Deseta je obljetnica smrti naše najpoznatije pjesnikinje

Za života je izdala preko 50 knjiga poezije i proze, pisala je i za djecu i za odrasle, dolazi sa Zlarina, a posljednje je dane proživjela u Stubičkim Toplicama. Poznavatelji hrvatske književnosti već su pogodili da je riječ o Vesni Parun.

Ova je poznata pjesnikinja rođena 10. travnja 1922. godine na Zlarinu, a umrla je na današnji dan prije deset godina. U književnost je ušla 1947. godine zbirkom poezije Zore i vihori u koju je usporedno mladenačkoj poletnosti upisivala iskustva ratnih zbivanja. Punina njezina talenta na vidjelo izlazi u zbirci Crna maslina iz 1955. godine. U tu su zbirku utkana pjesnikinjina bolna iskustva, od nemogućnosti rađanja, preko žudnje za partnerom sve do smirenja i prepuštanja voljena muškarca drugoj ženi. Pjesma koja objedinjuje navedena iskustva, Ti koja imaš nevinije ruke, jedno je od najpoznatijih autoričinih djela.

Raznolikost njezina opusa očituje se u činjenici da je 50-ih i 60-ih godina objavljivala zbirke ljubavne poezije, poput Koralj vraćen moru, Ukleti dažd ili Sto soneta, a 80-ih i 90-ih zbirke eseja Pod muškim kišobranom, Krv svjedoka, Hrvatska kraljica. Od sredine prošlog do početka ovog stoljeća objavila je i niz zbirki poezije za djecu poput Patka Zlatka, Mačak Džingiskan i Miki Trasi, Miki slavni kapetan, Pčela, duga i mlin itd., a napisala je i nekoliko dramskih tekstova.

Ipak, Parun je najzapamćenija ostala po upisivanju ženskog pisma u svoje pjesme, osobito, već navedenog, neostvarenog majčinstva, ali i odnosa s muškarcima, s roditeljima te opisivanja iskustva karakterističnog otočkim ženama.

VEZANO

„Stand up poetry” donosi autorske pjesme studenata i glazbeni nastup na zagrebačkom Velesajmu

---

Pred sam kraj života za tisak je priredila izbor iz vlastitog pjesništva te već objavljene i dobro poznate pjesme popratila fusnotama u kojima komentira okolnosti nastanka pojedine pjesme i time čitatelju daje dragocjen uvid u postupak stvaranja, kao i u detalje iz svoga života. Riječ je o zbirci Ja koja imam nevinije ruke: asinkroni odabir: odabrala i za tisak priredila Vesna Parun objavljenoj 2009. godine.

Uz obljetnicu pjesnikinjine smrti, a i kako bismo vas potaknuli na daljnje istraživanje njezina opusa, donosimo tekstove triju njezinih pjesama:

Ushit

Tvoje su oči za me

Lisnata, topla streha.

Našla sam biser - kamen

U školjci tvog osmjeha.

 

U grlu mi je srce,

U srcu mi je ptica.

Sva sam zvučno zrnce

Bistra večernjica.

 

Bila sam dječak

U mjesečinu me sakrila

večer, utrnuvši svijeće.

Svu noć sam zamišljena snila

u modroj šumi kroz drveće.

 

Bila sam zrno rumena grožđa

u zubima sred poljubaca

lisica utekla iz gvožđa

dječak, što praćkom poklike baca;

 

i ujed pjesme nasred čela

šarena mačka u košari igre.

Šta nisam bila, šta nisam smjela,

zrcalo ribe u zjenici vidre!

 

Zahvalnost

Da sam umrla u djetinjstvu

ne bih znala kuda vode

bijele stramputice

oko srca rasprostrte.

Da sam umrla

na tvojim rascvjetalim grudima

o ružo ljubavi

ružo putenosti

ne bih znala

kako prostor ohrabruje,

kako je beskrajno

privržena samoća.