Životu na Zemlji došao je kraj, ali bez panike! – tu je „Vodič kroz galaksiju za autostopere”
„Vodič kroz galaksiju za autostopere” kultni je znanstveno-fantastični satirični roman britanskoga pisca Douglasa Adamsa koji nam pokušava dati odgovor o smislu života, univerzuma i svega ostaloga.
„Vodič kroz galaksiju za autostopere” kultni je znanstveno-fantastični satirični roman britanskoga pisca Douglasa Adamsa koji nam pokušava dati odgovor o smislu života, univerzuma i svega ostaloga.
Daleko, u neistraženim zabitima sirotinjskog kraja zapadne spirale Galaksije leži malo, nevažno žuto sunce. U orbiti oko njega, na udaljenosti od otprilike 149 milijuna kilometara, nalazi se potpuno beznačajan maleni zeleno-plavi planet (…) Taj planet ima – ili, bolje, imao je – problem koji se sastojao u ovome: većina ljudi na njemu bila je uglavnom nesretna.
Ne baš tako optimističnim opisom Zemlje i nas, njezinih stanovnika, započinje kultni znanstveno-fantastični satirični roman britanskoga pisca Douglasa Adamsa, Vodič kroz galaksiju za autostopere (1979). Riječ je o prvom nastavku trilogije u pet dijelova koja se originalno emitirala kao radiokomedija na BBC-jevu Radiju 4. Ostatak trilogije čine romani: Restoran na kraju svemira (1980), Život, univerzum i sve ostalo (1982), Doviđenja, i hvala za sve one ribe (1984) i Uglavnom bezopasni (1992). Roman je 2005. godine doživio i svoju filmsku adaptaciju u režiji Gartha Jenningsa s Martinom Freemanom, Mosom Defom, Samom Rockwellom i Zooey Deschanel u glavnim ulogama.
Jednoga običnoga četvrtka, Arthur Dent, jedan sasvim obični Englez, saznaje da će njegova kuća biti srušena kako bi se izgradila prometna obilaznica, no, to nije njegov jedini ni najveći problem. Kako mu otkriva njegov (izvan)zemaljski prijatelj Ford Prefect, istoga popodneva bit će urušen i čitav planet Zemlja, jer izvanzemaljski narod Vogonaca planira graditi svemirsku obilaznicu i upravo im se Zemlja našla na putu:
»Ljudi Zemlje, molim vašu pozornost« (…) »Govori prostetnik Vogon Jeltz iz Galaktičkoga hipersvemirskog vijeća za planiranje«, nastavio je glas. »Kako ste nesumnjivo znali, planovi za razvoj vanjskih dijelova Galaksije zahtijevaju gradnju hipersvemirskog ekspresnog puta kroz Vaš Sunčev sustav i, na žalost, vaš je planet među onima koji su predviđeni za rušenje. Proces će trajati malo manje od dvije vaše zemaljske minute. Hvala.«
Zemlja i sav život na njoj nestaju brzo i bez puno halabuke, a Arthur i Ford spašavaju se svemirskim autostopiranjem i uz pomoć naputaka iz Vodiča kroz galaksiju za autostopere koji je u mnogim opuštenijim civilizacijama na vanjskom istočnom rubu Galaksije postao opći izvor sveg znanja i mudrosti. Lutajući svemirskim bespućima, prepušteni na milost i nemilost univerzumu čiji se zakoni temelje na čistoj apsurdnosti i slučajnosti, upuštaju se pritom u mnogobrojne avanture i nevolje.
U svom romanu Douglas Adams satirom i britkim humorom upućuje kritiku modernome društvu i ljudskoj egocentričnosti, poručujući nam da ne zaboravimo da smo ipak samo maleni pod zvijezdama. Kao ljudska bića često smo opterećeni egzistencijalnim pitanjima i (redovito uzaludnim) pokušajima da pronađemo smisao naših života. Kada se, međutim, u Vodiču pokuša doći do odgovora o smislu života, univerzuma i svega ostaloga, superračunalo nakon 7,5 milijuna godina izračunava odgovor 42. Adams nam želi reći, ne, nemoguće je pronaći jedan smisleni odgovor koji će nam otkriti tajnu i svrhu našega postojanja, ali ne moramo se zbog toga previše brinuti i razbijati glave. Pa što ako ništa nema smisla? Važno je samo prepustiti se životu. Zato, kada se osjećamo izgubljeno u vlastitom apsurdu življenja i krenemo očajavati, Vodič kroz galaksiju za autostopere u ruke i bez panike!
