Mažuranićev znameniti govor u Hrvatskom saboru
Na današnji dan, znameniti političar i pjesnik, Ivan Mažuranić, održao je svoj vjerojatno najpoznatiji govor – Vjerujem u Hrvatsku, u njezinu prošlost, njezinu sadašnjost i njezinu budućnost.
Na današnji dan, znameniti političar i pjesnik, Ivan Mažuranić, održao je svoj vjerojatno najpoznatiji govor – Vjerujem u Hrvatsku, u njezinu prošlost, njezinu sadašnjost i njezinu budućnost.
Na današnji dan, 13. prosinca 1886. godine, Ivan Mažuranić govorio je u Saboru. Njegov govor „Vjerujem u Hrvatsku, u njezinu prošlost, njezinu sadašnjost i njezinu budućnost” ostavio je dubok utisak u hrvatskoj povijesti, stoga je zapamćen kao jedan od znamenitih govora hrvatskog saborovanja.
U svom obraćanju Saboru brani se od onih koji ga nazivaju lažljivcem: – Tko mene pozna, nikada neće reći da sam ja čovjek himben, da ja varam, lažem, to nitko neće reći. Javno iznosi svoje zasluge i reforme kojima je poboljšao stanje u Hrvatskoj te tvrdi sljedeće: – Dvorska kancelarija ili bolje rekuć ja, (…) načinio sam članak 42. od god. 1861., na kojem su u ono doba osnovane temeljne pravice Hrvatske.
Najupečatljiviji dio govora bio je onaj o narodu, kako ga treba poštovati i ljubiti, a ostale narode poštivati. Na pitanje koji je njegov politički simbol, on odlučno odgovara:
– Ja sam Hrvat (…); ja bih rekao: vjerujem u Kraljevinu Hrvatsku, u njezinu prošlost, njezinu sadašnjost i, ako Bog da, u njezinu budućnost.
Ističe da svim narodima želi sreću i blagostanje, misleći na sve narode koji su dio Monarhije. Ljubav prema narodu stavlja u prvi plan. Tvrdi da bez spomenutog simbola, kojeg on ne smatra političkim, već simbolom ljubavi, nitko nije dostojan biti „sinom domovine” niti se smatrati članom ikojeg naroda.
Ivan Mažuranić rođen je u Novom Vinodolskom 1814. godine Poznat je kao prvi hrvatski kancelar te prvi hrvatski ban pučanin, od 1873. do 1880. godine Kao ban trudio se ujednačiti mađarski i dvorski utjecaj na Hrvatsku. Nastojao ju je administrativno i kulturno unaprijediti.
Za vrijeme banovanja uveo je brojne reforme vezane uz školstvo, pravosuđe i političku upravu. Uz pomoć njegovih reformi, 1874. godine osnovano je Sveučilište u Zagrebu. Nadalje, odlučeno je da ga na dan otvaranja zastupa upravo Mažuranić.
Umro je u Zagrebu 1891. godine, svega nekoliko dana prije 77. rođendana.
