„Budite moj odvjetnik i prijatelj, zajedno ćemo vidjeti kako daleko možemo stići!“
Autizam se još uvijek, kao i mnogi drugi razvojni poremećaji, smatra osnovnom osobinom osobe koja ga ima. Stvaraju se razlike, nerazumijevanje pa i određena doza straha prema drugačijima od nas. Znamo da je najčešće prvotni uzrok straha upravo neznanje.
Autizam se još uvijek, kao i mnogi drugi razvojni poremećaji, smatra osnovnom osobinom osobe koja ga ima. Stvaraju se razlike, nerazumijevanje pa i određena doza straha prema drugačijima od nas. Znamo da je najčešće prvotni uzrok straha upravo neznanje.
Na dan 2. travnja obilježava se Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Iako u medijima i svakodnevnom razgovoru možemo ponešto čuti o autizmu, ne možemo reći da su svijest i znanje o ovome razvojnom poremećaju dovoljno razvijeni. Autizam se još uvijek, kao i mnogi drugi razvojni poremećaji, smatra osnovnom osobinom osobe koja ga ima. Stvaraju se razlike, nerazumijevanje pa i određena doza straha prema drugačijima od nas. Znamo da je najčešće prvotni uzrok straha upravo neznanje:
– ...ono što ne poznaješ, toga se bojiš. – poznata je izjava indijanskoga poglavice Dana Georgea.
S ciljem podizanja svijesti i razbijanja nepotrebnih strahova, za vas smo pripremili kratak informativni tekst o autizmu.
Što je autizam i zašto se javlja?
Autizam je neurobiološki razvojni poremećaj mozga, a njegova su osnovna obilježja teškoće u socijalnim interakcijama, teškoće verbalne i neverbalne komunikacije, neuobičajeno ponašanje, ograničene aktivnosti i interesi te različite motoričke smetnje i stereotipije. Uzroci ovome poremećaju još uvijek nisu potpuno jasni. Ipak, istraživanja su pokazala da je riječ o nasljednom neurorazvojnom poremećaju, ali na njega djelomično utječe i okoliš.
Autizam češće zahvaća mušku djecu, a u posljednjih 50 godina njegova se pojavnost povećala čak 15 puta. Prema najnovijim istraživanjima, poremećaji iz autističnog spektra pojavljuju se otprilike na 20 od 10 000 novorođene djece. U Hrvatskoj je prema procjenama, trenutno oko 8000 osoba s autizmom. Ipak, potrebno je naglasiti kako je ovaj povećani broj slučajeva više prividan, nego realan. Danas su se promijenili dijagnostički kriteriji pa se autizam može preciznije dijagnosticirati. Također, veća je senzibilizacija javnosti za probleme osoba s autizmom.
Što nam djeca s autizmom imaju za poručiti?
- Ja sam dijete s autizmom. Ja nisam autističan. Moj autizam je samo jedan aspekt mog karaktera. On me ne definira kao osobu.
- Moja percepcija je poremećena. To znači da uobičajeni prizori, zvukovi, mirisi i okusi, kretnje koje vi možda uopće ne primjećujete u svakodnevnom životu mogu biti vrlo bolno iskustvo za mene.
- Molim vas razlikujte neću (ne želim) i ne mogu (nisam u mogućnosti to napraviti). Receptivni i ekspresivni jezik meni su podjednako teški.
- Ja razmišljam vrlo konkretno. Doslovno interpretiram jezik. Fraze, igre riječima, dosjetke, nijanse u izgovoru i sarkazam nisu nešto što ja razumijem i molim vas nemojte ih upotrebljavati u razgovoru.
- Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Možda izgleda kao da se ne želim igrati s ostalom djecom u parku, no najčešće samo ne znam kako započeti razgovor ili druženje.
- Zapamtite da se autizam događa meni, ne vama. Bez vaše podrške moje šanse za uspješno samostalno odrastanje su male. Uz vašu podršku, mogućnosti su veće nego što možda mislite. Vjerujte – ja sam toga vrijedan.
– Budite moj odvjetnik i prijatelj, zajedno ćemo vidjeti kako daleko možemo stići! – stoji na stranici Autizam.hr.
Vrlo je važno uočiti razliku između zločestoga, nemirnoga, nepažljivoga, problematičnoga, osamljenoga djeteta i djeteta s autizmom. Važno se informirati i razvijati svijest o ovome poremećaju te biti spreman pomoći djetetu ili osobi s ovim poremećajem da se osjeća voljenom i prihvaćenom u društvu. Iako vrlo često može biti teško, potrebno je truditi se uvažavati razlike, razumjeti i ne gledati osobu samo kroz prizmu određene teškoće, jer ona nije dio njezinog karaktera.
