Deseta je obljetnica smrti naše najpoznatije pjesnikinje
Antologijska hrvatska pjesnikinja Vesna Parun napustila nas je na današnji dan 2010. godine. Tim povodom donosimo nekoliko crtica iz njezina stvaralaštva i tri pjesme kojima slavimo njezin talent.
Antologijska hrvatska pjesnikinja Vesna Parun napustila nas je na današnji dan 2010. godine. Tim povodom donosimo nekoliko crtica iz njezina stvaralaštva i tri pjesme kojima slavimo njezin talent.
Za života je izdala preko 50 knjiga poezije i proze, pisala je i za djecu i za odrasle, dolazi sa Zlarina, a posljednje je dane proživjela u Stubičkim Toplicama. Poznavatelji hrvatske književnosti već su pogodili da je riječ o Vesni Parun.
Ova je poznata pjesnikinja rođena 10. travnja 1922. godine na Zlarinu, a umrla je na današnji dan prije deset godina. U književnost je ušla 1947. godine zbirkom poezije Zore i vihori u koju je usporedno mladenačkoj poletnosti upisivala iskustva ratnih zbivanja. Punina njezina talenta na vidjelo izlazi u zbirci Crna maslina iz 1955. godine. U tu su zbirku utkana pjesnikinjina bolna iskustva, od nemogućnosti rađanja, preko žudnje za partnerom sve do smirenja i prepuštanja voljena muškarca drugoj ženi. Pjesma koja objedinjuje navedena iskustva, Ti koja imaš nevinije ruke, jedno je od najpoznatijih autoričinih djela.
Raznolikost njezina opusa očituje se u činjenici da je 50-ih i 60-ih godina objavljivala zbirke ljubavne poezije, poput Koralj vraćen moru, Ukleti dažd ili Sto soneta, a 80-ih i 90-ih zbirke eseja Pod muškim kišobranom, Krv svjedoka, Hrvatska kraljica. Od sredine prošlog do početka ovog stoljeća objavila je i niz zbirki poezije za djecu poput Patka Zlatka, Mačak Džingiskan i Miki Trasi, Miki slavni kapetan, Pčela, duga i mlin itd., a napisala je i nekoliko dramskih tekstova.
Ipak, Parun je najzapamćenija ostala po upisivanju ženskog pisma u svoje pjesme, osobito, već navedenog, neostvarenog majčinstva, ali i odnosa s muškarcima, s roditeljima te opisivanja iskustva karakterističnog otočkim ženama.
Pred sam kraj života za tisak je priredila izbor iz vlastitog pjesništva te već objavljene i dobro poznate pjesme popratila fusnotama u kojima komentira okolnosti nastanka pojedine pjesme i time čitatelju daje dragocjen uvid u postupak stvaranja, kao i u detalje iz svoga života. Riječ je o zbirci Ja koja imam nevinije ruke: asinkroni odabir: odabrala i za tisak priredila Vesna Parun objavljenoj 2009. godine.
Uz obljetnicu pjesnikinjine smrti, a i kako bismo vas potaknuli na daljnje istraživanje njezina opusa, donosimo tekstove triju njezinih pjesama:
Ushit
Tvoje su oči za me
Lisnata, topla streha.
Našla sam biser - kamen
U školjci tvog osmjeha.
U grlu mi je srce,
U srcu mi je ptica.
Sva sam zvučno zrnce
Bistra večernjica.
Bila sam dječak
U mjesečinu me sakrila
večer, utrnuvši svijeće.
Svu noć sam zamišljena snila
u modroj šumi kroz drveće.
Bila sam zrno rumena grožđa
u zubima sred poljubaca
lisica utekla iz gvožđa
dječak, što praćkom poklike baca;
i ujed pjesme nasred čela
šarena mačka u košari igre.
Šta nisam bila, šta nisam smjela,
zrcalo ribe u zjenici vidre!
Zahvalnost
Da sam umrla u djetinjstvu
ne bih znala kuda vode
bijele stramputice
oko srca rasprostrte.
Da sam umrla
na tvojim rascvjetalim grudima
o ružo ljubavi
ružo putenosti
ne bih znala
kako prostor ohrabruje,
kako je beskrajno
privržena samoća.