više od 100, no to je nemoguće službeno potvrditi. O počinjenim zločinima Bundy je rekao:

Ono što je zanimljivo za spomenuti jest da je Bundy u međuvremenu bio u dvije ljubavne veze sa ženama koje nisu bile svjesne njegovih zločina. S posljednjom se ženom Carole Anne Boone oženio u floridskoj sudnici 1980. godine prije službenog uhićenja, a rastavili su se par godina kasnije kada je ona shvatila da je on uistinu počinio te zločine.

Njegovu je smrt popratila masa ljudi izvan zatvora, slaveći pogubljenje vatrometom.