Dan je kolumni; evo kada su se prvi put pojavile

Riječi imaju posebnu vrstu moći i njima se mogu izreći i one najteže stvari. Upravo zato imamo kolumniste koji bez srama progovaraju o problemima koji najčešće dotiču sve nas. Danas, 18. travnja, obilježava se Dan kolumne. 

Kolumna je posebna vrsta novinarskog teksta u kojem autor piše o aktualnostima na šaljiv ili pak sarkastičan način. Cilj joj je doći do određenog kruga ljudi koji razumiju autora, koji osjećaju njegove misli, koje prate iste nedoumice i čuđenja – ona potiče čitatelje da razumiju svijet u kojem živimo i ono što se oko nas događa.

Kolumne su se prvi put pojavile kada je prvi novinski komentator John Hill 11. ožujka 1751. počeo pisati u oglašivačkim novinama London Adviser i književnom glasniku. Pisao je pod pseudonimom Inspektor. 

Mnogi poznati književnici počeli su svoju karijeru upravo kao kolumnisti, a kasnije su se uspjeli probiti kao književni autori. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih kolumnista Ante Tomić koji je počeo pisati kao novinar lokalnog dnevnika Slobodna Dalmacija. Ljudi su odmah prepoznali njegov veliki književni talent koji se posebno istaknuo u debitantskom romanu Što je muškarac bez brkova (2000). Danas piše za Jutarnji list, a od 2009. godine ima svoju kolumnu Vlaška posla u Slobodnoj Dalmaciji. 

U tom kontekstu možemo spomenuti i Borisa Dežulovića koji je također objavio mnoštvo kolumni, a okušao se i u pisanju romana. Rođen je u Splitu te se novinarstvom počeo baviti 1988. u Slobodnoj Dalmaciji. Jedan je od suosnivača Feral Tribunea i redoviti kolumnist u hrvatskim, bosansko-hercegovačkim, slovenskim i srbijanskim medijima.

Premda ih je još mnogo popularnih, za kraj ne možemo ne navesti još jednog Splićanina – legendarnog Miljenka Smoju. Smoje je kraće vrijeme radio kao učitelj, a od 1950. godine počeo raditi kao novinar u dnevnom listu Slobodna Dalmacija. Pisao je putopise, scenarije, reportaže i satire o običnom čovjeku i suvremenom životu, a najpoznatiji je kao autor Kronika o našem Malom mistu i Velog mista. Njegov stil vrlo je prepoznatljiv po čakavskom narječju i velikoj dozi humora u svakoj rečenici. Godine 1979. otišao je u mirovinu, ali je za Slobodnu Dalmaciju nastavio pisati kolumnu Dnevnik jednog penzionera.